Hajduk je pobijedio Varaždin u 21.kolu HNL-a. Službeno je na utakmici bilo oko 16 tisuća ljudi, ali mislim da je oko 12-13 tisuća dočekalo kraj utakmice, stoga čestitam svakom od nas mazohista koji su tu ostali do kraja. Da sam došao kao stranac, ne bi vjerovao da su momci u bijelom oni koji pretendiraju na naslov, a Varaždin momčad koja se bori za četvrto mjesto.
Teška srca to moram priznati i izreći, ali Varaždin nije zaslužio otići s Poljuda bez bodova. Pretjerano je sad govoriti da je Varaždin zaslužio pobjedu (postoje argumenti i za to), ali bod svakome je bio realan rezultat. Na svu sreću Hajduk je uspio doći do sva tri i tako omogućiti sebi (barem) tjedan dana na vrhu tablice. Pozitivne stvari utakmice su pobjeda i prvo mjesto. To je više-manje to.
Svi pričaju o igri, pa je logično da se zapitaš zašto, dok Hajduk pobjeđuje i dok je prvi, zašto raspravljat o igri? Igra predstavlja dugoročnu ideju i cilj. Ona označava stil nogometa koji ti gajiš i način na koji igraš nogomet. Ona se uigrava i uvježbava na treninzima da bi je prezentirali na utakmici. Bez obzira na to što se trenira cijeli tjedan, sve to što se događa iza kulise (trening, privatni plan, odnosi s upravom, transferi, itd.) ništa ne znače ako prezentacija u petak, subotu ili nedjelju na utakmici nije dobra. Naše jedino mjerilo je to što vidimo tih 90 minuta. Ja vas mogu uvjeravati da sam ja jako pismen, načitan, elokventan, ali ako vi u mojim tekstovima to ne primjećujete, stalno nalazite pravopisne greške, onda to što ja pričam vam baš i nema smisla.
Igra predstavlja ideju, a Hajduk je trenutačno miljama od toga. Varaždin je na POLJUDU pred 16 TISUĆA ljudi u 90 MINUTA bio bolja momčad od Hajduka. Uzeo je posjed, stvorio konkretnije šanse. Hajduk s Rakitićem, Uremovićem, Livajom i ostalom družinom nije mogao nadigrati Mitrovskog, Mamića, Latkovića, Belcara, Dabru i ostalu družinu. Nije ni prvu polusezonu Hajduk igrao bajno, ali ovoliko loše kao posljednja tri kola nije bilo loše. Najveća ironija je što je ovo najlošija utakmica ove polusezone, a ipak je pobijeđena.
Protiv Slavena je obrana bila beton, ako je to ikakva utjeha, protiv Lokomotive je prvih dvadesetak minuta to i bilo dobro, a onda raspad. Protiv Varaždina ništa. Ofenzivno dvije prilike, defenzivno još gore. Varaždin je imao tri-četiri izgledne prilike za postići pogodak. Unatoč svemu, Prpić, a pogotovo Uremović mi se čine kao da su došli sebi.
Uremović je po meni i najbolji pojedinac u ovoj utakmici, uz Dialla koji je izgleda jedini odradio pripreme u Španjolskoj. Hrgović na desnom beku… Što više reći na to, a da do sad nije rečeno. On se muči igrati tamo, mi se mučimo to gledati, ekipa se muči to pokriti… Rakitić je totalno van ičega i trenutačno ga baš samo ime drži u prvih 11, jer da je Krovinović odigrao upola loše tri utakmice kao on, vjerojatno bi ga se kamenovalo. Ne vjerojatno, nego se to već i radi.
Sigur ni kriv ni dužan, još uvijek ne zna je li krilo, bek ili vezni. Šego defenzivno top, a ofenzivno…bez komentara. Iznudio je penal i to bi bilo to. Rusyn je motoričan, pokretan i mogao bi biti pojačanje, ali još ćemo pričekati s tim zaključkom. Bamba je igrač koji igra već osam mjeseci u Hajduku i još ne znam što misliti o njemu. Jedine dvije prilike (penal i lopta kroz kazneni prostor koju nitko nije poklopio) su došle preko njegove strane, ali osim brzine koja je vidljiva, još uvijek je nekako “bljutav”. Dribling mu je po statistici na solidnoj razini, ali kontrola lopte u nekim situacijama nije na razini. Sigurno mu to što je Hrgović desno ne olakšava, jer se momak stalno mora namještati na lijevu nogu kod ubačaja i to već svi znaju, pa zbog toga ne može ići u dubinu ili raditi overlapove.
Žalosno je to što je naš trener objašnjavao kako je Šego, jedno od najprodornijih krila lige, bio malo više povučen na lijevo krilo, da bi Diallo, inače naš defenzivno orijentirani bek (imamo i ofenzivnog na klupi- Melnjak, ali ne igra jer defenzivno „nije dobar“ kao Diallo) imao više prostora prema naprijed. Na to sve se još forsira igra na desnoj strani, gdje je igrač na kontra nozi.
Onda dolazimo do genijalnih promjena. Ako je Hrgović ofenzivniji bek ( a napad mu je puno bolji od obrane) i evidentno je da sve što je Varaždin napravio u utakmici išlo je na lijevu stranu, zašto onda tek nakon ozljede Hrgović izlazi? U prijelaznom roku dovedeni su Rusyn, Mlakar i Šego s tim da su na klupi Durdov i Brajković, kako si onda možeš dozvoliti da Sigur OPET igra krilo. To si ne možeš dopustiti niti sekunde.
