Došao je i kraj 2024. godine koju Hajdukovci neće pamtiti po dobrome, a prvi dani godine su bili tako obećavajući… Hajduk je bio prvi na tablici, pred rasprodani derbi s Rijekom na Poljudu predstavljeni su Brekalo i Perišić, a Hajduk je na poluvremenu imao 1:0 i ništa nije slutilo da će se Hajduk raspast i ne izgubiti tu utakmicu, nego izgubiti to prvenstvo, pa kasnije potpisati debakle poput Ružomberoka…
Sve u svemu Hajduk novu sezonu i ovu godinu završava na diobi prvog mjesta s Rijekom, što je itekako pozitivno, jer budimo realni, da vam je to netko nudio na početku sezone, svi bi to objeručke prihvatili. To je najvažnija stvar u ovome trenutku i jedna od pozitivnijih stvari koju ću pamtiti iz ove hajdučke 2024. noćne more…
Za razliku od prve četvrtine prvenstva gdje je Hajduk imao šampionskih 21/27, drugi dio i nije baš tako dobar. U drugoj četvrtini Hajduk je uhvatio (samo) 15 bodova i zbog toga nad Dinamom ima (samo) sedam bodova prednosti i na diobi je prvog mjesta s Rijekom. Do sada je praksa bila da onaj tko osvoji preko 80 bodova bude i prvak (osim Dinama sezone 16/17. koji je s 86 bodova bio viceprvak) i otkako je lige 10 samo dva puta se dogodilo da je prvak (Dinamo) imao 73, odnosno 79 boda i osvojio prvenstvo.
Ukoliko Rijeka, odnosno Hajduk pobijede sve do kraja ima će 90 bodova, a maksimum do kojeg Dinamo može doći je 83 boda. Uzevši u obzir da će se prosipati bodove (za očekivati je ipak da će Dinamo prosipati manje kad se riješi Europe), u ovoj sezoni bi 76 bodova moglo nekome osigurati titulu (ovo bi mogla biti sezone gdje će se ići čak i ispod 73 boda). Evidentno je svima nama da Hajduk ima problema u gostima, ali i takav je drugi u HNL-u po osvojenim bodovima u gostima. Razlog tome su sigurno i tereni jer nije slučajno da je naprimjer Gorica sve bodove uzela doma, a u gostima nijedan. Ove sezone jako do izričaja dolaze domaćinske ekipe i malo bodova se uzima na gostovanjima.
Osobno smatram da Rijeka ove sezone ne može ponoviti ono od prošle sezone. Prvo jer nemaju tako jake karaktere kao i tad, onda svog najboljeg stopera prodaju ispod cijene u Dinamo (s obzirom na Radeljićevu ozljedu ostaju samo na Majstoroviću), dolaze ponude za još neke igrače i možda najteži udarac je što Selahiju ugovor ističe za šest mjeseci, pa je zanimljivo hoće li ga Mišković pokušat utržit ili će ga ipak ostaviti do kraja. Mislim da će se ovaj troboj ove sezone opet pretvoriti u dvoboj, doduše ovaj put malo ranije.
Mislim da će se ovaj put Hajduk i Dinamo tuči, a da će Rijeka gledati s treće pozicije, no tko zna što budućnost nosi, mislio sam ja svašta nešto i u siječnju ove godine… Inače samo pet puta se dogodilo da jesenski prvak u HNL-u nije osvojio prvenstvo. U sezoni 1993./94. Zagreb je bio jesenski prvak, a titula je pripala Hajduku. Sezonu nakon, 94./95., Croatia je bila jesenski prvak, ali je opet Hajduk uzeo prvenstvo. Sezone 1997./98. Hajduk je bio jesenski prvak s osam bodova prednosti, ali je ipak Croatia uzela to prvenstvo. 2000./01. Osijek (predvođen Bjelicom kao igračem) je bio jesenski prvak, ali je na kraju Hajduk bio prvak. Zadnji, peti put je bio ovaj debakl prošle sezone. Nadamo se da će se to dogoditi i šesti put i da će (opet) Hajduk biti prvak.
