HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA – PROSLAVLJENA – KOJI NAM JE POSLAO DUHA SVETOGA I DAO MARIJU ZA MAJKU! MIR VAM I DOBRO!
Zahvalimo Gospodinu za ovo predivno jutro, svježe, ali nebo je ovdje savršeno vedro. Već je sunce obasjalo Križevac i okolna brda, nadamo se lijepu proljetnom danu. Izmolimo svoje molitve, Vjerovanje te odreknuće od svih nečistih sila, svega zla i grijeha, i posvetimo svoj život Gospodinu preko ruku Majke Marije.
I jučer bijaše ovdje veliko mnoštvo hodočasnika, veliki broj autobusa iz domovine i inozemstva, a i hodočasnika svih boja kože. Divim se nebeskoj Majci kako okuplja svoj narod. Pa i sinoć kad sam završio s ispovijedanjem, susreće me jedan svećenik – vjerojatno iz Koreje – malo su okasnili i htjeli bi slaviti on i njegovi hodočasnici svetu Misu.
Nikada ne znaš tko će te susresti, s kakvom i kojom potrebom. Svi oni dolaze ovamo tražiti snagu i utjehu u svome životu, pomoć u bolesti.
I sjetimo se ovoga trenutka svih onih koji se preporučuju u naše molitve. Bolest ne bira dob ni žrtve, ne znamo zbog čega je netko obolio od ove ili one bolesti, na nama je biti od pomoći – duhovne i tvarne. Biti kao Samaritanac koji je pritekao u pomoć čovjeku koji je pao među razbojnike te bio totalno opljačkan i nasmrt prebijen.
Marija – Majka Crkve
Duhovski je ponedjeljak, u nekim državama neradni dan, a mi slavimo MAJKU CRKVE. Naslov „Majka Crkve“ dao je papa Pavao VI., danas već sveti papa, na završetku trećega zasjedanja Drugoga vatikanskog sabora 1964. Svi su nazočni koncilski oci dugim pljeskom odobrili taj naslov koji je predložio i uveo koncilski papa. S razlogom.
Marija je u Gornjoj odaji, zajedno s apostolima, čekala Očevo obećanje, a znala je što se s njome dogodilo u Nazaretu kad je postala Majkom Božjom. Majkom Isusa Krista. Jer Isusov život nije obični život. Isusova povijest nije obična ljudska povijest o jednome čovjeku.
Marija – Kovčeg Saveza
Vjerujemo kako je začet po Duhu Svetom u Djevici Mariji. U krvi iz zajamčenih euharistijskih čudesa, koja su se i laboratorijski ispitivala, nema muških kromosoma, što i znanstveno dokazuje da Isus nije začet iz intimnog odnosa Josipa i Marije, iz ljudske veze.
Bog je to krvno rodoslovlje prekinuo tako što je Isus sin Davidov samo po pravu primljenu preko Josipa. A prekid „onečišćene krvi“ dolazi i preko Marije tako što ona biva izuzeta te ne baštini niti istočni grijeh, niti onečišćeno krvno nasljeđe.
Marija je začeta bez grijeha istočnoga, koji baštinimo od praroditelja. Na taj je način Isusovo tijelo isključivo Marijino bezgrješno i prečisto tijelo i krv.
Njegovo Srce je jedno s Bezgrješnim Srcem Marijinim, te su ta dva Srca neodvojiva jedno od drugog. Marijino Srce je tabernakul, svetohranište Isusova Srca. Ono je Kovčeg Saveza koji Crkva pronosi ovim svijetom pozivajući ga da se pred njim sabere i pokloni. Ta dva Srca su dva svjedoka protiv kojih se ovaj svijet bori.
Ona će na kraju trijumfirati nakon što Crkva prođe kroz završni Uskrs, a ta dva svjedoka – Isus i Marija – počnu prorokovati na zaprepaštenje svih koji budu mislili da su ih konačno svladali. Donosi te događaje na svjetlo, za sve ljude i za svakog čovjeka.
Marija je sama kazala u Fatimi kako će na kraju njezino Bezgrješno Srce trijumfirati, odnijeti pobjedu nad starim Zmajem, Sotonom i svim njegovim slugama. Dakle, Marija je u Gornjoj odaji i Kraljica apostola, i Majka Crkve koja se rađa, a ona je nosi u svome srcu. I apostoli joj iskazuju strahopoštovanje jer znaju čija je Majka!
Otvorenost Duhu
Marija, Majka Crkve, tiho stoji u pozadini Duhova-Pedesetnice. Jučer smo pisali i govorili o značenju Pedesetnice – pedeset dana, kad je Bog konstituirao novi narod – Izrael, a Duh Sveti Crkvu.
Djela apostolska govore nam da su učenici bili okupljeni u molitvi s Marijom. Ona koja je bila osjenjena Duhom prilikom Navještenja, ponovno je prisutna kada Duh silazi na Crkvu. Marija nas uči kako primiti Duha: s poniznošću, otvorenošću i povjerenjem. U molitvi. Možda je to jedna od najvećih lekcija Duhova.

