Hrvatska se oprašta od Julienne Eden Bušić, jedne od najprepoznatljivijih figura hrvatske političke emigracije i suvremene povijesti. Američko‑hrvatska književnica, prevoditeljica i politička aktivistica, supruga Zvonka Bušića, preminula je u četvrtak ujutro u zagrebačkoj bolnici Sveti Duh, u 77. godini života.
Rođena daleko od Hrvatske, u američkom Oregonu, Julienne je vrlo rano svoj život vezala uz hrvatsku sudbinu i borbu za slobodu. Studij jezika i boravak u Europi doveli su je 1969. do susreta sa Zvonkom Bušićem, s kojim je, i ljudski i politički, povezala svoj put.
Svjetskoj javnosti postala je poznata nakon otmice zrakoplova TWA 1976., u akciji kojom je skupina hrvatskih emigranata željela skrenuti pozornost na položaj Hrvatske unutar Jugoslavije. Taj je događaj imao tragičan ishod u New Yorku, gdje je pri deaktivaciji eksplozivne naprave poginuo policajac Brian Murray, a Julienne je potom osuđena na doživotni zatvor te nakon 13 godina uvjetno puštena na slobodu.
Nakon stvaranja hrvatske države došla je u Hrvatsku i radila u državnim i diplomatskim institucijama, među ostalim u Uredu predsjednika Franje Tuđmana i Ministarstvu vanjskih poslova. Posljednjih desetljeća povukla se u tišinu rada i stvaranja, posvetivši se književnosti, esejima, prevođenju i svjedočenju o idealima za koje je živjela. Nakon smrti supruga Zvonka 2013. godine živjela je skromno u okolici Zadra, ali je i dalje sudjelovala u kulturnom i javnom životu kroz tribine, intervjue i knjige.
Od Julienne se na društvenim mrežama oprostio i mladi hrvatski intelektualac i politički aktivist Marijan Knezović, rođen 1996. u Posušju, poznat po svojim kolumnama, javnim nastupima i društveno‑političkom angažmanu za položaj Hrvata u BiH.
Dirljiva objava Marijana Knezovića
U nastavku u cijelosti prenosimo njegovu Facebook objavu:
“Od Julienne Eden Bušić odveć rijetko se moglo čuti išta o njoj, ali zato je stalno govorila o Hrvatskoj.
Odrom se useljavala u lica svojih sugovornika prije negoli bi im ispričala nešto što im u tom trenutku – po njezinom najboljem sudu – treba više od svih priča svijeta. Julienne nikada nije pila alkohol, ali je znala najbolje vino; puno čaše ljudi.
U tom smislu, Julienne je bila pivnica i vinarija koja nikada nije žalila točiti – jedino što se moglo osjetiti, bila je njegova jačina. Ne kilometri koje je prešla, pa živjela, pa opet prešla u potrazi za Hrvatskom.
Jedna od nas i jedna iznad svih nas, oko znalačka za sve nivoe ovog kobnog društva, jedna koja je znala kako razbiti plafon opsjene, što krov propagande, što pod naše čame.
Pišem ovo dok oko mene bubnja kiša. Ona tako često spominjana točka. Odluka.
Koliko je Julienne Eden Bušić puta donijela ispravnu odluku, sada znaju oni koje je ispomenjala dok je ljudima retkom prekratkom pojedinačnih života pokušavala reći sve i svima.
Draga Julienne, draga Julienne, draga Julienne.
Hvala Vam što ste ostali.“
Autor: Marijan Knezović
Izvor: Facebook objava
Podržavaš neovisno novinarstvo? Ako cijeniš naš rad i držiš da su ovaj i drugi naši tekstovi korisni za tebe i hrvatsko društvo u cjelini, klikni na poveznicu u nastavku, informiraj se o planovima našeg portala i doprinesi i ti našem djelovanju;