Ako čekaš priliku za zamjenu, gurni Sigura na beka, Hrgovića na krilo. Nedopustivo je da klub igra bez desnog beka. Pa ako su već svi toliki “ebete“ da ne planiraju dugoročno i ako se neće tu pokušavati s Mlačićem, Skelinom, Đolongom, Hodakom, itd., onda se može posegnuti recimo za Karačićem iz Lokomotive ili Valinčićem iz Istre.
NE, NOVCI NISU PROBLEM. To nisu igrači koji bi koštali milijune, transfer plus ugovor bi vjerojatno skupa došao milijun eura, a ako se nema za to onda neka se klub ugasi što drugo reći. Žalosno je da u situaciji di nemaš pravu šesticu, tebi se Radošević nudi, a ti to ili ignoriraš ili odbijaš. Pa za dva mjeseca dok konačno ne dočekamo Žapera, Radošević bi upao jako dobro (ako su već svi „ebete“ pa nitko u xy godina nije sposoban naći šesticu).
Svjedočimo li, kojim slučajem tituli ove godine, prvo treba zahvaliti upravi Dinama, jer mi se i tamo čini da su svi „pijani“, pa onda Miškoviću što još nije samo tetu čistačicu prodao, pa tek onda Gattusu i igračima. Titula ne bi zamaskirala da se radi loše i neplanski. Naravno da ćemo je proslavit, ali ostaje činjenica da ova titula ne bi značila da smo najbolji, nego najmanje loši, čak je i to preblaga riječ. Pisao sam ranije da bi 74-76 bodova trebalo biti dosta za osvojiti prvenstvo. Toliki broj bodova će imati samo Dinamo ako bude prvak. Mislim da ako Rijeka ili Hajduk budu prvaci imat će 71 bod u vrh glave.
Ova titula nosi predznak Nikoličiusa i Lukše Jakobušića, pa čak malo i Nikole Kalinića. NO je u najmanju ruku „upitno loš“ po kvaliteti rada, trenutačna uprava daje dojam kao da se radi dosta toga da Hajduk NE bude prvak. Od izjava do smjene Nikole Kalinića. Ne mogu tvrditi, ali da Mister nema ime kakvo ima i ugovor kakav ima, on bi isto vjerojatno dobio papire još prošle godine. Gattuso unatoč svim greškama i taktičkim manjkavostima MORA odraditi sezonu pod svaku cijenu, makar mu Livaja postao prvi golman.
Mora se stvoriti kultura kontinuiteta i Hajduk mora početi trpjeti svoje trenere. Mislim da na kraju sezone, bez obzira na to bio Hajduk prvi ili treći, Mister i Hajduk se moraju rastati, jer nisu na istoj valnoj duljini. Naravno nadam se da će to biti uz titulu, pa da Hajduk Misteru posluži kao odskočna daska, a mi dobijemo toliko željeno prvenstvo. Plus lakše bi mu doveli zamjenu ako krećemo iz lige prvaka nego iz konferencijske lige.
Godinama se priča kako su navijači snaga Hajduka i to je definitivno istina, barem za dio njih. Nažalost jako glasni postaju oni koji su u „toksičnoj vezi“ s Hajdukom. Gospodo, to što vi kupujete dresove, preplate i članske NE DAJE za pravo da izvodite svakakve gluparije po stadionu. Hajduk nije ničija privatna „prćija“ pa tako ni vaša. Sve što radite je dobrovoljno, ako vam se ne sviđa niste dužni biti tu gdje jeste. Ja sam prvi za to da se zviždi na kraju utakmice, ako nije dobro, čak su mi i zvižduci nakon prošle utakmice jasni, ali zvižduci u 17. minuti? Pa mi na tribini smo ti koji smo snaga, vjetar te ekipe.
Pjevaj, skači 90 minuta, pa onda zviždi, ali ne budi debil, nemoj to raditi za vrijeme utakmice, daj svakom igraču podršku bez obzira na to bio ti drag ili ne. Pa nama je u interesu da svaki igrač odigra dobro, a ne da se boji primiti loptu. Koliki retard moraš biti da zviždiš svome igraču Krovinoviću koji je u tri najbolja igrača Hajduka zadnjih pet godina, koji je korektan, šutljiv, radišan, a aplaudiraš igraču Varaždina Antunoviću??????? Je igrao je on za Hajduk, ali igrao je i Škaričić pa nisam baš primijetio da je dobio pljesak. Ne trebaju nam neprijatelji dok se sami prema sebi odnosima na ovakav način.
Toliko me Hajduk ubio u pojam ovom utakmicom, da nemam snage i volje komentirati što se događalo na HNL pašnjacima ovaj vikend. Hajduk je prvi na tablici, prvi je probio prag od 40 bodova ove sezone, opet ovisi sam o sebi. Pokušajmo stvoriti pozitivnu atmosferu oko kluba, jer trenutačni osjećaj je kao da Hajduk zaostaje sedam bodova iza Dinama.
Situacija nije bajna i daleko je od idealne, ali matematički dobro stojimo. Na igračima i treneru je da im ovo bude dodatni motiv i da u svaku utakmicu do kraja ulaze s vatrom u očima, žedni krvi. Odemo li u Pulu s pristupom i igrom koju su prikazali kao protiv Varaždina, dobiti ćemo po glavi. 15 KOLA, JEDAN ŽIVOT.