Vjerujem i da Rijeka i Hajduk jako prate što se događa u Dinamu i zapravo i jedni i drugi najveću konkurenciju vide u Dinamu. Dinamo opet luta, mijenja trenere, plaća četvrtu otpremninu u osamnaest mjeseci i radi sve ono za što su se godinama rugali Hajduku- ne povjerenje u trenera i dovođenje „poluigrača“ iz inozemstva.
Došli smo i do toga da kad je Hajduk doveo Gattusa, pisali su određeni mediji kako dolazi divljak, barbarin i neznalica u Hajduk, ali sad kad dolazi Cannavaro odjednom se piše o genijalnim potezima uprave Dinama i pišu hvalospjevi o njemu i njegovim rezultatima u… Kini? Očito da kinesko prvenstvo vrijedi više od „Copa Italia“? Naravno svi znamo tko kroji narative i o njima sam već pisao pa nema smisla da se ponavljam. Živjela sloboda medija (u mainstreamu), ako je uopće i ima?
Ono u čemu Hajduk treba biti oštriji je u osuđivanju ovakvih priča, ali i općenito o pričama gdje se stvaraju narativi da sudci pomažu Hajduku ili da je, kako je jedan „novinar“ napisao, Hajduk u dugu od 30 milijuna eura. To su ozbiljne prijetnje i klevete za koje smatram da je u interesu kluba sasjeći u korijenu. Uostalom nije li pokrenut nekakav „Hajduk authentic“ projekt na Twitteru, isključivo za ovakve stvari. Demant ovakvih priča bi trebao biti u interesu kluba, osim ako nisu istinite, onda se tu stvara puno upitnika i problema…
Poučen svime do sada svi smo svjesni da se Hajduk i mi kao njegovi navijači ne trebamo toliko baviti vanjskim faktorima (drugim klubovima i sudcima), već da smo mi sami sebi najveći neprijatelj i da si znamo itekako pucati u glavu. Očito je da Hajduku trebaju pojačanja, konkretno na poziciji krila pod hitno. Naravno treba pričati i o tome tko će otići i koliko će nam deficitaran odlazak tog igrača bit. Najbezbolnije bi trenutačno podnijeli odlazak Pukštasa, koji se i nije baš naigrao pod Gattusom, pa mu je samim time pala i cjena.
Od ostala četiti „bisera“ (Prpić, Durdov, Sigur, Hrgović), najbolniji odlazak bi nam bio Prpićev koji je trenutačno prvi stoper Hajduka. Naravno Hajduk bi trebao lagano početi jednim okom spremati se i za iduću sezonu, gdje jednostavno klub mora ući u grupe Europe jer kad pogledate kakva su sve imena ušla u tu Europu, a nas nema, to malo boli i gleda se to s gorkim ukusom.
Direktor nogometnih operacija, gospodin Vitali je već ranije pričao o tome kako se treba odrediti DNA kluba, koji će definirati onda i stil nogometa kojim Hajduk igra. Nadam se da će se i to definirati bar do rođendana, jer se onda nakon toga može i potpunosti posvetiti planiranju za iduću sezonu. Ja sam osoba koja voli Gattusa više neko itko i koja ga je branila u gotovo svim situacijama, ali ja njega ne vidim kao nekoga s kim Hajduk može ići u dugoročni projekt, pogotovo ako definirani stil nogometa bude onakav kakvog priželjkujemo i kakav se veže uz Hajdukov DNA.
Bez obzira na rezultat koji ostvari mislim da bi se Hajduk i Gattuso trebali rastati na kraju sezone. Idealan scenarij bi bio da Gattuso Hajduku osvoji prvenstvo i sebi izgradi put za daljnju karijeru, jer to bi bio itekakav pothvat. Ono što se meni najviše sviđa kod gospodina Vitalia je što smatram da je on svjestan da su za sustav bitni profili igrača, trenera i ljudi koji rade, a ne imena. Na takvim temeljima može onda i akademija biti na još većoj razini, ali i olakšati ulazak juniorima u prvoj momčadi.
