Nisam uspio napisati tekst nakon Gorice, jer mi se smučilo. Ove dvije sezone koje je Hajduk svima priuštio su kao da vas netko udari palicom po glavi, vi se oporavite i onda opet. Ova sezona je još gora od prošle, jer je prošla imala uzlaznu putanju, pa silaznu putanju (uz povremene stagnacije ili blagi rast), a ova sezona je kao žgaravica.
Misliš da je gotovo, da si je se riješio, kad eto je nazad za pet minuta. Hajduk stvarno nije za slabiće, a utakmice visokog rizika ne bi više trebao biti samo policijski termin, nego i medicinski. Doktori bi trebali izdavati priopćenja kao i MUP „moli se visokorizične pacijente, one slabijeg srca, visokog tlaka, da ne gledaju utakmicu“.
Opet se u Gorici spominju dobra igra bez lopte i opet mi je muka od toga. Hajduk ima TOP 3 najbolji vezni red u ligi i oni se moraju adaptirati na igru bez lopte. Tužno, smiješno ili žalosno, sami procijenite. Unatoč svemu tome, svakakvoj Hajdukovoj igri, puno „drugih“ faktora će odlučiti o ovome prvenstvu. Baka Slišković je dao izjavu koja bi u kontekstu značila da se Hajduk prvo mora pozabaviti sobom (očistiti ispred svoga praga), pa tek onda pričati o vanjskim faktorima.
Donekle je u pravu, Hajduk bi se stvarno trebao puno više pozabaviti sobom i preispitati neke stvari unutar samoga kluba, ali vječito pitanje je, zaslužuje li Hajduk, ako je loš, da mu se oduzima zasluženo? Treneri imaju pravo na svoj stil nogometa. Mister, koliko god se meni to ne sviđalo, ima svoj stil nogometa i on ga ima pravo igrati. Ima li sudac pravo imati neujednačene kriterije za oba protivnika? Ja ne govorim o 50:50 situacijama, jer su to situacije koje će svaki sudac protumačiti na svoj način i ima legitimno pravo na to, ja govorim o situacijama 70:30, pa nadalje.
Tko može reći Hajduku da nije zaslužio biti prvak? Ili Rijeci, pa na kraju krajeva i Dinamu (iako da ovakav Dinamo bude prvak, to si nikada ne bi prežalio)? Tko izdaje kriterije koji se moraju ispuniti? Nakon 36 kola, tko bude imao najviše bodova, on je prvak i točka. Tko smije zaustavljati ili gurati nekoga od ova tri koja se bore za naslov, jer eto dva su loša. Kako onda taj „najbolji“ njih nije odavno prošišao (kao što se govorilo – do Božića prvaci).
Zato što su sva tri ista, rugao se lonac loncu, a oba su crna. Hajduk je sam kriv, trebao je kapitalizirati sve prilike koje su mu se ukazale, isto kao i Rijeka, ali čisto za podsjetnik ni jedni ni drugi u ovu sezonu nisu ušli s velikim ulaganjima i s ciljem da se napadne prvenstvo, a neki su govorili da imaju ekipu za pokriti tri fronta. Ovo je postalo pregadljivo za gledati. Stalno se priča o tome da Dinamo donosi nove od Europe, ali ljudi moji pa da vam nema Hajduka ovu sramotu nitko ne bi ni gledao.
TV prava ne bi mogli prodati za teglu meda. Na utakmici Gorica – Hajduk padne topovski udar, odvali pola travnjaka. UTAKMICA SE PREKIDA i ulazi čovjek s kantom zemlje i krpa travnjak. Na trenutak sam pomislio da sam upalio Pakistansku ligu i onda umjesto da se pogleda dobar nogomet, recimo El Clasico, ludi, “zaljubljeni” ljudi gledaju Hajduk (među koje i sam spadam).
