HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA – USKRSLOGA I PROSLAVLJENA! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Utorak je, dan napose posvećen svetomu Anti, zapravo Gospodinu preko svetoga Ante koji nas zagovara. Trinaest utoraka je kod mnogih uobičajena pobožnost, pa koji to obavljaju, imaju prigodu.
Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, svježe, malo oblačno, ali je ugodno. I sinoć bijaše ovdje sveta Misa na vanjskom oltaru, više od šezdeset svećenika slavilo je zajedno Euharistiju, Gospodnju žrtvu. Zahvalimo za sve koji dolaze i nose sa sobom iskustvo Međugorja, iskustvo penjanja na Brda – i ukazanja i Križevac.
Duhovna higijena i snaga sakramenta ispovijedi
A mi sa svoje strane budimo i jedno i zajedno u Gospodinu, moleći s njime i utječući se njemu. Upravo danas slušamo u Evanđelju ono što smo čuli neki dan – u nedjelju – pod svetom Misom: Isusovu Velikosvećeničku molitvu gdje moli Ocu, gdje izlijeva svoje srce i dušu Ocu.
Slijedimo Gospodina, molimo ga da nam oprosti grijehe, da nas očisti. Ako već ujutro imamo svoju redovitu tjelesnu higijenu, ponekad je bitnije obaviti i duhovnu higijenu, očistiti se od svakoga grijeha i prljavštine koja se nakupi na duši i srcu. I ne mogu shvatiti kako to neki zanemaruju ispovijed, pa ne idu godinama u te Gospodnje kupke gdje nas ON čisti od grijeha i naplavina zla.
Pitam se što bi bilo kad čovjek ne bi svoje vozilo servisirao i na njega pazio. Kaže se, ono bi s vremenom „zaribalo“. Tako isto zariba i duhovni život bez stalnoga čišćenja i „podmazivanja“ snažnom molitvom.
Današnje Evanđelje je izvanredno jer nam je dopušteno čuti Isusa kako moli. Ivanovo 17. poglavlje često se naziva Velikosvećenička molitva Isusa. Prije svoje muke, Isus podiže oči prema nebu i govori Ocu. To je jedan od najintimnijih trenutaka u cijelom Svetom pismu. Obično učenici mole Isusa da ih nauči moliti. Ali ovdje sam Isus moli naglas. Otkriva svoje srce. Prelijeva svoje srce u intimnu molitvu. A ono što je zapanjujuće jest ovo: Isus moli za svoje učenike. Moli za one koji će ostati u svijetu nakon njegova odlaska. Moli za slabe, nesavršene, krhke vjernike.
Kristovo posredovanje
„Molim (se) za njih.“ Te riječi trebale bi donijeti golemu utjehu svakom kršćaninu. Krist moli za nas. U ovom trenutku, uskrsli Gospodin posreduje za svoj narod – Crkvu – pred Ocem.
Ponekad zamišljamo molitvu kao naš napor da dosegnemo Boga. Ali današnje Evanđelje podsjeća nas da Krist već moli za nas prije nego što se mi osmjelimo moliti. Kad naša molitva djeluje slabo, Krist moli za nas, kad smo iscrpljeni ili obeshrabreni, Krist se moli za nas. Kad padnemo u grijeh i sram, Krist i dalje posreduje za nas.
A Pavao će reći kako Duh pritječe nama u pomoć te s nama moli – ABBA – Oče! To je posebno važno jer Isus zna da će njegovi učenici ostati u neprijateljskom svijetu. Kaže: „Ja više nisam u svijetu, ali oni jesu u svijetu.“
Kršćani ne bježe od stvarnosti ljudske patnje. Još uvijek živimo usred nasilja, ratova, iskušenja, nepravde, usamljenosti i zbunjenosti. Ponekad su vjernici u iskušenju da se potpuno povuku iz svijeta ili da ga potpuno u sebe apsorbiraju. Isus nudi drugi put. Trebamo ostati u svijetu bez pripadanja njegovoj tami. Trebamo živjeti u društvu dok nas oblikuje Evanđelje. Treba da nas Isus formira i formatira!
