Dobro je imati prijatelje. Još bolje je imati saveznike. Naročito kad ste mali i slabi (siromašni) a susjedi žele vas žele okupirati i raskomadati. Dobro je imati saveznike pod uvjetom da su to zaista čvrsti savezi koji se neće raspasti na prvi znak krize. Hrvatska se nadala da će ulaskom u Europsku uniju, i još više ulaskom u NATO, dobiti i prijatelje i saveznike.
Povijest je prepuna primjera kad su se naizgled čvrsti savezi raspadali doslovno preko noći. Pa bi se istom brzinom stvarali novi. Poljska je imala savez s Francuskom i Velika Britanijom koji joj je trebao osigurati sigurnost i opstojnost. Međutim, obje su države mirno gledale kako Njemačka i SSSR trančiraju Poljsku. To im se o glavu obilo godinu dana poslije kad je Wehrmacht u nekoliko tjedana pregazio Francusku.
Kao i Staljinu. Njemačka i SSSR su 1939. godine potpisale Pakt o nenapadanju i prijateljstvu (poznatiji kao Pakt Ribbentrop-Molotov). Staljin je vjerovao u njega, Hitler baš i nije. Zbog toga je pakt razvrgnut 22. lipnja 1941. prodorom Wehrmacht u SSSR.
Ili primjer iz ne tako daleke prošlosti. Raspadom SSSR-a Ukrajini je ostala velika količina nuklearnog oružja koje je bilo raspoređeno na njenom teritoriju. S oko 1700 nuklearnih bojnih glava Ukrajina je bila treća nuklearna sila na svijetu, iza SAD-a i Rusije, a ispred Kine, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva. Ne želeći imati još jednu nuklearnu silu tadašnji američki predsjednik Bill Clinton odlučio je prisiliti Ukrajinu (s Bjelorusijom i Kazastanom) da se odrekne nuklearnog oružja.
Zauzvrat Ukrajina je dobila sigurnosne garancije SAD-a, UK-a, Francuske, Kine i Rusije. Budimpeštanski memorandum o sigurnosnim jamstvima potpisan je 5. prosinca 1994. Dvadeset godina poslije Rusija je okupirala Krim a Zapad je mirno gledao. Europi, u kojoj je glavnu riječi imala njemačka kancelarka Angela Merkel, procijenila je da su njihovi interesi puno važniji od tamo nekog sporazuma. Američki predsjednik Barak Obama također nije uvidio bilo kakvu obvezu pomoći Ukrajini, iako je upravo njegov prethodnik Bill Clinton „razoružao” Ukrajinu. Pa kako se 2014. nije dogodilo ništa dramatično Vladimir Vladimirović Putin odlučio je osam godina poslije pokušati okupirati cijelu Ukrajinu.
Primjera takvog savezništva koji nema nikakve realne temelje te se neće održati je strateško partnerstvo sklopljeno je između Hrvatske i Francuske. Ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman s francuskim kolegom Benjaminom Haddadom potpisali su 8. prosinca Akcijski plan Strateškog partnerstva. Doduše, s vrlo ograničenim rokom trajanja – od 2026. do 2028. godine.
Uobičajeno je da se strateška partnerstva sklapaju, ako ne zauvijek, onda na puno desetljeća. No ovaj ima rok trajanja samo tri godine. Što ne ćudi jer „rok trajanja” predsjednika Emmanuela Macrona završava najkasnije u svibnju 2027. Vjerojatno i puno prije.
Sa sve većim izgledima za nove prijevremene parlamentarne izbore naredne godine, te s domoljubnom strankom Nacionalno okupljanje Marine Le Pen na oko 35% potpore u anketama, Macronovim centristima ne piše se dobro. Tim prije jer je po anketama druga najjača politička snaga (s oko 25% potpore) savez ljevičarskih stranaka Novi narodni front. Macronov premijer Sébastien Lecornu već sada vodi manjinsku vladu koja u zastupničkom domu ima 213 mjesta naspram 364 oporbe. Stoga ne čudi da je Macron odustao od njemu tako drage mirovinske reforme, te prepustio ljevici pisanje državnog proračuna za 2026. godinu, a kako bi izbjegao nove privremene izbore.