Jeste li primijetili kako je nestao narativ mainstream medija o NIKAD LOŠIJEM PRVAKU I NIKAD LOŠIJOJ LIGI, pa sad čitamo o „SUPERZANIMLJIVOM“ prvenstvu. Budi uvjeren, dragi čitaoče, da ako se stvarno dogodi da Hajduk bude prvak (manje od pet posto šanse), da ćeš opet čitati o nikad lošijem prvaku i užasnom prvenstvu. Sve u interesu toga da se nikad ne oda priznanje Hajduku, nego se to uvijek treba minimalizirati. Zaključujemo da su Hajdukovi (k)iksevi isključivo Hajdukove greške, ali su pozitivne stvari oko Hajduka uglavnom plod nečega ili nekoga drugoga (sudci guraju Hajduk, Hajduk zapravo „nema“ članove, bez Livaje ispali bi iz lige…).
ZG mediji, kao i Dinamo (koliko je viđeno iz njihovih konferencija za medije) odjednom su postali priklonjeni Hajduku. Puna su usta hvale, kako je Hajduk velik klub bla bla bla. Sve to naravno u strahu od toga da će Hajduk pustiti Rijeci. Kao što naslov kaže Hajduk je dobio ime po junaštvu i poštenju (znam da su vama to nepoznati pojmovi). Hajduk neće utakmicu pustiti ni rođenoj majci. Hajduk ne igra za Dinamo ili za Rijeku, već igra za sebe. Hajduk se neće spustiti na “njihovu” razinu (Zagreb prvak 2002.) i to je Hajduk pokazao kad je pobijedio Varteks 1996. i time „donio“ naslov Dinamu. Tko o čemu ku*va o poštenju.
Meni je zanimljivije recimo kako se Lokomotiva baš šest kola prije kraja (jer eto tih 50 dana valjda radi razliku), prebacila na Maksimir igrati svoje domaće utakmice. Meni je zanimljivo kako su Strukan (koji je dobio „zabranu“ suditi Dinamu nakon kup utakmice) i Bebek (koji ima povijest pristranog suđenja za jedan dotični klub) delegirani za utakmicu Lokomotiva Dinamo.Meni je zanimljivo kako je i Pajač delegiran na Poljudu.
Očekujem da će se Hajduku „vratiti“ u ovoj utakmici za svih 20 godina štete koje mu se čini, ali ne zato što sudci guraju Hajduk, nego zato što pobjeda Rijeke (vjerojatno i remi) nisu u interesu jednog kluba, čiji čelnici ionako (javno) govore da bi za sve bilo najbolje da oni budu prvaci. Uostalom, zašto bi Hajduk morao „puštati“ Rijeci. Da bi nekome „pustio“ to znači da moraš biti favorit, a Hajduk u četiri utakmice s Rijekom do sad ima dva poraza i dva remija.
HNL je jedna od najmutnijih i najodvratnijih liga i nekad se čovjek zapita zašto to gleda. Umjesto da pričamo o super zanimljivom prvenstvu, pričamo o tome koga će sudci izbaciti iz lige, a koga će progurati do prvog mjesta (odnosno kome će dopustiti da budu prvaci i da ostanu u ligi). Svako kolo je puno nekih „mutnih“ dogovora.
Nije li tužno da se priča o tome kako je Slaven Belupo pustio utakmicu Dinamu. O tome se ne bi pričalo da ne postoji povijest namještanja utakmica, lupanja pečata i sličnih stvari. Moje mišljenje je da je Slaven izrotirao sastav pred Dinamo, jer im je kup puno važnija utakmica, a svatko tko je dostojan upaliti barem sažetke utakmice, vidjet će da je ta utakmica Slavena i Dinama lako mogla otići na drugu stranu.
S ovom naknadnom pameću znamo da bi Hajduk mogao ostati kratak za naslov upravo za dva boda i to recimo ova dva iz Gorice. Prethodno sam pričao o situacijama koje su očite sudačke greške (70:30), pa mi nije jasno da ovaj duel Livaje i Bralića nije okarakteriziran kao jedanaesterac. I sad bi Hajduk mogao ostati kratak za naslov zbog tog jedanaesterca (odlična reklama za kvalitetu adidasovih dresova), samo i isključivo zato što je „loš“.
