HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA – KOJI JE PROSLAVIO SVOJU MAJKU MARIJU! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Srijeda je – dan posvećen napose svetomu Josipu, Djevičinu zaručniku, Isusovu hranitelju i pomoćniku, zaštitniku svete Crkve i našega naroda, zaštitniku obitelji i sretne smrti.
Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro koje je ovdje svježe, ali su dani još uvijek vrući. Ako se sjećate, sinoć smo u molitvi Povečerja molili: Rasvijetli, Gospodine, dobrostivo ovu noć. Daj da mi, djeca tvoja, usnemo u miru te u tvoje ime radosno ustanemo na svjetlost novog dana. Po Kristu Gospodinu našemu!
Dakle, da radosno ustanemo na svjetlost novoga dana. Neka nas Gospodin obasja svojim svjetlom, neka svrne svoj pogled na nas, neka nas prati na našem životnom putu i upravi naše korake na put mira. Izmolimo svoje uobičajene molitve te molimo i za one koji – čini se – ne podnose ništa katoličko ni kršćansko. Ne mogu se načuditi da ima ovoliko prijezira i mržnje na sve što je katoličko u ovoj našoj Domovini.
Prepuni su ti portali kojekakvih skandala, tračeva, priča, a vidim u Sarajevu je nagrađen i nekakav dokumentarac neke Karle Jelić (po imenu i prezimenu morala bi biti katolkinja – ako je krštena) i ondje odnosi nagradu u jednom Sarajevu koje je nekoć bilo pluralno, a danas je jednosmjerno.
Dvostruki standardi prema kršćanskim svetinjama
Zapitao bih se, što bi bilo da je snimila film o muslimanima i prikazala ga u Sarajevu. Pa znamo što se dogodilo s onim karikaturama Muhameda u Danskoj, kako su htjeli prekinuti diplomatske odnose, znamo kako su se ispričavali itd., a sjećamo se i onoga satiričnoga časopisa iz Pariza gdje su u redakciju upali islamisti i pobili cijelu redakciju, ili pak kako je onaj svećenik – starac zaklan na oltaru.
Tražili od njega da se odrekne Isusa Krista – a on samo rekao: Apage, Satanas! Gubi se, Sotono! I preklali ga kao janje na žrtveniku oltara. Tako se oni obračunavaju s onima koji dirnu u njihove svetinje. A kršćanske svetinje mogu se na sve strane ismijavati, bez ikakvih posljedica, i još te škrabotine ili uradke plaćamo svojim novcem! Pa jesu li te osobe svjesne na čemu počiva Europa? Na četiri brda – Golgota, Sinaj, Akropola i rimski Kapitol! I na osobi Isusa Krista i Evanđelja.
Jasno Crkva je prepuna grješnika i nastranih i svima nam je potrebno obraćenje. Ali nije sve grješno. Da, da, Crkva je puna licemjera i da, ima pohlepnih klerika i lijenih svećenika i nekih pedofila i lopova i svakakvog ološa, ali pogledajte ponovno. Povijest Crkve puna je svetaca koje Novi Zavjet naziva “velikim oblakom svjedoka”.
Svetci kao dokaz istinitosti kršćanstva
Svetci su dokaz istinitosti kršćanstva. Njihovi životi ispunjavaju obećanje Svetog pisma. Papa Benedikt XVI. rekao je: „Pismo se može tumačiti samo kroz živote svetaca.“ To je gola istina.
Kada učimo o životima svetaca, u njima kao da se Sveto pismo utjelovljuje u ljudskoj povijesti. Gospodin kaže: „Ako ne postanete kao malo dijete, ne možete ući u kraljevstvo?“ Tada nam se nude sveta mala Terezija, sveta Bernardica, sveta Gemma Galgani, djeca iz Fatime, Carlo Acutis i drugi. Djeca. Djeca koja žive Sveto pismo i tako nam pokazuju kako biti poput djece.
Ključni dokaz za istinitost kršćanstva i puninu te istine u katoličkoj vjeri nisu prvenstveno apologetski dokazi – koliko god bili utemeljeni i pametni, biblijski i povijesni. Dokazi nisu toliko filozofske, intelektualne izjave i dokazi o istini. Umjesto toga, budući da je kršćanstvo utjelovljeno, dokaz kršćanstva je utjelovljen u životima vjernika.