Pozdravljam odluku povratka u21 ekipe, isto kao što sam podržavao odluku da se ona ugasi. U trenutku gašenja, tim ekipama je bilo dozvoljeno natjecanje samo u trećem rangu hrvatskog nogometa, što se svima činilo kao besmislen potez. To je još uvijek besmislen potez, ali smo bar sad svjesni da razlika kvalitetom između druge i treće lige je minimalna (primjer Opatija koja je tek ušla u drugu ligu konkurira za naslov).
Ono što se da zaključit iz skupštine je da bi gospodin Vitali uskoro mogao preseliti na funkciju člana uprave za sport, a on i predsjednik Bilić bi mogli imenovati novoga sportskog direktora tijekom sljedeće godine. Radujemo se i novoj strategiji koja je najavljena na skupštini prije. Koliko god imao simpatije prema bivšem predsjedniku Jakobušiću, mislim da je on u ono vrijeme pomiješao strategiju i ciljeve, pa se nadam da će novi predsjednik naučiti na tim greškama.
Kad sam ga već spomenuo zanimljivo mi je kako je predsjednik nadzornog odbora Pavelin spomenuo kako je Jakobušić smijenjen zbog ne samo rezultatskog, već i financijskog podbačaja (ali je zadržan član uprave zadužen za financije???). Očito je Hajduk bio žrtva nekakvog pokušaja privatizacije, jer nitko osim Jakobušića (nijedan član uprave) nije smijenjen, niti je snosio nekakve posljedice za debakl od prošle sezone.
Najveća komedija je što se razmatrao ostanak njegovog najbližeg suradnika – Nikoličiusa. Iz toga se da zaključiti da je (po gospodinu Pavelinu) jedini krivac za sve „gospar“ Lukša Jakobušić.
Što se financijske slike tiče klub bi godinu trebao završiti s 4.6 milijuna eura minusa, a 70 % budžeta bi trebali biti operativni. Ne zvuči toliko strašno i nisam siguran jesu li ljudi svjesni da ovo nije korporacija, nego nogometni klub i da svaki klub koji danas nešto znači u Europi posluje u gubitku, to je dio rizika, a Hajdukov minus nije toliko da bi zbog toga mogao propasti.
Ono što zabrinjava je navodni kredit od 14.5 milijuna eura. Nadam se samo da kad se otplati taj kredit, će se takav način poslovanja zaboraviti i da će se naučiti nešto iz povijesti. Po projekcijama za iduću godinu (koje su jako varijabilne) klub predviđa plus od 8 milijuna eura i velike iznose iz transfera (u projekciju nije uključen ulazak u Europu što je dosta zanimljivo), pa će biti zanimljivo i to ispratiti.
Treba pohvaliti i to da su komercijalni prihodi dosegli 15 milijuna eura, što dovoljno govori koliko je Hajdukov marketing miljama ispred svih i kako su se na kraju „japanke i jogurti“ isplatili (doslovno i figurativno).
Ono što ostaje rak rana Hajduka je infrastrukturna tragedija. Ono na čemu je rečeno da će se raditi tijekom iduće godine je sanacija Poljuda (zbog čega će biti smanjen kapacitet) i početak planiranja četiri nova terena u produžetku Poljuda prema Marjanu. Nakon toga rečeno je da će idući korak biti izgradnja novog stadiona.