Nije ni da se Francuska do sada nešto iskazala kao saveznik. Ministar obrane Ivan Anušić je s francuskom kolegicom Catherine Vautrin potpisao pismo namjere o modernizaciji Rafala. Razlog za modernizaciju je što je Macron srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću prodao 12 novih Rafala u izvedenici F4.1. Koja je puno bolja u odnosu na naše polovne Rafale F3R. Pa će sada hrvatski porezni obveznici morati potrošiti još najmanje milijardu eura da bi se stare Rafale moderniziralo na razinu koju će imati srbijanski.
S obzirom na to da pismo namjere tek iskazuje hrvatsku namjeru (da ne kažemo želju) da se modernizacija obavi ne spominje se trošak. No on neće biti manji od milijardu eura. Što pak znači da će srbijansko ratno zrakoplovstvo za 2,7 milijardi eura dobiti 12 novih Rafala, a hrvatsko za najmanje 2,2 milijarde eura isti broj polovnih. Zaista izvrstan posao.
Prodao bi Macron Vučiću i samovozne haubice Caesar da srbijanska vojna industrija ne proizvodi vrlo slične haubice Nora. Ta prodao mu je i radare i PZO raketni sustav Mistral. Ma prodao bi mu sve što Vučić zatraži u nadi da će tako Srbiju udaljiti od Rusije. Naravno da neće. Samo nama nabija troškove i ugrožava nacionalnu sigurnost. Kao istinski strateški saveznik.
Francuska je tako dobar saveznik da ni Nijemci ne žele s njima. Tako od budućeg francusko-njemačko-španjolskog višenamjenskog aviona šeste generacije neće biti ništa. Program francuskog naziva Système de Combat Aérien du Futur a njemačkog Zukünftiges Luftkampfsystem (španjolski naziv je nebitan jer i ovako Španjolska nema nikakvu važnu ulogu) definitivno se bliži kraju. Po svemu sudeći zadnji čavao u lijes zabio mu je njemački sindikat IG Metall koji je zaprijetio organiziranom akcijom protiv francusko-njemačkog projekta. Problem je u tome što su Francuzi htjeli njemačkim novcem financirati vlastiti program. Ništa čudno kad se zna da je upravo Système de Combat Aérien du Futur zadnja slamka spasa za posrnuli Dassault Aviation. Bez njega tvrtku čeka ili gašenje ili utapanje u konzorcij AIRBUS.
Drugi veliki francusko-njemački program je Système principal de combat terrestre/Hauptbodenkampfsystem – po naški budući tenk. Kako bi se ostvario politika je natjerala spajanje francuske tvrtke Nexter Systems s njemačkom Krauss-Maffei Wegmann. Jedini problemčić je bio što njemačka tvrtka ima pune knjige narudžbi za nove tenkove a francuska ništa. Projekt je klinički mrtav iako političari još uvijek nisu spremni to priznati. Zadnji udar je odluka Krauss-Maffei Wegmanna da razvije novi tenk Leopard 3. U međuvremenu je njemačka tvrtka Rheinmetall razvila tenk Panther KF51, te ga prodala Mađarima i Talijanima.
Kad smo kod tenkova 10. prosinca ministar obrane Ivan Anušić potpisao ugovor za kupnju 44 tenka Leopard 2A8. S rokom isporuke ne prije 2028. pa do kraja 2030. godine. Za usporedbu kad je Poljska u kolovozu 2022. naručila 180 južnokorejskih tenkova K2 Black Panther prvi primjerci stigli su u poljsku luku Gdynia samo šesnaest tjedana poslije.
Mi ćemo Leoparde čekati tri godine. Samo zato što Krauss-Maffei Wegmann, usprkos gomilanju narudžbi, tvrdoglavo odbija uložiti u značajno povećanje kapaciteta. Nakon trideset godina sustavnog zanemarivanja (tvrtka je preživjela isključivo zahvaljujući izvozu) vlasnici sada žele maksimalizirati zaradu. A Berlin šuti. Ne daj Bože da bi ih nacionalizirali. U ostalom što duži red čekanja to viša cijena. Pa je tako cijena Leoparda 2A8 premašila 30 milijuna eura po komadu, iako je realna deset milijuna niža.
Europa pred strateškim slomom: Trump mijenja pravila NATO-a i otvara vrata povratku Rusije
