Šteta. Nismo uspjeli održati Poljud kao našu nepokorenu tvrđavu. Tu smo sada pali i u Europi i u kupu, a evo sad i u prvenstvu nakon 16 utakmica bez poraza. Do sada je u ovom „ratu“ Hajduk branio svoj teritorij, a sada ovo postaje „divlji“ rat. Mora se osvajati i u gostima i na domaćem terenu. Želimo li biti objektivni moramo reći da Hajduk objektivno ima najpovoljniji raspored. Ne najlakši već najpovoljniji.
Hajduk do kraja prvenstva ima gostovanje u Osijeku, Gorici i Šibeniku koji su tri od četiri najlošije ekipe po tablici i doma ima dva derbija kojima trener i igrači mogu svoje ime upisati zlatnim slovima u Hajdukovu povijest. Dinamo dočekuje Rijeku, Slaven i Varaždin, dok će u goste Hajduku i Lokomotivi (igraju na Maksimiru). Rijeka do kraja prvenstva putuje na Maksimir, u Šibenik i na Poljud, a doma dočekuje Goricu i Slavena. Vidimo da se Hajduk „riješio“ ovih ekipa koje se bore za četvrto mjesto i da mu ostaju „samo“ ove ekipe koje se bore za opstanak koje će opet biti velike nagazne mine.
Jučerašnja utakmica se najbolje može opisati tako da loptu koju Rozić šalje u gol, mi promašujemo par minuta prije (kada je Brajković jednu sekundu zakasnio na Melnjakov ubačaj). Žao mi je ovoga poraza, jer bi čak i bod iz ovakvog dvoboja zlata vrijedio. Šteta što nismo nastavili taj niz od 1:1, pogotovo uzevši u obzir da su svi naši konkurenti kiksali.
Moja najveća kritika ide prema sportskom direktoru koji u ovom trenutku stvarno ne čini nekakav veliki napredak u odnosu na prijašnjeg sportskog direktora Kalinića (više na kraju sezone). Radošević se nudi sam i ti kao struka ne prihvaćaš takvog igrača, a igraš bez zadnjeg veznog. Zašto se s Radoševićem nije mogao potpisati ugovor do kraja sezone uz mogućnost produženja na još jednu sezonu? Uzevši u obzir da se očito znalo u kakvom je stanju Žaper.
Hajduk nije loše izgledao i uzevši u obzir kako ta ekipa igra od dolaska Garcije i s kakvom lakoćom izlazi iz pressinga, nismo loše izgledali. Znam da je nekome nevjerojatno da Hajduk nema posjed protiv Istre na Poljudu, ali to je naša realnost. Hajduk ove sezone u prosjeku ima posjed 53.1 % što je premalo ako gajite stil nogometa u kojem vi dominirate. Svima je jasno da je Hajduku primarni fokus na defenzivni, pa tek onda na ofenzivni dio. Ova utakmica je najbolji pokazatelj toga, ako vam to do sada nije bilo jasno. Kada je Mister nakon utakmice rekao da je Hajduk dobro izgledao bez lopte, to je doslovno tako i mislio i sad ću to pokušati objasniti.
Hajduk svoje utakmice u većini slučajeva prilagođava protivniku. Zato i Diallo igra ispred Melnjaka i koliko god se Diallo trudio i zalagao na terenu, nikada neće biti ni blizu Melnjakove razine. Diallo je od Melnjaka jedino možda bolji u defenzivi, jer je samo na nju orijentiran. S druge strane Hrgović igra beka, jer Gattuso vjerojatno pokušava ostvariti neku asimetriju da na jednoj strani bude defenzivni bek, a na drugoj ofenzivni. Sigur ne igra jer on nije isključivo linijski igrač, za razliku od Hrgovića.
Zaključimo dakle da ako bi Diallo i Sigur igrali bekove, da u Misterovoj filozofiji igre nemamo širinu, već gušimo sredinu terena, jer se Sigur voli ubacivati u sredinu. Sigur je počeo igrati desnog beka tek u trenutcima kada je Diallo postao više ofenzivniji, što je otprilike bilo poslije priprema. Ta defenzivna orijentiranost je i razlog zašto je Kalik igrao tako puno, zašto je Sigur igrao krilo, itd. da sad ne filozofiram previše. Otkrićem Rusyna na desetku shvatilo se da možemo biti ofenzivniji i ne gubiti puno u defenzivi.
Tu je u ekipu onda nazad upao Krovinović u paru s Rakitićem, koji je jako puno dobrih defenzivnih rola odradio u Hajduku, ali uz njega je uvijek bio netko dinamičan, a ne igrač sličan njemu. Zato Krovinovićeva defenzivna rola u zadnje vrijeme šteka, jer igra s Rakitićem. Isto vrijedi i obrnuto. Kad u tu ekipu upadne Pukštas, onda Rakitić „oživi“ jer mu Pukštas ne zatvara prostor, uzima mu duele i skokove, odnosno radi taj prljavi posao. Zato i krila izgledaju tako kako i izgledaju, jer mi imamo „šablonska“ krila. Krila koja će iz uigranih akcija i mehanizama napraviti nešto, ali ne iz velike individualne kvalitete.
