HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA – KRALJA I UČITELJA APOSTOLA! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Ponedjeljak je, započinje radni tjedan, godišnji odmori privode se kraju, pa treba ponovno u svagdan. Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, još uvijek je vedro i toplo, ne zna se kad će prva kiša, meteorološka su predviđanja dosta loša.
Mi sa svoje strane činimo svoje, posvetimo se Gospodinu već s jutra, izmolimo svoje molitve – Vjerovanja i posvete, zaštite od nečistih sila, napose molimo za svoje najmanje da ih ne okuži zloća grijeha. Vidimo kako se grijeh oko nas širi kao pošast, kao da idemo prema sumraku. Gospodin je naše svjetlo. Čuli smo jučer iz Petrovih usta – zapravo po Očevu nadahnuću – riječ kako je Isus Krist – Sin Boga živoga, i svi su oni za tu istinu, tu osobu (ne ideju) dali svoje živote.
Danas slavimo jednoga drugoga koji je bio među prvopozvanima – Bartolomeja, odnosno Natanaela sina Tolmajeva – koji je također u prvom susretu s Isusom bio preplavljen, obuzet tom osobom da je samo uzviknuo: Gospodine, ti Sin si Božji – ti Kralj si Izraelov.
Takav je dojam ostavio na prvi pogled i prvi mah Isus na prve učenike. Jednom riječju, osvajao ih je svojom osobom. Ne riječima nego pojavom. I taj Isus ostaje u svojoj Crkvi u Riječi i sakramentima, on je nju utemeljio. Zapravo je on ona Stijena, onaj kamen Stanac na kome sve počiva. Obnovimo svoju vjeru u Gospodina.
Neprimjereno odijevanje u crkvi i njezinu dvorištu
Jedna mala refleksija na minuli mjesec u Međugorju. Nisam se mogao načuditi da smo se onako duboko srozali u načinu odijevanja. Pa zar nam nije jasno da crkva i crkveno dvorište nije park, šetalište ili plaža?
Toliko neprimjerene golotinje, toliko izazovna odijevanja, toliko golih nogu i ramena, leđa… To još nije viđeno u Međugorju. Pa pokušajte samo unići u jednu pravoslavnu crkvu onako odijevani! Ili pak u jednu džamiju! Oni drže do dostojanstva svojih svetih mjesta. Pokušajte unići u Crkvu svetoga Petra u Rimu onako odjeveni! Nema šanse! A ovdje, kako nema sunca u Irskoj i Poljskoj, na sjeveru, sve se skida i nudi na izlog.
Strašno je to nepoštovanje Svetoga. Kao da smo na koncertu. Pa ni na koncert se ne ide onako. Kad ideš u bilo koji ured ili ustanovu, ne ćeš ići onako kako se hoda po crkvenom dvorištu. Ili u samoj crkvi.
Sveta mala Jacinta i tišina pred Presvetim
Evo ovdje samo jedno malo zapažanje svete male Jacinte, vidjelice iz Fatime koja je mlada umrla. Proglašena je svetom o 100.-toj obljetnici fatimskih ukazanja. Jedna časna sestra svjedoči ovo: Tijekom svoje posljednje bolesti, prije nego što je otišla u bolnicu u Lisabonu, sveta Jacinta Marto neko je vrijeme boravila u sirotištu kojim je upravljala sveta redovnica Majka Godinho.
Majka Godinho priča da bi, dok je bila u kući, Jacinta odlazila u sobu s pogledom na kapelu pored sirotišta. Odatle je mogla vidjeti svetohranište i molila bi se s pogledom uprtim u Presveto s ljubavlju i žarom.
Sa svog mjesta, Jacinta je mogla vidjeti aktivnosti u kapelici, a Majka Godinho je opisala njezinu reakciju: „Primijetila je da nekoliko ljudi nema potreban stav pobožnosti i sabranosti i rekla mi je: ‘Majko …, tim ljudima ne bi trebalo dopustiti da se ovako ponašaju pred Presvetim Sakramentom. U crkvi moramo biti mirni i ne razgovarati … Gospa ne želi da ljudi razgovaraju u crkvi’.“
Poziv na tišinu i poštovanje pred Svetohraništem
Gospa ne želi da ljudi razgovaraju u crkvi! Oni koji su dovoljno stari sjećat će se vremena kada je ova pobožna tišina u župnim crkvama bila norma. Bilo je nezamislivo govoriti naglas ili nepotrebno govoriti u crkvi. Imali smo vrlinu pristojnosti, što je vrlina razgovora, djelovanja i ponašanja na primjeren način prema situaciji, mjestu i životnom stanju. To donosi dostojanstvo i red ljudskim radnjama.