Uzmimo Katoličku Crkvu jer, naravno, postoji mnogo dobrih i vjernih sljedbenika Isusa Krista u nekatoličkim tradicijama, ali upravo je u Katoličkoj Crkvi teologija i štovanje svetaca najpotpunije izraženo i prakticirano. To čini zajedništvo svetaca nečim opipljivim, stvarnim i nečim o čemu zapravo ne možemo samo razmišljati, već nešto što možemo u životu ostvariti i ČINITI.
Svetci kao putokaz i smjerokaz vjere
Životi svetaca su nešto u čemu sudjelujemo. U misteriju Crkve i njezina štovanja integrirani smo s njima i oni s nama. Tako smo, na primjer, neki dan slavili svetoga Bernarda, papu Pija, svetu Ružu Limsku, prvu sveticu Južne Amerike, apostola Bartola a jučer svetoga Ljudevita, kralja.
Pridružili smo im se poput putnika kroz tijek vremena. Dolje imate dio oporuke svetoga Ljudevita u prilogu. Koji samo savjeti jednoga državnoga suverena – što ne ćemo danas pronaći u naših političara. Svetci ne utjelovljuju samo Sveto pismo ili vjerske istine ili moralne propise, nego cijelo veliko, složeno, a opet jednostavno jedinstvo koje je Tijelo Kristovo. Zato ih slavimo u našem kalendaru.
Žive u našoj misi, u našem bogoslužju, u našim pobožnostima i u našim molitvama, i zato nam ne trebaju intelektualni i filozofski dokazi. Iako su tu i može se reći da su jednako korisni životu kršćanina kao životni priručnici – kao naš životni vademecum. Putokaz i smjerokaz. I toga je žalosno da se premalo glasova diže protiv tih očitih bogohula i ismijavanja Svetoga u javnom prostoru.
Gospa Čenstohovska – identitet poljskoga naroda
Danas je spomen GOSPE ČENSTOHOVSKE – koja spada u identitet poljskoga naroda. Kao što je Gospa iz Guadalupe u identitetu meksičke nacije i naroda, tako je i Gospa iz Čenstohove u biti, srži toga naroda, neodvojiva.
Ukazanja Marijina u Guadalupi 1531. pokrenuo je neviđeni val obraćenja i krštenja, u deset godina gotovo deset milijuna domorodaca – Azteka – primilo je kršćanstvo te su se pomirili i Španjolci i Meksikanci te su do danas stvorili najveću katoličku naciju na svijetu. Marija je u temeljima te nacije i države. Tako i Čenstohova.
Najvažnije poljsko marijansko svetište, gdje se nalazi poznata ikona Gospe, jest Čenstohova, zvana i Jasna Gora (Svijetla Gora), a kod svetoga Bernarda imamo Clairvaux – što znači Clara Vallis – Svijetla, osunčana Dolina. Podrijetlo ove slike nepoznato je sa sigurnošću. Riječ je o tipičnoj slici bizantske tradicije koja datira iz 6. – 9. stoljeća.
Povijest čudotvorne ikone iz Jasne Gore
Prema legendi ikonu je naslikao sveti Luka na cedrovoj ploči iz kuće Svete Obitelji. Donesena je iz Jeruzalema u Carigrad, a zatim iz Carigrada u Crvenu Rusiju (Zapadna Ukrajina). Ikona je stigla u Jasnu Goru 1382. godine kada ju je Vladislav, vojvoda od Opola, vidio u dvorcu Belz i nabavio je.
Slika je već bila tretirana s velikim poštovanjem i štovana. Knez je ikonu ostavio pod zaštitom otaca Pavlina (Red svetog Pavla Prvog Pustinjaka) koje je donio u Čenstohovu iz Mađarske. Godine 1430. dogodio se svetogrdni napad i ikona je oštećena. Pažljivo je restaurirana i popravljena, ali tragovi mača nisu se mogli u potpunosti ukloniti i dva ožiljka se još uvijek mogu vidjeti na desnoj strani Madone.