Tu jedino profitira Bamba koji je brz i vižljast, pa na tu ludost može nešto napraviti i Durdov koji ima muda i tu neku ludost da se snađe u tom „kaosu“. E pa cijela Hajdukova filozofija igre se temelji na obrani i zato je Hajduk, koliko god to nekima smiješno zvučalo, najviše namučio Istru u njihovoj izgradnji igre, pogotovo uzevši u obzir Istrine utakmice protiv Dinama i Rijeke. Hajdukov ofenzivni plan plod je individualne kvalitete, a ne uigranih akcija.
Zato kada Livaja ili Rakitić nemaju svoj dan ili kada nisu na nekoj svojoj razini, a Livaja jučer nije bio na onoj svojoj standardnoj razini, a tome je i pripomogla fantastična predstava Koskija i Marešića (zajedno su imali 6/12 duela i to u utakmici protiv Livaje, 5 presijecanja i 23 čišćenja lopte), Hajdukovi napadi izgledaju jalovo i bezidejno i svedeni su na minimum, kao i jučer. Razmislite malo o jučerašnjim prilikama. Rakitićeva prečka (koja je bila zaleđe) je plod njegove fantastične lopte prema Livaji, Melnjakov udarac je bio ubačaj, dakle opet individualno, a ona najbolja prilika Brajkovićevo „kašnjenje“ je opet plod dobrih lopti Rakitića i Livaje i dobrog ubačaja Melnjaka.
Samo mi nije jasno da u takvom načinu igre ekipa nema uigrane prekide. Hajdukovi prekidi izgledaju toliko loše da nisam siguran da bi mojoj ekipi s igrališta uspjeli napraviti nešto (karikiram). E sada kada smo to sve apsorbirali, možemo li sada svi to skupa prihvatiti, shvatiti da to očito funkcionira (jer smo na diobi prvog mjesta 5 kola prije kraja) i početi navijati..
O ljepoti nogometa i novom treneru (ako Mister ne ostane) možemo pričati na kraju sezone (koliko god sam bio skeptičan, mislim da dolazak Garcije u kompletu s Bjelanovićem ne bi bio loš potez), ali sada se moramo mobilizirati i biti kao jedno do kraja Ja sam prvi koji viče, ako je pritisak, idite u baro komoru, ali vjerujem da svaki od ovih igrača želi. Oni imaju sami očekivanja od sebe, pa zar mislite da itko od vas više želi taj naslov od njih. Pa u knjigama će ostati zapisani Bamba, Diallo, Kalik i ne znam tko vam je još na piku.
Vaše ime neće ostati zapisano, već njihovo. Pričat će se kako su oni bili dio momčadi koja je donijela naslov Hajduku nakon dvadeset godina. NAVIJAČ NAVIJA. Maknimo im taj „pressing“ i kada dođu Dinamo i Rijeka, napravimo im ludilo na Poljudu. Zapalimo Poljud da kad dođu da se prvih 15 – 20 minuta ne mogu maknuti od straha i onda tako dodatno dajmo poticaj igračima.
Ovo je vjerojatno zadnji put da pričam o Krovinoviću, jednome od najpodcjenjenijih igrača Hajduka u 21. stoljeću. Jens, Valdas, Karoglan, Leko, Karoglan, Ivanković, Gattuso. Svi ti treneri koriste Krovinovića kao važnog igrača u svojoj ekipi. Hvali ga Slaven Bilić kojeg mi svi cijenimo, hvale ga analitičari s Tribine koji je najbolji HNL podcast (osvojili su Večernjakovu ružu). Sva struka koju mi cijenimo, svi ga hvale i koriste i onda si nekoliko likova uzima za pravo j mu mater svaki put kad dodirne loptu.
Ono jučer je prešlo sve granice. Ta priča o njegovom vraćanju lopte postaje lagano naporna. Najbolje da idući put kad nema gdje s loptom on je nabije u protivnički šesnaesterac njihovom golmanu. Ljudi moji što je s glavom, pa čovjek je svima na piku zbog toga. Zbog stvari za koje Pukštas i Rakitić dobivaju pljesak, ovome se zviždi.
Moram vam priznati da mi već lagano na neku stvar idu priče o nikad lošijem prvaku. Hajduk, ako će biti prvak, može biti i s 57 bodova što se mene tiče. Nismo bili prvaci dva desetljeća, stvarno me ne zanima broj bodova. Istina je da su tri kluba koja se bore za prvaka, ali razmislite malo, ova Istra, ovaj Slaven, pa i ovaj Varaždin, na kojem bi oni mjestu bili u ono vrijeme kada se Hajduk borio za četvrto mjesto. Neću reći da bi bili u borbi za prvaka, jer smo tada imali privatnu ligu, ali poprilično sam siguran da bi ove ekipe u ono vrijeme bile na drugom ili trećem mjestu. Možda je liga onda bila slabija, a sad gledamo izjednačenu ligu.
