U prigradskom vukovarskom naselju Lužac u nedjelju je obilježena 34. obljetnica okupacije i pogibije 69 hrvatskih branitelja i civila koji su tog dana 1991. život izgubili u brutalnim okolnostima rata. U tišini i dostojanstvu, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kraj spomen-križa u središtu mjesta, članovi obitelji, rodbina, suborci i brojna izaslanstva odali su počast žrtvama.
Tako se još jednom potvrdilo koliko su ti trenuci za obitelji stradalih bolni, a za zajednicu podsjećanje i opomena. Za Miri Komunicki, čija je suprugova 19-godišnja sestra ubijena dok je bila trudna, dani obilježavanja su iznimno teški: „Bila je u petom mjesecu trudnoće i ubijena je. Ovi dani za nas su strašno stresni i teški. S ogromnom boli ih proživljavamo“, izjavila je, dodajući kako su prije sedam mjeseci iz masovne grobnice na Petrovačka dola ekshumirani posmrtni ostaci njezina supruga. „Nažalost, za sve ove zločine još nitko nije odgovarao“, poručila je s tugom.
Gradonačelnik Vukovar, Marijan Pavliček, istaknuo je da stanovnici grada 34 godine nakon završetka Domovinskog rata još uvijek tragaju za sudbinama gotovo 300 svojih sugrađana i zahtijevaju pravdu: „Pozivam sve one koji nešto znaju da olakšaju svoju dušu i kažu gdje su pokopani naši najmiliji kako bi njihove obitelji našle mir.“ Vukovarsko-srijemski župan Ivan Bosančić podsjetio je da su ubojstva brojnih civila u Vukovaru otkrila surovost agresije: „Kada čujemo sva ova svjedočanstva ne možemo se ne zamisliti. I spoznati koliko je u stvari bila velika žrtva hrvatskih branitelja Vukovara.“
Okupacija Lušca 2. studenoga 1991. smatra se prekretnicom obrane grada – upravo taj događaj označio je početak sloma tromjesečne obrane Vukovara. Snage bivše JNA i srpski paravojni sastavi iz Lušca izašli su na Priljevo i obalu Dunava te su presjekli komunikacijsku vezu između branitelja Vukovara i četvrti Borovo naselje. Time je obrambeni prsten grada ozbiljno kompromitiran.
Tog dana stanovnici Lušca svjedočili su razaranju i pljački, a mnogi su izgubili živote. Broj ubijenih ocijenjen je na 69, a to mjesto svjedoči i danas – spomen-križ u Lušcu nosi natpis: „U spomen tragično ubijenih 69 mještana Lušca u srpskoj agresiji 2. studenoga 1991.“
Za obitelji stradalih, kao i za sve koji poštuju njihovu žrtvu, dan obilježavanja predstavlja nešto više od ceremonije. To je poziv na sjećanje i odgovornost. Oni koji su zadržali život, ali su ranjeni i obilježeni tragedijom, svakog 2. studoga vraćaju se u vrijeme kad je Vukovar bio pod opsadom, kad je svaki dan bio borba za život i dostojanstvo. Tragedija u Lušcu podsjeća da je rat razorio ne samo infrastrukturu nego živote, obitelji, komadiće identiteta koji se teško vraćaju.
Mnoge obitelji ni danas nemaju odgovor na pitanje gdje su njihovi najmiliji pokopani. Taj prazan prostor rane postaje težim kad se zna da mnogi počinitelji zločina nisu privedeni pravdi. Upravo zato riječ „pravda“ u Vukovaru dobiva posebno značenje – ne samo kao pravni pojam, nego kao moralni imperativ i ljudska potreba.
Tijekom obilježavanja održan je trenutak šutnje, a potom su polagani vijenci: od udruga roditelja i branitelja, od lokalnih i državnih institucija, od građana koji ne zaboravljaju. Svijeće su gorele, a njihovo svjetlo govorilo je više od riječi: svjetlo sjećanja koje odbija zaborav.
Sjećanje je alat otpora – otpora prolaznosti, otpora nepravdi, otpora zaboravu. Lužac, taj mali komadić velikog Vukovara, ostaje simbolom borbe, simbolom žrtve i simbolom nada koja ne umire. Današnje krhotine uspomena i dalje odzvanjaju u tišini spomen-mjestâ, a oni koji su otišli traže da se netko sjeti njihovog imena.
U vremenu kada se generacije mijenjaju, kada se ratovi sve više čine kao povijest udaljena stotinama stranica, priča o Lušcu ostaje stvarnost živućih rana i žaljenja. I podsjetnik. Podsjetnik da sloboda nema smisla ako ne uključuje sjećanje. Da su civili i branitelji koji su dali život – ne samo brojke – nego osobe s imenima, s obiteljima, s nadama koje su brutalno prekinute.
Dok se pijetetski položeni vijenci hlade, a oblaci dana miruju nad Lušcem, ostaje poruka: poštuj žrtvu, traži istinu, čuvaj sjećanje. Jer u svakom svijećom osvijetljenom spomen-križu leži neizgovorena molitva – za one koji nisu došli kući, za one čiji su životi prekinuti, za one čije će priče biti ispričane.

Vukovar se poklonio herojima: 34 godine od pogibije Blage Zadre i Alfreda Hilla
U Vukovaru obilježena godišnjica Bitke za Vukovar i 204. brigade HV










