Mit o superizbornoj godini i nekim tamo dole Bosancima što nam biraju vlast

Europski parlament je jedna velika brbljaonica. Govorio je tako svojevremeno moj fakultetski profesor Mile Lasić, ponajbolji politolog među Hrvatima i ponajbolji Hrvat među politolozima (da parafraziram jednu njegovu izjavu o jednom kolumnistu i samoukom politologu s naših prostora).

Zašto ovaj kratki podsjetnik na moje studentske dane? Zato što je to istina. Europski parlament jest jedna velika brbljaonica koja ne odlučuje gotovo ni o čemu. Sve odluke koje su važne, a što smo, nažalost, vidjeli tijekom korone, donosi Europska komisija, a parlament je tu kao nekakvo pomoćno smetalo.

Isti taj parlament ima više od 700 zastupnika, točnije 705 njih, a iz Hrvatske ih se bira ukupno 12. Tih “12 gnjevnih Hrvata” su, da budemo realni, kap u moru vode zastupnika.

Nije ovo, dakle, superizborna godina jer su europski izbori ljudima nebitni, nezanimljivi, ne zanima ljude hoće li tamo sjediti Ivan Vilibor Sinčić ili Željana Zovko, Karlo Resler ili Mislav Kolakušić, Tonino Picula ili… Tko god. Nebitni izbori za nebitnu instituciju Europske unije.

Teza o superizbornoj godini pada u vodu. Ostaju još dva izbora, to su parlamentarni i predsjednički. Ovi drugi također su nebitni. Predsjednik nema gotovo nikakve ovlasti i sve što može napraviti je (što je Milanović pokazao) razbijanje određenih ideoloških istina poput one o HVO-u. Druga stvar koju predsjednik ili predsjednica može jest korektiv vlasti tako da se o pojedinim temama progovara otvoreno kao što je on to radio u Turudićevom slučaju.

A može ‘promovirati’ Hrvatsku kao Kolinda kad je feštala na Svjetskom prvenstvu 2018., ali nije loše ni da predsjednik zadrži malo dostojanstva.

Ostaju nam, dakle, parlamentarni izbori u kojima će 10 izbornih jedinica plus jedanaesta dijaspora birati 151 zastupnika u hrvatski parlament a koji će onda, ako bude većine, izabrati novu vlast.

Od 151 zastupnika njih 148 se bira u izbornim jedinicama u Hrvatskoj, a trojica u famoznoj dijaspori. Ovdje se pod pojmom dijaspore smatra sav svijet izvan granica Lijepe naše gdje žive ljudi koji imaju hrvatsko državljanstvo. Tu spada i Bosna i Hercegovina u kojoj se može glasati na nekolicini diplomatsko-konzularnih predstavništava u Sarajevu, Mostaru, Banjaluci itd…

Od cijele dijaspore najviše pažnje javnosti iz Hrvatske bude uprto u tu istu Bosnu i Hercegovinu koja daje tri zastupnika u parlament. Mediji cijeli dan pišu o gužvama u Mostaru, nabijaju pritisak, a istina je takva da su ta tri zastupnika zajamčena iz dijaspore bez obzira tko pristupio izborima. Bilo sto ljudi u Mostaru ili sto tisuća ljudi. Ali treba ocrnjivati hrvatske državljane u BiH i prikazati ih kao one koji biraju vlast ‘pravim’ Hrvatima u Hrvatskoj. Hrvata u Hrvatskoj ima otprilike oko tri i pol milijuna, a jednako toliko ih je i izvan Hrvatske, ako ne i više kad računamo treću, četvrtu generaciju, ovi u Hrvatskoj biraju 148 zastupnika, a ova tri i pol milijuna od Norveške do Novog Zelanda ukupno biraju tri.

Ali se pažnja nekako usmjeri na BiH i izlaznost u toj zemlji gdje hrvatski državljani samo konzumiraju svoje oskvrnuto biračko pravo. Zašto oskvrnuto? Zato što se taj broj sveo na ukupno tri zastupnika pa ispada kako jedan zastupnik iz 11. izborne jedinice zastupa više od milijun hrvatskih državljana u parlamentu, što je potpuno apsurdno.

Jasna je frustracija ljevice kojoj smetaju ta tri zastupnika s obzirom na to da oni gotovo tradicionalno pripadnu HDZ-u pa HDZ ima prednost od 3:0 u startu, ali su onda dva moguća rješenja. Ti koji osporavaju to pravo bi se trebali zalagati za proširenje broja zastupnika iz 11. izborne jer su razna prava nešto za što se oni bore. Možemo! može, primjerice, tražiti povećanje broja dijasporskih zastupnika i onda se utrkivati s HDZ-om za te glasove, a može i zastupati stav da se ukinu i ta tri.

Zamjerati babi koja je iz Kočerina otišla dati glas “Vrani i adezeju” je suludo. Tri i pol milijuna ljudi i tri zastupnika. Može biti i nula, možda i treba, jer ti glasači ne žive u Hrvatskoj, ali onda se lijepo založite za ukidanje tog prava u cijelosti i mirna Bosna. I Hercegovina. A bogami i Njemačka, Australija, Kanada, Sjeverna i Južna Amerika…

Ostali tekstovi od ovog autora su na ovoj poveznici.

Schmidt kao škorpion iz basne: Ubada jer mu je to u prirodi, a zna da je smrtonosno

Bosna i Hercegovina je trbuh Hrvatske, a znamo kako se osjećamo kada imamo probleme u trbuhu