Kažu da si dobar onoliko koliko ti je najlošiji član dobar (preformulirano). Posljednje plasirana ekipa ima 28 bodova. Samo u dvije sezone su ekipe ispadale s više bodova u ligi 10 (Hrvatski Dragovoljac s 30 bodova u sezoni 2013./14. i Zadar sezonu nakon s 32 boda). Isto tako treba biti iskren, pa reći da Hajduk koji se raspao prošle godine je imao 58 bodova nakon 31. kola, a sada ima 56 bodova. Onaj Hajduk je napravljen s ciljem da bude prvak, a ovaj Hajduk je ušao u sezonu s nepoznatim ambicijama. Kvaliteta lige je diskutabilna, ali je činjenica je da je liga najzanimljivija do sada.
Tri kluba se bore za prvaka, tri za četvrto mjesto (koje potencijalno znači Europu) i četiri kluba za opstanak (kako sam pogriješio u prošlom tekstu rekavši da je Lokomotiva sigurna, a eto njih na 9.mjestu i 5 bodova od Šibenika). U prilog kvalitete lige ide i činjenica da je trećeplasirana ekipa našeg prvenstva uzela 11 bodova u Ligi prvaka (vjerojatno prvi i zadnji put da je netko ispao s toliko bodova). Nije ovo kup da se može dogoditi dobra ili loša utakmica. 36 kola se igra i tu se ne možete prevariti.
Onaj tko bude najkonstantniji, psihološki najjači, on će biti prvak odnosno bit će – NAJBOLJI. 36 kola je veliki uzorak i tu priča o najlošijem prvaku staje. Prvak je prvak i nikoga nije briga kako. Grčka neće vratiti trofej s EURA 2004. zato što se ljudima ne sviđa kako su igrali, e pa ni prvak ove godine neće vratiti trofej jer se vama ne sviđa kako oni igraju.
Htio bih još samo napomenuti kako sam sretan i oduševljen s time što se konačno riješio „problem“ s čašama na Poljudu i kako se riješio problem naporne djece na stadionu koji dolaze samo skupljat čaše, a ne gledat Hajduk.
Od suđenja bih htio spomenuti par situacija:
Ne mogu vjerovati da VAR nije zvao sudca Lovrića na utakmici Gorica – Dinamo u 40. minuti. Po meni je to čisti penal, stavio bih i sliku, ali kamere i kvalitete slike su kao da je tosterom snimano, a i kut je katastrofičan.
Prekršaj kod gola Istre. Prošlo kolo smo svjedočili sramotno poništenom pogotku Dogana (zaboravio sam spomenuti u prethodnom tekstu) za dodir koji je po intenzitetu bio jednak koliko i Mikanovićevo guranje Baturine u utakmici Gorica – Dinamo. Uz to sve Diallo je dobio crveni karton za gurkanjem s Mitrovskim i drago mi je vidjeti da se eto Mitrovski, ipak uspio oporaviti od tako grubog udarca Dialla, pa je stigao i zabiti pogodak ovo kolo.
Po tim smjernicama ovaj Radoševićev duel (ulazak tijelom u putanju) s Pukštasom iz kojega je krenula akcija za gol Istre je za popularni „visoki“ žuti karton, a VAR uopće nije zvao sudca Ercega da to pregleda. To mi je baš jedna neobična situacija i ne mogu shvatiti te neujednačene odluke u Hrvatskoj, ali dobro tko sam ja…
Dobri naš Diallo je dobio „samo“ dvije utakmice kazne za onaj krvnički start na Mitrovskom. Prisjetimo se da je Galešić za ono „lagano maženje“ kopačkom po licu Lučića dobio čak tri utakmice. Mislim da to ipak nije u redu, jer kod Galešićevog starta nije bilo dovoljno intenziteta. Da je naime kojim slučajem Lučić izgubio oko ili da mu je oderao pola lica, onda bi mogli pričati o ozbiljnijoj kazni. Mislim da se Galešićev kung fu potez ne može mjeriti s Diallovim MMA udarcem prema Mitrovskom. Bože kakvi klauni.
S obzirom na poraz na Poljudu mislim da je sada imperativ pobijediti Osijek. Ne smiju svoju pozitivnu seriju nastaviti na Hajduku, a Hajduk svoju negativnu seriju od tri utakmice bi trebao završiti na istoku zemlje. Dodatan motiv je činjenica da Dinamo i Rijeka igraju međusobno i to još poslije Hajduka, pa znamo da će netko prosuti bodove. Treba nam ova pobjeda više nego žednom vode.
5 kola – 1 život.