Gospin portret je crn zbog ostataka čađe koji mijenjaju boju slike. Čađa je rezultat paljenja zavjetnih svijeća i lampica ispred slike. Za javni uvid sveta ikona uvijek se predstavlja u kapeli prekrivena posebnim i bogato ukrašenim ruhom. Ikona se smatra čudotvornom, a neka od tih mnogih čuda povezana su s vrlo važnim događajima u poljskoj povijesti kada su se Poljaci na poseban način svečano posvetili Mariji. Stoga je Jasna Góra također vrlo značajna riznica poljske povijesti.
Čudo na rijeci Visli i poljski nacionalni zavjeti
Poraz turske vojske kod Beča 1683. godine spasio je kršćanstvo u Europi. To se dogodilo zahvaljujući intervenciji poljske vojske koju je predvodio kralj Jan III. Sobieski (Ivan III. Sobieski) koji je krenuo u bitku u ime Gospe od Čenstohove, u čijem se svetištu pred njim molio. Godine 1920. boljševički osvajači krenuli su na Varšavu s ciljem osvajanja cijele zemlje koja im je bila na putu da pokrenu i šire komunističku revoluciju u Europi.
Poljski narod žarko se molio svojoj Kraljici i Majci. 15. kolovoza, na svetkovinu Velike Gospe, neprijatelj se povukao, a ta se pobjeda naziva “Čudo na rijeci Visli”. Nakon Drugog svjetskog rata Poljska je gotovo pedeset godina bila pod komunističkim sustavom.
Poljski primas, kardinal Stefan Wyszyński, koji je bio interniran tri godine (1953.-1956.), napisao je tekst nacionalnih zavjeta koji su trebali biti svojevrsna obnova kraljevskih zavjeta koje je dao poljski kralj, na njegovu tristotu obljetnicu. Dana 26. kolovoza 1956. vršitelj dužnosti predsjednika Poljske episkopata proglasio je zavjete, poznate kao Jasna Góra, Zavjeti poljskog naroda, zajedno s hodočasnicima (oko milijun) okupljenima u svetištu Jasna Góra.
Čenstohova – duhovna prijestolnica Poljske
Svetište u Čenstohovi pokazuje kako je pobožnost prema Gospi dio života poljskog naroda. Osvajači Poljske odavno su svjesni da snaga poljskog naroda leži u njihovoj vjeri izraženoj u odanosti svojoj Kraljici.
Doista je sreća što su dva nedavna svjetska rata, nacistička okupacija i u novije vrijeme komunistička vlada ostavili svetište i njegova blaga netaknutima. Papa Ivan Pavao II. rekao je: „Ovaj znak Marije, Poljske kraljice, Gospe od Jasne Gore, nanovo je protumačen: Znamo značenje ove slike za nas […], što je postala u našim borbama za dušu nacije. […] Mislim da je ovaj znak značajan i za budućnost. Marija je Kraljica Poljske krune.
Marija je Kraljica poljskih djela, poljskih napora, poljskih patnji i poljskih pobjeda. […] Prošla iskustva uče nas u kome bismo trebali tražiti podršku, tko je najveći saveznik Crkve i nacije. Odnos između Majke Božje, Majke Crkve, Poljske kraljice te Crkve i nacije u Poljskoj je svojevrsni savez.“ Gotovo u svim poljskim crkvama i domovima Poljaka razasutih diljem svijeta može se naći ikona Gospe Čenstohovske, a Marija se štuje kao Kraljica domovine i svog naroda.
U Poljskoj se Čenstohova smatra nacionalnim svetištem i duhovnom prijestolnicom. Mnogi poljski katolici svake godine hodočaste tamo. Svetište u Jasnoj Gori također je jedno od najposjećenijih marijanskih svetišta u Europi. A upravo su Poljaci posljednjih godina najbrojniji hodočasnici u Međugorju! Tu se očituje svijest i samosvijest – katolička i kršćanska, a danas su na braniku pred navalom islama. Utječimo se Gospi Čenstohovskoj i Međugorskoj! Majka je svih nas!
Biti na vlasti i biti pošten: povijest pokazuje da je i to moguće
Muslimani i pravoslavci drže do dostojanstva svojih hramova – kršćani su u Crkvi to zaboravili
