Svekolika se javnost prošlog tjedna na marginama svjetskog prvenstva zabavljala jednim vračem iz Gane koji je najavio da će zaustaviti ponajboljeg engleskog igrača i najboljeg strijelca Harryja Kanea. Mediji su ovo „zabavno štivo” mahom prenosili, a onda je došao i dan utakmice i favorizirana Engleska je odigrala „samo” 0:0 s Ganom, a inače nemilosrdni engleski egzekutor uspio je promašiti ono što je za njega nepojmljivo. Priča o vraču tek je onda eksplodirala, a idući protivnik Gane je – naša Hrvatska.
Nana Kwaku Bonsam
Nana Kwaku Bonsam, kako se zove ovaj vrač, svoju je karijeru i popularnost izgradio na Cristianu Ronaldu kada je na Svjetskom nogometnom prvenstvu 2014. sebi pripisao zasluge za ozljedu koljena portugalskog nogometaša. Objašnjavao je tada da liječnici nisu u stanju izliječiti tegobu koja je duhovnog karaktera.
Don Ante Žderić
Dok je Engleze i svjetsku javnost zabavljao Nana Kwaku Bonsam, s istih je margina nešto ranije hrvatsku javnost zabavljao stanoviti don Ante Žderić, bivši maneken, a sad svećenik u Splitskoj nadbiskupiji i suradnik portala Autograf. Modno osviješteni svećenik, napućenih usana, uputio je oštre kritike izborniku Daliću jer ovaj, kao, spominje Boga koji, kako kaže velečasni, ne navija za hrvatsku reprezentaciju.
“Ne, vjera ne vodi pobjedi na Svjetskom nogometnom prvenstvu, nego vječnom spasenju i gledanju Božje slave. Sakraliziranje sporta i reprezentacije vodi mitološki obojenom pogledu na sportsko natjecanje, što, namjesto objektivnog i profesionalnog prosuđivanja, vodi subjektivizaciji i iracionalizaciji. To, na koncu, u pobjedi vodi u ekstazu, a u porazu do odricanja od dojučerašnjih idola.
Nogomet nije kompenzacija za nacionalne povijesne traume niti materijal za jeftini politički populizam. Nismo “najluđi” niti navijački hit. Obični smo, kao i svi drugi. Čim završi SP i mršava turistička sezona zbog astronomski visokih cijena u Hrvatskoj, opet ćemo se klati oko ustaša, partizana i sličnih tema. Jer smo, kao društvo, u svemu nezreli. Ne, Bog ni Gospa ne navijaju za Hrvatsku na SP, nismo od neba nikakva izabrana nacija, a nogometni izbornik nije life coach, niti to treba biti. Vratimo sport sportašima”
Ovu objavu don Žderića svi su srednjostrujaški mediji s oduševljenjem prenijeli. Žderić je bio “najgooglaniji” pojam u Hrvatskoj.
Naravno, ne trebamo ni spominjati da rečenice koje mu imputira ovaj svećenik, Dalić baš nikada i nigdje nije izgovorio. Da Bog i Gospa navijaju za Hrvatsku jeftina su konstrukcija ojađenog svećenika, Naprotiv, Dalić je izjavljivao da je više puta hodočastio Gospi Sinjskoj, ali ne da bi je nešto molio nego zahvaljivao za dobivene milosti.
Okultizam i molitva u sportu
Dakle, imamo dva naizgled duhovna antipoda: s jedne je strane osoba koja se bavi okultnim praksama i otvoreno izjavljuje da će naštetiti suparničkoj reprezentaciji, a s druge se nalazi svećenik Katoličke Crkve koja u svojem poslanju ima poništavati rezultate okultnih praksi. Taj svećenik pak kritizira izbornika svoje reprezentacije jer javno govori o vjeri i molitvi (i usput mu imputira riječi koje ovaj nije izgovorio).
Ovdje imamo dva teološka pitanja: prvo se odnosi na mogućnost da se nekome nanese šteta prakticiranjem okultnih obreda, a drugo na opravdanost isticanja katoličkog identiteta odnosno molitve da bi se ostvarili bolji sportski odnosno poslovni rezultati. Naime, u osobi sportskog trenera ili sportaša profesionalca sportski i poslovni rezultati stapaju se u jedno.
Dok su izvještavali o vraču iz Gane, hrvatski su mediji prenosili i dijelove iz Katekizma Katoličke Crkve te izjave svećenika koji se bave ovim područjem duhovnosti. Međutim, njihove su poruke išle u potpuno drugom smjeru od prirode ove vijesti.