Duh ne može ispuniti srca koja su već puna ponosa i samodostatnosti. Moramo postati otvoreni i prijamljivi. Svetci nisu nužno najtalentiraniji ljudi; oni su najotvoreniji milosti.
Mnogi kršćani danas žude za obnovom, ali se opiru predanju. Treba se izručiti i staviti na raspolaganje Gospodinu. Božji Duh puše kamo hoće. Rekao je to Isus Nikodemu.
Živjeti po Duhu zahtijeva povjerenje. To znači dopustiti Bogu da nas vodi izvan udobnosti i poznatoga. To može značiti opraštanje nekome kome bismo radije zamjerili. Može značiti prihvaćanje poziva kojeg smo se nekoć bojali. Može značiti govoriti istinu kada bi šutnja bila lakše, a može značiti služiti na skrivene načine bez prepoznavanja. Duh nas rijetko vodi prema egocentričnosti; On nas uvijek vodi prema ljubavi i prema drugome.
Iscjeljenje od nihilizma
Jučer smo molili i onaj drugi himan Duhu Svetomu. Ondje se veli – bez Božanstva tvojega, čovjek je bez ičega, tone sav u crnom zlu. Latinski to sažeto izražava: Sine tuo numine, nihil est in homine – nihil est innoxium. Dvaput imamo riječ „nihil“ što znači „ništa“. Danas se govori o nihilizmu, ništavilu, sve je ništavno i ništetno. Sve je propalo i ide u propast. Imamo i filozofe nihilizma, a i pjesnike. A upravo je Isus udahnuo u učenike Duha za oprost grijeha.
Koliko je srca danas smrznuto gorčinom, cinizmom ili očajem? Koliko je života postalo duhovno suho? Duh dolazi kao živa voda na suho tlo. On ne dolazi osuditi, već iscijeliti. I našem svijetu očajnički treba iscjeljenje. Iscrpljenost vidimo posvuda. Mnogi ljudi nose nevidljive terete. Mentalna nevolja, usamljenost, ovisnost i beznađe pogađaju bezbrojne živote. Treba samo biti ovdje u ispovjedaonici u Međugorju te slušati tolike žalopojke i potresne ispovijedi.
U takvoj kulturi Crkva mora postati vidljivije narod Duha – narod obilježen radošću, suosjećanjem i nadom. Ne površnim optimizmom, već dubokim povjerenjem da je Krist živ i aktivan među nama.
Snaga oprosta i misionarski poziv Crkve
Jedna od najzanemarenijih dimenzija Duhova jest veza između Duha i oprosta, sakramenta ispovijedi. U Evanđelju, odmah nakon što je udahnuo Duha u apostole, Isus im daje ovlast da opraštaju grijehe. Duh stvara pomirenje. Grijeh nas izolira od Boga i jedne od drugih; oprost obnavlja zajedništvo.
Koliki dio ljudske bijede i izgubljenosti proizlazi iz nemogućnosti oprosta ili primanja oprosta? Obitelji nose rane desetljećima. Zajednice ostaju zarobljene u ciklusima ogorčenosti. Narodi pamte ozljede bez iscjeljenja i snuju osvetu. Pojedinci se beskrajno kažnjavaju zbog prošlih neuspjeha. Pa ipak, Duh Sveti nas vodi prema milosrđu jer milosrđe leži u srcu samoga Boga.
Sakrament pomirenja stoga je duboko duhovski. Svaka ispovijed je novo izlijevanje Duha Svetoga. Svako odrješenje je trenutak kada Krist ponovno kaže: Oprošteno ti je, pođi u miru! Mir vama.

U svijetu koji je obilježen nepraštanjem Crkva nikada ne smije prestati proglašavati oslobađajuću moć božanskog milosrđa. Pedesetnica odnosno Duhovi su također misionarski. Isus kaže: „Kao što je Otac poslao mene, tako i ja šaljem vas.“ Duh se nikada ne daje samo za osobnu utjehu. Crkva postoji da nastavi Kristovo poslanje.
Svaki kršteni kršćanin pozvan je svjedočiti. Budimo misionari u svijetu koji nasušno treba Isusa, Boga. Budimo kao Marija!
Više od istog autora:
Pedesetnica: Oganj ljubavi koji pobjeđuje strah
Feniks iz pepela: Krv mučenika kao sjeme novih zvanja
Sveta Rita: Ruža procvjetala usred zime
Podržavaš neovisno novinarstvo? Ako cijeniš naš rad i držiš da su ovaj i drugi naši tekstovi korisni za tebe i hrvatsko društvo u cjelini, klikni na poveznicu u nastavku, informiraj se o planovima našeg portala i doprinesi i ti našem djelovanju;