Ako netko treba govoriti iz nužde, to treba učiniti što je brže moguće i tihim šapatom. Pokazuje nam tko je prisutan – Svemogući Bog na svom prijestolju. Trebali bismo mu se obraćati, klanjajući mu se. On toliko čini za nas i mnoge katoličke crkve u kojima je fizički prisutan ne izgledaju drugačije od kina ili onih koje čekaju početak baleta ili kazališne predstave. Neprijatelj je učinio veliki posao da nas navede da zaboravimo. Tko je ondje u tabernakulu i čeka naš pogled i nekoliko molitava ili riječi.
Molim vas, dajte do znanja svojim ponašanjem, tišinom i poštovanjem da znate da je On tamo i da se ne bojite to pokazati. Sjetite se da je Isus rekao: ‘Stoga, tko prizna mene pred ljudima, priznat ću i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima.’ Mt 10,8. Naučimo se strahopoštovanju pred Svetim i Presvetim. A mala JACINTA može nam biti poticaj!
Sveti Bartolomej-Natanael i dinamika Isusova poziva
Rekoh, slavimo svetoga Bartola – Bartolomeja – Natanela u Ivanovu Evanđelju! U Ivanovu Evanđelju Bartolomej je poznat pod imenom Natanael. Njegovo bi puno ime bilo Natanael bar-Tolmai, Sin Tolmejev. Podrijetlom je iz Kane Galilejske, bio je jedan od prvih učenika koje je Gospodin pozvao.
Čudio se da iz Nazareta može nešto dobra doći. Filip samo kaže: Dođi i vidi! Uvjeri se! Na tom prvom susretu Isus je izrekao jedinstven kompliment jednoj osobi židovskoga podrijetla: “Evo pravog Izraelca u kojem nema lukavstva!” Nakon uskrsnuća bio jedan od rijetkih apostola koji su svjedočili ukazanju uskrslog Spasitelja na Galilejskom moru za onoga čudesnoga ribolova (Iv 21,2). Vidimo ovdje dinamiku Isusova poziva.
Najprije poziva Ivana i Andriju. Andrija nalazi Šimuna – brata svoga i dovodi ga k Isusu. Isus mu mijenja ime – što u Bibliji može i smije samo Bog! Potom Isus nailazi na Filipa i poziva ga. Zauzvrat ovaj poziva Natanaela! Tako se širi vjera i svjedočanstvo. Od osobe do osobe, osobnim svjedočenjem, a ne pričama ili bajkama. Ako je čovjek osvjedočen, on će i druge osvjedočiti, ako je uvjeren, on će i druge uvjeriti svojim životom i primjerom.
Bartolomejevo mučeništvo i njegove relikvije
I taj Filip nalazi prijatelja Bartola-Natanaela i dovodi ga k Isusu. Samo kaže: Našli smo onoga o kome pišu Mojsije i Proroci. Hodi, uvjeri se! I Natanael je bio svladan Isusovom osobom. Prvi je rekao od apostola: TI SI SIN BOŽJI! TI SI KRALJ IZRAELOV!
Nakon Duhova kaže se da je propovijedao u Armeniji i da je tamo bio mučen. Dok je još bio živ, koža mu je oderana s tijela. Michelangelo na svojemu Posljednjem sudu u Sikstinskoj kapelici u Vatikanu prikazuje Bartolomeja kako drži u lijevoj ruci svoju oderanu kožu (ispod Isusove lijeve noge), i na toj koži autor je ostavio svoj autoportret. Armenci ga časte kao apostola svoga naroda.
O sudbini njegovih relikvija zabilježeno je: “Njegovo sveto tijelo prvo je odneseno na otok Lipari (sjeverno od Sicilije), zatim u Benevento, a konačno u Rim na otok u Tiberu gdje ga vjernici časti s pobožnom odanošću.”
Armenska Crkva i prva kršćanska nacija
Armenska Crkva čuva nacionalnu predaju da su sveti Juda Tadej i sveti Bartolomej posjetili Armence u prvom stoljeću i donijeli kršćanstvo među štovatelje boga Ahura Mazde. Nova vjera proširila se po cijeloj zemlji, a 302. godine sveti Grgur Prosvjetitelj krstio je armenskog kralja Dertada Velikog zajedno s mnogim njegovim sljedbenicima.
Budući da je Dertad vjerojatno bio prvi vladar koji je prihvatio kršćanstvo kao vjeru svoga naroda, Armenci s ponosom tvrde da su bili prva kršćanska nacija. Do danas je to mučenička nacija koja je prije više od stotinu godina doživjela pravi genocid od turskih vlasti.
I danas im prijeti nestanak jer su okruženi morem islama, a Zapad ne čini ništa da bi im pomogao… Molimo za taj patnički narod koji je ostao vjeran od četvrtoga stoljeća. Blagoslovljen vam radni tjedan! Neka bude prožet Gospodinom i njegovom Majkom!
Papa je u Riminiju izrekao rečenicu koja točno opisuje život kršćanina danas u svijetu
Zašto je Blagdan Marije Kraljice postavljen točno osam dana nakon Uznesenja?
Prvi kanonizirani papa nakon tri stoljeća – i sam je predvidio svoju smrt riječima iz oporuke