Tako smo u tekstu u 24 sata saznali da su ozdravljenja uz pomoć iscjelitelja moguća, ali da tu pomaže vjera u iscjeljenje (placebo, rekli bismo), a ne sam vrač. Isto tako isticali su da se katolici ne bi trebali obazirati na okultne prakse te se vjernike odvraća od vračanja, magije, okultizma i svih oblika duhovnih praksi koje se temelje na prizivanju nadnaravnih sila izvan kršćanske vjere.
Slučajno ili ne, mediji, a i svećenik kojeg su citirali, promašili su „ceo fudbal”. U konkretnom slučaju ne radi se o kršćanima koji traže pomoć od nekakvih vračeva, nego jedan vrač pokušava duhovno nauditi suparnicima reprezentacije njegovih sunarodnjaka koji su nominalno kršćani.
Crkveni nauk o okultnim silama
Potražili smo što nas uči Katolička Crkva o konkretnom slučaju. Zanimalo nas je može li netko uz pomoć okultizma (uroka, čaranja, bajanja…) drugome nanijeti štetu.
Lako dostupni službeni materijali Katoličke Crkve govore nam da Katolička teologija ne smatra magiju i čaranje pukim praznovjerjem ili psihološkim fenomenom. Crkva uči da su to prakse kojima se pokušava ovladati okultnim silama, često uz prizivanje demona, kako bi se postigao određeni učinak ili naštetilo drugima. Ova je teza sadržana u Katekizmu Katoličke Crkve (br. 2117).
Prema katoličkom vjerovanju, demoni zadržavaju svoju prirodnu moć da djeluju na materijalni svemir, koristeći materijalne objekte i usmjeravajući materijalne sile za svoje zle ciljeve. Ta moć, iako podložna Božjoj providnosti, dobila je širi opseg djelovanja kao posljedica ljudskog grijeha. Dakle, činjenica jest da okultnim praksama može djelovati na materijalni svijet.
No, kako demoni u svojem djelovanju nisu svemogući, postoji sredstvo koje je posredstvom Crkve Bog dao ljudima da se od mogućih okultnih napada obrane. Da bi ta obrana bila djelotvorna, postoje preduvjeti, a radi se o sakramentalnom životu. Sakramenti su sredstva milosti koja nas sjedinjuju s Bogom. Osoba koja svjesno zanemaruje sakramentalni život, iako je krštena, nalazi se u stanju duhovne oslabljenosti.
Javno svjedočenje vjere kao kršćanski imperativ
I tako smo došli do našeg modnog velečasnog koji je, kako smo već naveli, na svom Facebook profilu napisao: „Ne, vjera ne vodi pobjedi na Svjetskom nogometnom prvenstvu, nego vječnom spasenju i gledanju Božje slave.” Također tvrdi da sakraliziranje sporta vodi mitološki obojenom pogledu na natjecanje.
Ovakvo odricanje prava Zlatku Daliću da javno svjedoči svoju vjeru, međutim, nema podlogu u Crkvenim dokumentima. Papa Franjo često je naglašavao da kršćanski poduzetnici i profesionalci nisu pozvani samo na privatnu pobožnost, već na to da budu „svjedoci” u svijetu rada.
To svjedočanstvo nije prvenstveno u isticanju vlastite religioznosti radi osobne promocije, već u dosljednosti života. Pokojni papa je isticao i da se kršćani ne trebaju skrivati u sakristijama iz straha od svijeta, već trebaju hrabro ići naprijed, znajući da je Bog Gospodar povijesti.
Javno prezentiranje katoličkog identiteta u poslu je ne samo dopušteno, već i poželjno ako je ono plod autentičnog kršćanskog života. Poznavajući našeg izbornika, koji živi sakramentalno, možemo zaključiti da je Zlatko Dalić autentični kršćanin. Hrvatski reprezentativci koji zajednički sudjeluju na Svetim Misama i ne stide se javno prezentirati svoju vjeru, slijede svog izbornika.
Snaga vjere protiv okultnih utjecaja
Ako je ganski vrač svojim činima omeo Harryja Keena, uvjereni smo da tu moć neće imati nad Lukom Modrićem, Marijom Budimirom i drugim našim momcima. Osim njihovog sakramentalnog života, štitit će ih i tisuće molitvi krunice i drugih zaštitnih molitvi kojima će vjernici u Hrvatskoj pratiti izbornika i dečke. Don Anti Žderiću i Kwaki Bonsamu usprkos. Jer sjetimo se riječi Gospodnjih: „Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i škorpionima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi” (Lk 10,19).
Pa neka pobijedi bolji.
Podržavaš neovisno novinarstvo? Ako cijeniš naš rad i držiš da su ovaj i drugi naši tekstovi korisni za tebe i hrvatsko društvo u cjelini doniraj:
Primatelj: Dijalog
IBAN: HR5923400091111245038
Opis plaćanja: Donacija za Dijalog.hr
Model: 00
Poziv na broj: (upisati datum)
