Bosna i Hercegovina je trbuh Hrvatske, a znamo kako se osjećamo kada imamo probleme u trbuhu

Premijer Hrvatske Andrej Plenković, koji je u utorak boravio u Sarajevu zajedno s predsjednicom Europske komisije Ursulom von der Leyen i predsjednikom nizozemske vlade Markom Rutteom, nije želio doći na sastanak u Predsjedništvu BiH jer je tamo bio i Komšić.

Plenković je to objasnio konstatacijom kako je riječ o konzistentnom pristupu Hrvatske i njene vlade koja ne priznaje Komšića kao legitimno izabranog člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvata, s obzirom na to da je on četiri puta izabran na tu dužnost glasovima pripadnika bošnjačkog naroda.

Unatoč velikom angažmanu i kampanji dijela medija i javnih osoba u Hrvatskoj, a posebno u Sarajevu, koji Hrvatsku godinama pokušavaju prikazati kao agresora u BiH i državu koja se tobož miješa u unutarnja pitanja, čini se kako je cijela Europska unija shvatila da Hrvatska nije nikakav grabežljivac koji želi “komadati Bosnu” nego partner i prijatelj BiH koji joj pomaže pri stabilizaciji i približavanju EU.

Nizozemska je ponajveći protivnik proširenja EU u ovom trenutku, a Andrej Plenković je upravo premijera te države i šeficu Komisije Ursulu von der Leyen doveo u Sarajevo kako bi iz prve ruke vidjeli kako stvari u toj zemlji stoje.

Par crtica o klošaru Komšiću. Da, dobro ste pročitali, riječ je o političkom klošaru koji desetljećima parazitira na javnog grbači, kradući zapravo Hrvatima mjesto u Predsjedništvu, najvišem državnom tijelu u BiH. Što se ovlasti tiče, kada gledamo Predsjedništvo BiH kao kolektiv, njegove ovlasti uopće nisu male i BiH tu više sliči Francuskoj, nego, primjerice, Hrvatskoj čiji predsjednik i nema velike ovlasti.

Komšić u Predsjedništvu čini štetu dvostruko: Prvo prema Hrvatima koje ne reprezentira jer nema njihovu potporu, a potom i Bošnjacima jer je njegov izbor unazadio bošnjačko-hrvatske odnose u zajedničkoj Federaciji BiH na razinu ratnih dana!

U Zagrebu to sve znaju – i na Markovom trgu i na Pantovčaku i tako Komšića i tretiraju. Kao klošara i lopova koji je ukrao mjesto koje mu ne pripada. Ukratko: U BiH je važno tko je nekoga birao na neku funkciju, a ne kako se taj netko izabrani izjašnjava. Komšić sam za sebe kaže da je Hrvat, to mu nitko ne osporava, međutim, problem je to što ga Hrvati nisu birali. Hrvatski član Predsjedništva može biti i Eskim ako su ga birali Hrvati, a Komšića nisu!

Takvo što je moguće zahvaljujući rupi u Izbornom zakonu koji kaže da se u Predsjedništvo BiH biraju “Hrvat i Bošnjak iz Federacije” bez da je jasno rečeno tko ih bira tj. glasa za njih. S obzirom na to da su Bošnjaci brojniji oni imaju priliku nametati Komšića i to tako traje godinama.

Prva dva mandata službeni Zagreb nije posebno ni reagirao na to, ali se kasnije probudio pa shvatio kolika je to problematika. Komšić je, ujedno, jedna od rijetkih političkih pojavnosti gdje su Pantovčak i Markov trg praktično na istoj liniji i razmišljaju jednako. I to je dobro.

Hrvatska država po pitanju tretiranja Komšića pokazuje da ima stav, da su joj važni njeni državljani u drugoj zemlji i da neće dopustiti da se isti ponižavaju.

Plenković je u utorak odbijanjem sastanka s Komšićem pokazao da, kada hoće, zna biti suverenist i zaštitnik hrvatskih nacionalnih interesa.

Položaj bosanskohercegovačkih građana hrvatske nacionalnosti i stabilnost same BiH ponajveći je vanjskopolitički hrvatski izazov i problem. Hrvatska upravo na ovom pitanju pokazuje koliko je ozbiljna država i drži li do sebe. Plenković je jučer pokazao da to shvaća i da nastavlja plivati na tom tragu.

Put BiH u EU i NATO ponajprije je guran od Hrvata u BiH. Bošnjaci igraju s figom u džepu, a za Srbe se zna na kojoj su strani.

Na kraju krajeva, u slučaju nekog oružanog sukoba u Hrvatskoj, Hrvatska će se ponovo, kao i prije tridesetak godina, braniti iz BiH. Split se brani na Kupresu, a ne u Dugopolju, i u fizičkom i u prenesenom značenju hrvatski dijelovi BiH su trbuh Republike Hrvatske.

Znate i sami kako se osjećate kada imate (gadnih) problema u trbuhu. I ostatak tijela, složit ćemo se, tada teško funkcionira. Zato je odlično da je Plenković upravo reagirao ovako kako je reagirao.

Ta podrška bh. Hrvatima, dakako, treba biti i snažnija i konkretnija kako bi se pitanje Izbornoga zakona napokon riješilo jer su Hrvati u BiH hrvatski državljani u drugoj državi koji imaju prava jer su ustavotvoran narod i bez njih nema ni Bosne i Hercegovine. Jedino uz pomoć lobiranja vlasti u Hrvatskoj to će biti moguće i vidjeti u praksi.

Uskoro, nadamo se, jer je pomalo i dosadilo čekati.


Ostale kolumne autora:

Desničari i konzervativci ili samo željni normalnog?

Miro Kralj i širokobriješki ent