Hrvatska se vratila u Arenu Zagreb nakon Eura 2018., kojeg možemo nazvati neuspjehom. Prije 2018. imali smo famoznu 2009. godinu, kada su Francuzi slomili mnoga srca. Ovog puta Hrvatska se vratila u Zagreb kao posrnula reprezentacija koja polako klizi iz samog vrha rukometa. Bez velikog smo uspjeha na velikom natjecanju još od Lina Červara i 2020. godine. Svake godine od tada očekivanja su velika, a rezultati sve slabiji. Ovo je ujedno i posljednje natjecanje na kojem će nastupiti Domagoj Duvnjak. Smjenu generacija započeli smo još pod Horvatom, kao i brži rukomet, koji smo tek vidjeli na prošlom prvenstvu. Imamo potentnu reprezentaciju, a domaći teren može donijeti puno prednosti, ali isto tako i veći pritisak jer ga naši igrači mogu snažnije osjetiti. Naš domet nitko ne zna; možda čak ni naši igrači nisu sigurni gdje nam je prag.
Kao prvi “mali” test na prvenstvu dočekao nas je Bahrein. Reprezentacija koju čeka smjena generacija i remont rukometa. Na posljednja dva svjetska prvenstva prošli su skupinu, ali tu su i stali. Godine 2022. na Azijskom prvenstvu Bahrein je ušao u finale, gdje je poražen od Katara, dok su na prošlogodišnjem azijskom prvenstvu završili na trećem mjestu iza Katara i Japana.
Sigurdsson je objavio popis netom prije utakmice i iznenadio time što za utakmicu s Bahreinom na tribinama ostaje Veron Načinović. Otpalo nam je ponovno naše lijevo krilo i prednji Mandić. Prezimenjak na vratima otpao je još ranije. Luka Lovre Klarica ostao je na tribinama kao pričuva.
Zagrebačka Arena bila je poprilično ispunjena s obzirom na ime protivnika. Naši imaju povijest lošeg otvaranja velikih natjecanja; grčevi koje znamo imati nisu rijetkost. No, ovaj put, kao i na prošlom prvenstvu kada smo razvalili Španjolsku u prvom kolu, otvorili smo utakmicu jako dobro. Igrači su se činili poletni, a u prvih osam minuta kontru smo istrčali tri puta. U obrani smo se postavili u dubokih 6-0 i čekali svoje prilike za polukontre i kontre. Računali smo i na Kuzmanovića, koji je bio na razini te je odmah na početku napravio razliku. Ta razlika rasla je iz napada u napad pa smo u 17. minuti već imali vodstvo od 9:3.
Bahrein je svoju igru gradio na napadima jedan na jedan, ali glavna ideja bila im je umrtviti igru. Većinu napada igrali su do podizanja pasiva. Takvi napadi najčešće su završavali udarcima s 10 metara. U napadu bezidejni, u obrani loše posloženi. Pokušali su igrom 4-2, gdje su njihovi halfovi izlazili duboko na naše vanjske igrače. Pametno su to koristila naša krila, koja bi ulazila na drugog pivota i radila nered.
Junak prvog poluvremena definitivno je bio Kuzmanović; u 30 minuta naš vratar je upisao osam obrana od 16 pokušaja. Na pogon Kuzmanovića Hrvatska na poluvrijeme odlazi s prednošću od čak +8, točnije 17:9.
Drugo poluvrijeme nastavak je prvog. Hrvatska, na krilima podrške s tribina, gazila je velikim koracima ka dva boda. Bahrein jednostavno nije imao šanse. Najviše što se istaknulo kod Hrvatske bilo je ono što je najavljeno prije samog prvenstva – brzi protok lopte i brzi pogoci. To je danas krasilo hrvatsku igru, uz dobru obranu i fenomenalnog Kuzmanovića. Susret je na kraju završio 36:22. Hrvatska i Egipat sada imaju jednaku gol-razliku, +12.
U prvoj utakmici naše skupine između Egipta i Bahreina vidjeli smo uvjerljivi Egipat. Kako se i očekivalo, već na samom startu utakmice najbolja afrička reprezentacija pokazala je da je kvalitetnija od Argentine. Krenuli su i jedni i drugi oštro, konkretno. Rezultatski egal trajao je samo prve tri minute utakmice. Omar i Zein bombardirali su argentinski gol s desetak metara, a vratar Južnoamerikanaca nije imao odgovor na udarce dvojca.
Egipat se najviše istaknuo šutovima s vanjskih pozicija, gdje su sva tri vanjska igrača sposobna uzeti šut i realizirati ga. Vratar Mohamed Aly pokazao je da lako ulazi u seriju i koliko dobro brani zicere. U prvom poluvremenu je na početku obranio pet, šest lopti koje je Egipat pretvorio u prednost. Egipatska igra dosta podsjeća na njemački stil rukometa – vuku u leđa, uzimaju vanjski šut i ne boje se promašiti. Krila su sigurna i kada uđu u šansu, realiziraju je. Ako se sjetimo kakav mi “score” imamo s Nijemcima, ova igra mogla bi nam odgovarati.
Već spomenuti dvojac, Omar i Zein, glavne su karike oko kojih ide igra. Najčešće se situacije za njih kreiraju preko križanja, kada vanjski prodre duboko u obranu na sedam metara, a netko od njih dvojice dolazi s leđa i podiže se. Protiv Argentine to se pokazalo kao sigurna situacija.
Kada je riječ o Argentini, njihovu igru dosta je teško analizirati. Klasična južnoamerička igra – nemaju izrazitog šutera, već idu jedan na jedan i kreiraju višak. Egipatska gusta obrana (6-0) lako se nosila s tim problemom. Najbolje to pokazuje podatak da su na poluvremenu primili samo 11 pogodaka, a iz kontre zabili 6/6. Argentinci su igrali iznimno oštro, na trenutke i opasno. Već u 19. minuti dobili su drugi crveni karton.
Kako sam već napisao, Argentinci vole igru jedan na jedan, jako puno križaju i cilj im je doći na šest metara. Naravno, kada težiš takvoj igri – brzoj, ali bez velike kvalitete – dolazi do puno tehničkih grešaka. Hrvatska svoju šansu tu treba tražiti; kontre će biti najjače oružje.
O utakmici Egipta i Argentine nema se što puno za reći. Egipat je na poluvremenu već imao +10. Tijekom drugog dijela održavali su razliku i čuvali glavne igrače. Na kraju je Egipat uvjerljivo pobijedio 39:25.
Iz perspektive Hrvatske, Egipat se pokazao kao zrela reprezentacija koja zna po što je došla i bit će to tvrda utakmica u zadnjem kolu za naše reprezentativce. Argentina, prema prikazanom, ne bi trebala biti veliki problem. Kažem “ne bi trebala” jer znamo kako Hrvatska zna otvoriti takve susrete protiv autsajdera i navući si breme na leđa. Kako će Hrvatska izgledati, saznat ćemo već u petak, kada Hrvatska igra protiv Argentine.
