Francuska istraga o ubojstvu vukovarskog branitelja Jean-Michela Nicoliera ušla je u završnu fazu, a njegova obitelj svakoga dana očekuje podizanje optužnice, izjavio je u utorak Arnaud Bilen, pravni zastupnik Nicolierove obitelji. „Čekamo svaki dan da se istraga okonča. Možemo reći da je pet do 12”, rekao je Bilen uoči Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i 35. obljetnice Nicolierove smrti. Dodao je da su posljednje zamolnice za međunarodnu pravnu pomoć u završnoj administrativnoj obradi.
Ako optužnica bude podignuta, sudio bi pariški Cour d’assises, kazneni sud s porotom koji sudi za najteže zločine. Bilen očekuje i međunarodnu tjeralicu, koju je francusko pravosuđe počelo pripremati još u rujnu. Prema njegovim riječima, osumnjičeni Spasoje Petković Štuka slobodno se kreće Srbijom. Podaci o tome gdje bi se mogao nalaziti proslijeđeni su francuskoj istražnoj sutkinji, a Bilen je uvjeren da su francuske obavještajne službe odradile svoj dio posla.
Ubojica svjedok pokajnik
Petković u Srbiji ima status svjedoka pokajnika i živi pod promijenjenim identitetom. Prema iskazima svjedoka, na Ovčari je Nicoliera pretukao i ubio hicem u glavu, a potom mu iz džepa uzeo posljednjih dvadeset franaka. Hrvatsko državno odvjetništvo istragu je otvorilo u travnju 2018., no Beograd nikada nije udovoljio zamolnici da se Štuka ispita.
Promjena vlasti u Beogradu otvara novu mogućnost. Studentska lista je na listopadskim izborima osvojila 140 od 250 mandata i prekinula četrnaestogodišnju vladavinu Vučićevih naprednjaka. Navodna proeuropska orijentacija nove vlasti trebala bi pripomoći sudskom epilogu počinjenih ratnih zločina pripadnika njihove vojske tijekom Domovinskog rata.
Hervé Rousseau, prijatelj obitelji koji je i sam bio francuski dragovoljac, smatra da nova vlast ne može biti gora od one koja je hrvatskom pravosuđu godinama zatvarala vrata.
„Najveće olakšanje bilo je pronaći Jean-Michela, ali da gospođa Fournier dočeka pravdu, to bi bila točka na i”, rekao je Bilen misleći na Nicolierovu majku Lyliane Fournier, koja je na pronalazak sina čekala 34 godine, sad se nada i da će ubojica njenog sina biti priveden pravdi.
Moram ići
Nicolier je rođen u francuskom Vesoulu, a u Hrvatsku je stigao u srpnju 1991., nekoliko dana nakon 25. rođendana, potaknut televizijskim prizorima velikosrpske agresije. Majka ga je molila da ne ide, a on ju je tješio u šali: „Moram ići, ali vratit ću se. Znaš da sam korov, a korov nikad ne umire.” Kao pripadnik HOS-a najprije je dva mjeseca ratovao kod Duge Rese, a u rujnu je s jednom od posljednjih skupina HOS-ovih dragovoljaca ušao u Vukovar i branio Sajmište. Jean Michel je odboijao napustiti Vukovar dok je još iz grada mogao otići. Ratni zapovjednik HOS-a u Vukovaru, Zvonko Ćurković mu je rekao da obrana pada i da pomoć neće stići te mu ponudio novinarsku iskaznicu s kojom bi kao fotoreporter mogao pokušati izaći. Nicolier je ponudu odbio jer je želio ostati s hrvatskim narodom u dobru i u zlu.
Izgubio sam previše prijatelja
Ranjen je početkom studenoga i bio je zbrinut u vukovarskoj bolnici. Po njega je u bolnicu došao i suborac Viktorin Jurić Paša, nagovarao ga da krene s njim u proboj i bio ga je spreman nositi. Nicolier je odbio i njega, jer nije htio umanjiti izglede suboraca, i odlučio je podijeliti sudbinu s ostalim ranjenicima. Kad je nakon okupacije grada francuska televizijska ekipa došla u bolnicu, njihovoj je reporterki rekao: „Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji.” Dodao je da su mu više puta predlagali povratak u Francusku, ali je ostao.
Anđeo koji je došao iz srca Francuske
Dražen Dujić proveo je s njim desetak dana u istoj postrojbi i pamti kako im je Francuz jednom rekao: „Dečki, kad jednog dana obnovite ovaj grad, ja ću doći ovdje živjeti.”
Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su prošle jeseni u masovnoj grobnici stotinjak metara od ovčarskog hangara, današnjeg Spomen doma Ovčara, a identitet su potvrdili majka i brat. Pokopan je 6. studenoga prošle godine na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru, pred tisućama ljudi.
Igor Široki mu se na sprovodu obratio kao bratu. Zamišljao je koliko je smijeha bilo gore s poginulim prijateljima i zamolio ga da „pozdravi sve dečke gore u raju”. Damir Radnić pročitao je stihove patera Ike Mandurića napisane nakon identifikacije. Damir Markuš, Nicolierov suborac, rekao je da je istodobno tužan i sretan jer napokon može zapaliti lampion i pomoliti se za njega.
Ipak, od svih lijepih riječi koji su njegovi suborci imali za njega ističu se one njegova ratna zapovijednika. Za Ćurkovića je Nicolier „anđeo koji je iz srži srca Francuske, one božanske Francuske, nama došao”, jedna od duša koje je Bog poslao i čijim je rukama položen kamen temeljac naše države.




