Doista treba imati želuca, a bogami i obraza, koristiti nesreću riječkog bračnog para, koji je poginuo na autoputu vozeći se iz Zagreba prema Rijeci, za prizemne političke ciljeve. I usput podjarivati uzavrele društvene mreže ionako prepune različitih teorija zavjere.
Ne časeći časa, javili su se dežurni branitelji „našeg ugroženog naroda”. Eto prilike Marinu Miletiću iz Mosta da na Facebooku, isto kao i Domovinski pokret u priopćenju, iskoristi tragediju za vlastitu političku promociju. Kako piše Novi list, Miletić za to što se dogodilo odgovornima drži Plenkovića i „briselske dečkiće”, a Domovinski pokret za smrt dvoje Riječana okrivljuje „migrantsku politiku dobrodošlice koju provode Andrej Plenković i njegova matrona Ursula Von der Leyen”.
Zar je potrebno reći da je s druge strane ceste mogao voziti bilo tko pa da supružnici, bez da su napravili ma i jedan prometni prekršaj, nastradaju na pravdi Boga? Putnici kombija mogli su biti turisti, pa čak i domaći hodočasnici koji su se iz Međugorja vraćali primjerice u Varaždin. I mogao ih je voziti birač Mosta ili Domovinskog pokreta, a ne netko tko je imao pun kombi stranih državljana.
Ove uzavrele, optužujuće, reakcije članova koji dolaze iz dviju grupacija smještenih desnije od centra, a koje ciljaju vladajuću stranku i njenu migrantsku politiku koordiniranu s Europskom unijom, nisu slučajne. Bliže se izbori i kreće lov na birače. A jedna od izbornih tema koja će se, kao rukavica bačena HDZ-u, svakako htjeti nametnuti s desnog spektra je pitanje migranata i hrvatske migrantske politike. I to usprkos optužbama, manje ili više diskretnim iz zemlje i inozemstva, da vlasti na čelu s HDZ-om ne prakticiraju baš neki meki pristup migrantima.
Do sada tema ilegalnih migracija nije baš nailazila na neko biračko oduševljenje. Domovinski pokret je čak bio najavio i prikupljanje potpisa za referendum o politici prema ilegalnim migrantima, pa od toga odustao. No, kombinirano s malo krvi, suza i tragedije moglo bi se ponovno krenuti u „senzibiliziranje” javnog mnijenja da mu jače zakuca nacionalno srce i na izborima prigrli one koji prema migrantima, koji eto samo što nas nisu okupirali, ne bi imali ni minimum milosti.
Žrtveni jarci uvijek su kurentna politička roba. Kao što pokazuju i primjeri iz demokratski razvijenijih zemalja Zapada, poput Nizozemske, Italije ili Francuske, na anatemiziranju migranata može se prikupiti solidan broj glasova, doći na vlast ili joj se približiti. Iskoristiti ljudske strahove za vlastiti politički probitak, pojačavajući ih glasinama preko društvenih mreža (nekada su to bili javni skupovi, radio i televizijske stanice) do krajnosti – usud je, izgleda, ne samo 20. nego i 21. stoljeća.
Cinici bi rekli i svakog stoljeća prije toga, jer je uvijek kroz povijest za sve nedaće najlakše bilo okriviti one koji nisu „mi”. Otuda, kada god je vlastima sklonima čvršćoj ruci zatrebalo, masovna ubojstva, lomače, pogromi…
Kao žrtveni jarac idealan je, dakle, onaj drugi, drukčiji. I uvijek je lakše rješavanju političkih problema pristupiti udarajući na iracionalno nego zasukati rukave i predložiti racionalna rješenja koja će, primjerice, dovesti do procvata poduzetništva i ekonomije, rasta društvenog i osobnog standarda građana, pa i rješavanja migrantskog pitanja. Što najčešće, nažalost, danas malo tko uopće želi slušati.
Za političke i društvene probleme koje imamo desnica najčešće traži prečice, instant rješenja, jake riječi i „snažna” djela, a nadasve jasnog krivca: ilegalnog migranta i, sve više, njegovog legalnog supatnika – stranog radnika koji je u Hrvatsku došao raditi za koricu kruha jer za neke djelatnosti nedostaje domaće radne snage. Bilo bi porazno kada bi građani Hrvatske nasjeli na takvu demagogiju o ugroženosti od migranata, te u njima vidjeli ono „zlo i naopako” koje zapravo sami proizvodimo svojim društvenim i političkim brljotinama.
Na koncu, kada već govorimo o paničnom strahu desničara od migranata, kako nikome od njih nije do sada palo na pamet što bi se, primjerice, dogodilo da su Hrvata, Klukasa, Lobelosa, Kosencesa i Muhla te Tugu i Bugu, koji su prema legendi Hrvate doveli na Jadran, negdje oko Velebita neprijateljski dočekali Domovinski pokret ostataka Rimskog carstva ili Most ilirskih plemena? Bilo bi dobro razmisliti o tome.
REAKCIJA NA TEZU:
Tragedija riječke obitelji kao naznaka nadolazećeg kaosa ili žrtva koja će nas otrijezniti?