Neću ni započinjati o više gadljivo povlačenje linija kod zaleđe. Doveli su nas do toga da unatoč VAR-u mi još uvijek raspravljamo je li nešto zaleđe ili ne, je li dobro povučena crta il ne…
Ono što je meni frapantno je da uopće ITKO od navijača Hajduka može izustiti da se treba pustiti Rijeci. Što je s našim idealima, oni sad padaju u vodu? Puštanjem Rijeci se Hajduk dovodi u isti rang s Dinamom, po nekim „moralnim“ pitanjima, a Hajduk se uvijek trudio biti na pravom putu (imao je svoje mračne periode, ali tko je bez grijeha nek baci kamen prvi).
Sama pomisao na to znači da zapravo nama ne smeta nepravda u Hrvatskom nogometu, nego to što je HAJDUK taj koji tu nepravdu ne može krojiti. To nije hajdučki put, to nije ona „duga cesta“. Vjerujem da „pravi“ Hajdukovci ne žele da Hajduk bude prvak pod svaku cijenu, već da se izborimo za pravedan nogomet i da u takvom nogometu Hajduk bude najbolji i bez sudaca i bez “miliona”.
Prije nego završim volio bih se dotaknuti Našeg Hajduka. Svaki nogometni klub pripada navijačima i nogomet se mora igrati za navijače, u suprotnome postajete klub bez duše (pogledajte Lokomotivu). Model u kojem upravljaju navijači nije izmislio Hajduk, on USPJEŠNO postoji diljem planete. Gotovo cijela Njemačka (čak i veliki BAYERN MUNCHEN), Benfica, REAL MADRID, BARCELONA, ATHLETIC BILBAO, sve su to klubovi koji funkcioniraju po takozvanom „socios“ modelu. Naravno svatko od njih je drugačiji, ali srž je svima ista – klub navijača.
No, je li moguće da smo toliko htjeli demokratizaciju kluba u kojoj nećemo poštivati demokraciju. Je li moguće da smo toliko otporni na bilo kakvu kritiku. Da bi Hajduk kao i cijela udruga rasli moramo osluškivati kritike i implementirati ono što je konstruktivno. Nikola Kalinić je prvi koji je malo glasnije uzdrmao sve s onom konferencijom i odmah nakon toga je najavljen redizajn modela i od tada se ništa nije dogodilo. Promjena nadzornog odbora je samo zamjena pijuna, to ništa ne donosi.
Znam da nam se svima gadi „princ od Indije“, ali zašto on nije pušten na skupštinu Hajduka. Umjesto da mu se tu pokazalo da je sve transparentno i da je sve uredno i da ga se odmah ušutkalo, njemu se opet dalo povoda za priče. Mister Gattuso je isto dao kritiku upućenu na način upravljanja, pa su se odmah svi bahato i bezobrazno digli da nije to njegova borba da ode odavde. Čovjek koji je objektivan, koji nema povijest s klubom, koji je izvana, bez ikakvih interesa. Čovjek koji odlazi za otprilike 192 sata iz države, on uputi kritiku na to da se model mora AŽURIRATI i njega se iznapada i isproziva.
Tim načinom rada postajemo gori od Jugoslavije. Hajduk je iznad svih, pa tako i ispred Našeg Hajduka. Ako udruga radi u interesu kluba (a vjerujem da radi), onda se nekakve promjene trebaju dogoditi. Ako udruga radi unutar svojih interesa, onda neka nam svima kažu da se znaju maknuti oni koji to neće podržavati.
Od Hajduka očekujem da igra za sebe, jer još je „teoretski“ u igri. Mi navijači u to nećemo vjerovati (barem velika većina), ali igrači i trener su dužni boriti se za prvaka do kraja. Za to su plaćeni. Moje želje su da vidim ili Skelina ili Mlačića od prve minute, volio bih vidjeti Hrgovića na lijevom beku, volio bih da Durdov dobije barem pola sata (ako ne igra od prve), volio bih vidjeti Skoku barem 10ak minuta kao i Žaperov povratnički nastup (barem 10 minuta). Hajduče sačuvaj obraz od lešinara.