S obzirom na to da gradsku vlast to očito ne zanima jer po gradonačelniku Puljku stadion bi trebao biti gotov 2027. , a on uopće još nije prezentirao ni plan (kojeg je rekao prezentirati za rođendan Hajduka, doduše nije rekao koje godine). Hajduk bi mogao razmisliti o opciji dizanja kredita za stadion recimo (s obzirom na to da je OTP sponzor) i tu „izmislit“ nešto da bi imali konačno normalan stadion kakav priliči Hajduku i onome što on je (s recimo većim kapacitetom, a ne manjim kao što neki žele), jer bude li Hajduk čekao grad Split pitanje je hoće li itko od nas dočekati taj stadion.
Mislim da je jedino rješenje da Hajduk nešto na svoju inicijativu pokrene, a onda će se vjerujem i grad malo „trgnuti“.
Treba napomenuti da opet nismo čuli ni riječi o promjeni, odnosno ažuriranju modela, pa se još uvijek nadam da to nije bila samo šuplja priča nego da se stvarno uvidjelo da ima prostora za napredak. Velika promjena dogodila se na skupštini, gdje je odlučeno da mandat predsjednika skupštine više ne traje četiri godine nego se na svakoj skupštini bira novi predsjednik, čiji mandat završava krajem skupštine (iako on službeno započinje i iduću skupštinu).
Tako je po prvi put skupštinu vodio netko tko nije gospodin Radovani, a njemu zahvaljujemo za sve što je napravio u 16 godina za klub. Ono što je još važno za klub u idućoj godini je što se održavaju izbori u županijskom savezu, gdje Hajduk konačno mora imati svoga čovjeka.
Predsjednik Bilić je rekao da još nije odabrao koga će podržati, a ljudi iz Našeg Hajduka su napomenuli da ove izbore Hajduk ne smije dočekati nespremno. Ulazak u županijski savez je važan korak prema ulasku u HNS i zastupanja svojih interesa, ali i interesa lige od tamo gdje se nešto i može napravit. Podržavam i to što je predsjednik Bilić javno „podsjetio“ na to da odluka o „VARleaksu“ mora biti javno objavljena.
Također smatra da analiza sudačke komisije ne može biti striktno vezana za par situacija nego za utakmicu u cjelini, čime bi se izbjeglo ovo konstantno „mazanje očiju“ i došli bi (možda) do smislenijih objašnjenja. Napomenuo je i da se Hajduk zalaže za pomlađivanje sudačke organizacije (čime vjerujem da bi se donekle povratilo povjerenje u naše sudce), a ja osobno smatram da klub mora strože zahtijevati da se „truli korov“ odstrani i da se svi koji su osuđeni za afere izbace iz hrvatskog nogometa.
Dojam je da će ove godine prvak biti onaj koji je najmanje loš, a ne najbolji. Tako nešto je Hajduk preživio već 2005. kad je posljednji put i bio prvak, kad je Dinamo igrao „ligu za bedaka“. Nešto tako bi se moglo i dogoditi ove sezone, a nadam se i da hoće. Za to je najbitniji kontinuitet. Zanimljivo je da je Mister prvi trener od Burića (u sezoni 15/16) koji je odradio cijeli jesenski dio. To je poražavajuća statistika, ali nadamo se da je ovo novi početak novog Hajduka.
Ono u što sam uvjeren je da Mister neće dopustiti raspad kakav se dogodio prošle sezone i da će taj dio psihologije odraditi puno bolje, nego što je odrađeno početkom ove godine. Prošle sezone je nakon 18 kola Hajduk ima četiri boda više, ali ova ekipa u odnosu na tu iz prošle sezone, djeluje puno više kao tim, a ne skup dobrih pojedinaca.
Hajduk će pripreme odraditi u Španjolskoj, a već 26. siječnja 2025. „šou“ se nastavlja na Poljudu protiv Slaven Belupa, a nadam se kao i cijeli Hajdučki puk da ćemo tu 2025. godinu pamtiti puno ljepše nego ovu. Ovim putem bi svima, a posebno onima iz hajdučkog puka htio poželjeti sretnu i uspješnu Novu 2025. godinu, i da se ostvari ta jedna želja koju svi imamo…