Buka svijeta
Svijet je bučan. Naši su životi prepuni ometanja. Mnogi ljudi danas rijetko doživljavaju tišinu. Ipak, Gornja soba bila je mjesto pažljivog čekanja. Učenici su imali srca koja slušaju prije nego što su postali propovjednička usta. To je ono što Pavao govori u Rimljanima 10. Ako srcem vjeruješ, ustima propovijedaš…
Možda je jedna od najvećih potreba u suvremenom kršćanskom životu ponovno otkrivanje kontemplativne molitve. Ne samo stalno razgovarati s Bogom, već i učiti ostati miran pred njim.
Duh Sveti često govori tiho. On s nama i u nama moli. A nalazimo se u Devetnici Duhovima.
U Evanđelju Isus kaže da je svojim učenicima otkrio Očevo ime. U biblijskoj misli, ime predstavlja identitet i karakter. Isus otkriva tko je Bog doista. On otkriva Boga koji nije dalek ni okrutan, već ljubazan, milostiv i vjeran. Pravi Otac. Ovo otkriće doseže vrhunac na križu. Tamo se Božja slava ne pojavljuje kao dominacija, već kao ljubav koja se daje sebi. Ono je Filip pitao Gospodina pokaži nam Oca. Isus veli – tko vidi mene, vidi i Oca. Kako ga i gdje vidjeti: Pogledajte Križ!
Sjećanje na žrtve
Ovih dana u svibnju sjećamo se svih onih koji su dali živote za slobodu, koji su se borili bilo kada i bilo gdje za Domovinu. Svi znamo za vojnu obvezu, za obvezu mobilizacije ako je ratno stanje. Nitko ne ide rado u rat. Ali ono što su činili i učinili s hrvatskom vojskom i civilima nakon što je rat u Europi bio završen te potpisana kapitulacija – to se moglo roditi samo u umovima opsjednutim Zlom i Sotonom.
Način na koji su ti nesretnici ubijani, stotinama kilometara tjerani pješačiti te padali od iscrpljenosti na putu, to se moglo roditi samo iz mržnje i u mržnji na hrvatski narod. Na nama je moliti za sve žrtve ratova i poraća, a i za sve koji su prije trideset i nešto godina dali svoje živote za slobodu koju uživamo kao narod.
Poniznost svetih pastira
Danas se Crkva sjeća jednoga neobičnog svetca – Svetoga Pape Celestina V. U dobi od dvanaest godina Pietro Angelerio je stupio u benediktinski red. Ubrzo je, međutim, odlučio živjeti kao pustinjak i povukao se na planinu Murrone blizu Sulmone u regiji Abruzzo, gdje se nazvao Pietro da Morrone. Mnogi istomišljenici slijedili su ga, formirajući jezgru Celestinskog reda, ogranka benediktinaca.
Pietro je sagradio crkvu, postao opat drugih samostana i dao svom redu strogu organizaciju. Unatoč svojoj popularnosti – zabilježeno je nekoliko čudesnih ozdravljenja – Pietro je ostao apolitičan, jednostavan seljački dječak s jakom sklonošću misticizmu.
Godine 1286. odrekao se časti opata i priora te ponovno živio kao jednostavan pustinjak. Dok je još živio kao pustinjak, Pietro je izabran za papu u Perugi 5. srpnja 1294., u dobi od skoro 80 godina.
Njegov izbor okončao je žestoke sporove unutar dvanaestočlanog Kardinalskog zbora i dvogodišnje sedisvakancije. Već je imao ugled svetca.
Kad je do njega stigla vijest o njegovu izboru, htio je pobjeći u pustinju s drugim redovnikom. „Ne mogu spasiti sebe; kako mogu spasiti cijeli svijet?“, kaže se, uzviknuo je. Ali njegovi sljedbenici okružili su njegovu ćeliju i uvjerili ga da bi odbijanje izbora bio smrtni grijeh.
28. srpnja 1294., slijedeći Kristov primjer, Pietro je ušao u L’Aquilu na magarcu. Neiskusan u upravljanju, nakon pola godine dao je ostavku na papinsku službu. Papa Benedikt išao je na njegov grob i ondje odložio svoj palij. Doskora je i on slijedio primjer pape Celestina i dao ostavku. Hvala Gospodinu za te primjere osoba koje se ne bore za čast ni vlast, nego žele slijediti Gospodina u poniznosti i molitvi.
Više od istog autora:
”Intermezzo” između Uzašašća i Duhova
Najlakša i najradosnija molitva kraća od sekunde
Carstva padaju, ideologije se ruše, vojske nestaju, što ostaje?
