Dinamo – novi-stari prvak, dokaz ‘jadnosti’ HNL-a

Pogled s vrha opisao bi se jutro nakon derbija iz pogleda Dinama. Prošlo je točno 233 dana otkako je Dinamo bio na tronu. Frapantno zvuči, ali može i gore ako to pogledamo u tjednima, jer je to ukupno 33 tjedna. Derbi jako sličan onome koji smo gledali zadnji put na Maksimiru. Dinamo otvoreniji, Hajduk zna što čeka. Ovog puta Dinamu se isplatilo.

Negledljiv derbi

Prvo poluvrijeme možemo uzeti i gumicom obrisati s papira, jer sve što smo vidjeli jesu tenzije, prekršaji i razgovori. Koliko je sjeckanja igre bilo, pokazuje i podatak da je u prvih 15 minuta svirano čak 7 prekršaja, što bi značilo da je svake druge minute igra bila prekinuta. Podsjećalo je to na jedan od onih “poljudskih” derbija gdje nema igre, puno je tenzije i čeka se čovjek odluke.

Vatromet kakav rijetko viđamo

Drugo poluvrijeme zato je bio vatromet. Perković odmah na poluvremenu ubacuje Petkovića koji je jednostavno “game changer”. Ima puno navijača Dinama koji ga ne vole, kritiziraju, ali u ovoj utakmici pokazao je da je Dinamo bez njega slabiji za barem 25 %. Osim Petkovića, Galešića i Pierre-Gabriela, Dinamu je pobjedu donijela formacija 3-5-2 u drugom poluvremenu. Hajduk se teško nosio i nije se uspio prilagoditi tomu. Krenuo je Dinamo širiti obranu Hajduka, a u defenzivi su radili suprotno od onoga što se očekivalo. Umjesto duplanja krila i u obrani prelaska na 5-3-2, Dinamo se branio s 4-5-1. Znali su da je Livaja alfa i omega, što nije neka topla voda, ali ostaviti Šegi i Durdovu toliko prostora moglo je biti opasno. Rizik se isplatio. Ono što Cannavaro nije mogao razumjeti, Perković je jako dobro znao – da je Dinamo Dinamo i da oni moraju igrati bez obzira na sve. Prvi gol Dinama je “krumpir”, mora se priznati, ali ruku na srce, Hajduk već par sezona nema golmana koji će u ključnom trenutku nešto obraniti. Nevistić je ponovno pokazao da je on taj čovjek. U nadoknadi, kada se Durdov sjurio 1 na 1, obranio je ključnu loptu. Označeno je zaleđe na kraju, ali kao i protiv Rijeke, ta obrana mogla je značiti prvenstvo. Galešić je svojom reakcijom kod čišćenja s crte isplatio svaki cent utrošen.

HNL ovisi o jednom klubu – što je jadno

Ova utakmica bila je slična onoj zadnjoj na Maksimiru. Visio je gol u zraku, ali je mogao doći s obje strane. Tada su centimetri prešli na splitsku stranu, ovoga puta zasluženo na zagrebačku. Kako to i biva najčešće u životu, pa tako i u sportu – dok jednom smrkne, drugome svane. U šali se spominjalo da tko prvi otpusti svog Talijana, osvojit će titulu, i očito su ljudi bili u pravu. Volio bih da mogu Dinamu čestitati na novoj tituli, ali ova sezona uči nas puno toga, pa tako i tomu da ne treba trčati pred rudu. Mislim da me nitko ne može uvjeriti da Slaven na Maksimiru neće biti opasan i da Dinamo neće visiti barem 10 minuta.

Koliko je HNL jadan – volio bih da mogu biti mekši, ali ne mogu – dokazuje i ova sezona. Hajduk, pogledamo li posljednje 4 sezone po bodovnom učinku, u prosjeku je, čak malo i lošiji. Rijeka je, s obzirom na prošlu sezonu, podbacila za 10-ak bodova – inače su također u prosjeku. Dakle, ova liga ovisi o jednom klubu – hoće li podbaciti ili neće – da bismo gledali zanimljivu sezonu. Nije bitno koji je to klub – u ovom slučaju Dinamo – ali u pogledu na europsko tržište i igranja u europskim skupinama, to je katastrofalno. Zapravo, s obzirom na ovu činjenicu, ne trebaju nas čuditi ispadanja od jedne Gzire, Zire, Ružomberoka i sličnih ekipa.
Isčitavajući ove podatke, jasno je koliko god HNL ovisi o Dinamu da sezona bude zanimljiva, toliko ovisi i o koeficijentu. Jer da nema Dinama, bili bismo na razini Moldavije koja je na 32. mjestu – 11 mjesta ispod HNL-a.