Desničari i konzervativci ili samo željni normalnog?

Svi mi znamo što je ljevica i što je desnica, i makar načelno, biramo stranu kada su neke političke rasprave u pitanju. Hrvatska enciklopedija kaže da je desnica politička pripadnost i položaj desno od centra i suprotna ljevici u razvrstavanju političkih snaga na ideološkom spektru. Pojam je nastao u doba Francuske revolucije kao oznaka za parlamentarno okupljanje pristaša kralja i monarhije u klupe na desnoj strani (gledano s mjesta predsjedatelja u skupštini).

Tijekom povijesti desnica je nazivak za različite političke i moralne stavove, od konzervativnog otpora društvenim inovacijama i demokratskim promjenama do krajnjih autoritarnih i profašističkih izbora. Desničar je pripadnik desne politike, često netolerantan prema svemu novomu i različitomu. Katkad je desnica sinonim za konzervativizam.

To je objašnjenje na enciklopediji. Međutim, u razgovoru s ljudima, svojim poznanicima, pa čak i političkim i javnim osobama, vidim da je pojam i ljevice i desnice gotovo pa prešišan. Ljudi se danas više dijele na to je li im nešto normalno ili nije.

Ne znam to sa sigurnošću reći, ali možda je i ranije bilo tako. Možda se, nekada, po pitanju spaljivanja vještica ili ukidanja ropstva se netko sam pred sobom opravdavao da je on, zapravo, samo normalan, a da nije ni lijevo ni desno.

Možda sam i ja samo glupi konzervativni krezubi desničar koji sebi to ne želi priznati pa se vadi na to da mu je nešto normalno ili da mu nije normalno.

Kako god, to kad otkrijem i saznam, sigurno ću vam javiti! Do tada, vratimo se na ono normalno i nenormalno.

Gay prava su, recimo, normalna, tako ih ja promatram, uopće me ne žulja ta tema, a što ljude s desnice zna žuljati. Normalno mi je isto tako i da država ima svoju vojsku, granicu koju čuva i represivni aparat, ne zato da bi se iživljavala po svom građanstvu nego zato što je ozbiljna država. Što se ekonomije tiče, tu sam, naprimjer, desno. Užasno mi idu na živce firme gubitaši i pumpanje umjetne love u neke “svete krave” poput raznih elektri i tome slično.

Ali je danas na sceni sve veća podjela između normalnog i nenormalnog. Recimo, ljudima je nenormalno da netko može otići u Zambiju i praktično kupiti sebi dijete. Nenormalno je i da dijete od 10 godina bude spolno binarno i da se roka hormonima jer je ono, eto, zarobljeno u pogrešnom tijelu.

Ljudima je nenormalno kada represivni državni aparat postane toliko jak da te hapsi jer ne nosiš maskicu i nemaš dezinficijens jer, eto, vlada smrtonosna bolest, a kad ta ista bolest prođe svi se prave ludi i budu u fazonu: Oh, pa tko je ovo mogao očekivati, pravimo se sad ludi i brzo zaboravimo da smo vas smarali boosterima i optuživali za ubojstva naših baka.

Ljudima je normalno da se u nekom filmu ili tv seriji pojavi lik koji je gay, ali ljudima nije normalno kada je praktično 50 posto likova u nekom filmu ili seriji gay. Ne zato što imaju nešto protiv gay ljudi nego je jednostavno iritantno.

Ljudima nisu normalna woke gluposti koje nam stalno proturaju na razne načine, od toga kako treba jesti brašno od kućnih zrikavaca do toga na koji način odlagati otpad koji na kraju opet završi na nekoj hrpi zajedno! Ljudima jednostavno ide na neku stvar kada im se uvoz radne snage propagira kao neka pozitivna zapadna vrijednost jer ljudi nisu glupi i kuže da je to zato što su privrednici užasno bahati i korumpirani, a država im dere kožu pa se traži alternativa da netko radi neki posao za 500 eura neto iako on, realno, vrijedi malo više.

Ništa od toga nije desnica. To je podjela na normalno i nenormalno. I to je jednostavno tako. Zato se po Europi pojavljuju populisti koji na valu nezadovoljstva svega ovoga o čemu pišem osvajaju izbore. Zato se i nekada ranije, kroz prošlost, dogodilo mnogo toga zlog jer se pojavio netko tko je skužio kako kanalizirati nezadovoljstvo ljudi. Isto je tako i danas. Ljude se jednostavno terorizira jednom užasno velikom koalicijom koja donekle djeluje čak i konspirativno jer su posložili dosta toga: Od svakodnevnih poslova i navika, preko ideologije, pop kulture i na kraju krajeva, onog što je jako važno – svjetskog gospodarstva.

Pitanje je kada će se pojaviti neki idiot, okupiti ljude u pivnici i krenuti s provedbom čistke onih za koje će on sam, potpuno krivo kako to uvijek biva, odrediti da su krivci.

Tko je tu, zapravo, kriv? Ima li ikakvog rješenja ili je to to? Živimo u vremenu kada nam Google, Meta i drugi algoritmi određuju što čitati, što jesti, kada se seksati, a kada ne, za koga glasati i kakva govna s Netflixa gutati.

Možda je to normalno, a mi svi, s kojeg god ideološkog spektra bili, kada to primijetimo, ispadamo ovlaš nenormalni?



Još s bloga Kon(tekst)ualizacija! autora:

Hrvatski rukometaši bi se trebali ugledati u svoje nogometne kolege

Kako su Bitange i princeze proročki predvidjele zagrebačko licemjerje po pitanju cajki