Nakon uspješnog otvaranja protiv Bahreina, došao je red na Argentinu, reprezentaciju koja je po rezultatima najbolja južnoamerička momčad posljednjih deset godina. Prisjetit ćemo se posljednje utakmice Hrvatske i Argentine na Svjetskom prvenstvu koje se igralo 2021. godine u Egiptu. Hrvatska je tada poražena rezultatom 23:19. Još jednom smo izgubili od Argentine 2003. godine, kada smo postali svjetski prvaci.
Bilo je zanimljivo vidjeti kako će izbornik Sigurdsson pripremiti ovaj susret. Prvo rješenje koje smo primijetili prije početka utakmice bilo je vraćanje Verona Načinovića kao dodatnog igrača u obrani. Argentina nema snažne vanjske šutere, a većina njihove igre temelji se na stvaranju viška kroz igru jedan na jedan. To su, naravno, prepoznali i naši stručnjaci u stožeru, pa je vjerojatno zato u igru uveden Veron.
Utakmica je od samog početka bila visokog intenziteta, ali ne u smislu trke, već u obrambenom pristupu. Argentinci su nastavili s oštrom obranom, a činilo se da je našu reprezentaciju to iznenadilo na početku. Poput Bahreina, Argentinci su igrali obranu 4-2, ali s više taktičke mudrosti; spuštali su se kako naši igrači ne bi mogli ući na drugog pivota. Plan im je bio izolirati naša dva vanjska igrača i tako stvoriti konfuziju. Mučili smo se do 14. minute, kada smo se uspjeli posložiti i napraviti prvu veću razliku od 7:4.
Nažalost, upravo u tom razdoblju dogodio se najteži trenutak utakmice – Domagoj Duvnjak morao je napustiti teren u suzama zbog moguće rupture mišića lista. Sličan scenarij gledali smo 2018. godine kada je Hrvatska bila domaćin. Tada je Duvnjak protiv Srbije u prvoj utakmici prvog kola bio iznesen s terena i nismo ga vidjeli do kraja prvenstva.
Prijelomna točka prvog poluvremena bio je vratar Kuzmanović. Početak je podsjećao na staru priču – Argentinci su nas učinili nervoznima, pa smo promašili nekoliko lopti. No tada se ukazao Kuzmanović i pokazao koliko je važno imati takvog vratara. Možda nam je upravo ta karika nedostajala svih ovih godina tijekom pada. U 30 minuta Kuzmanović je skupio 9 obrana od 16 pokušaja, s visokih 56%. Kad se sjetimo da nismo mogli skupiti ni deset obrana s dva vratara u 60 minuta, jasno je koliko je bio ključan. No, ne treba sve zasluge pripisati samo Kuzmanoviću – obrana je u prvom poluvremenu dopustila samo dva “zicera”.
Do kraja poluvremena, zahvaljujući vrataru i obrani, napravili smo razliku i već u 26. minuti došli do sigurnih, a pokazat će se i nedostižnih +10. Hrvatska je postala brža, a naša krila izgledala su kao da lete po terenu, što je svakako za pohvalu. Sigurdsson je uspio pretvoriti tromiju reprezentaciju u momčad sposobnu za brzu tranziciju. Ipak, zasluge ne idu samo njemu; na tome se radilo i ranije pod Horvatom, ali čini se da je Islanđanin napravio najveći iskorak.
U drugom poluvremenu demonstrirali smo snagu u napadu i obrani. Stisnuli smo obranu 6-0 i hvatali Argentince na kontre i polukontre. Nakon Duvnjakove ozljede, Luka Cindrić preuzeo je ulogu srednjeg vanjskog i pokazao da može voditi igru. Priliku su dobili i drugi igrači, što je bitno za veće i zahtjevnije utakmice. Sljedeći protivnik nam je ujedno i najjači u skupini – Egipat.
Egipat je protiv Bahreina danas igrao bez puno truda, odmarajući većinu igrača za derbi protiv Hrvatske. Većina igrača međusobno se poznaje, što pokazuju i izjave nakon utakmica, gdje su Egipćani najavljivali uvjerljivu pobjedu, a naši im uzvratili sličnim izjavama. Hrvatska je ovom pobjedom osigurala prolazak skupine. Preostaje nam još Egipat – pobjedom protiv njih prenijeli bismo puni plijen u sljedeću fazu natjecanja.
Hrvatska krila brege deru – Bahrein deklasiran, slijedi Argentina
