HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA – KOJI JE ZA NAS TRPIO, BIO RASPET, UMRO I POKOPAN! MIR VAM I DOBRO OD ONOGA KOJI JE NAD SVIM ANĐELIMA.
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Petak je, prvi u mjesecu listopadu, Marijinu mjesecu i mjesecu krunice. Oni koji obavljaju pobožnost prvih petaka – podsjetnik. Posveta Srcu Isusovu – a i Marijinu. Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, prohladno, ali su dani topli. I hodočasnička rijeka sve je veća ovdje. I fratri se ovdje čude odakle ovoliki vjernici i hodočasnici. Čovjek je, očito, “neizlječivo” religiozan, bez Boga ne može. Pa zahvalimo Gospodinu za taj dar Međugorja u današnjem svijetu, za stotine svećenika koji su danomice ovdje u Međugorju na usluzi hodočasnicima. I molimo da svi osjete tu nebesku snagu i prisutnost. Izmolimo svoje uobičajene molitve, posvetimo Gospodinu sebe i sve svoje.
Dostojanstvo i uloga Anđela čuvara u ljudskom životu
Danas Crkva slavi svete ANĐELE ČUVARE! Neki smo dan slavili tri arkanđela, Mihaela, Gabrijela i Rafaela, a danas slavimo one duhove koje nam Gospodin daje kao životne suputnike, nevidljive, ali ako im se molimo, oni nas brane i prate. Anđeli fasciniraju i mlade i stare. Bezbrojne knjige i priče napisane su i podijeljene o susretima s tim nebeskim bićima. Kad bismo ugledali jednog od Božjih anđela, nesumnjivo bismo bili ispunjeni strahopoštovanjem, diveći se anđelovoj ljepoti, sjaju i moći. Anđeli su danas posebno popularni u tzv. New-Age literaturi. Posvuda se govori o anđelima, a Bog kao da i ne postoji, Bog je kao neka kozmička sila ili energija, dok su anđeli sveprisutni.
Crkva odaje štovanje onim članovima nebeske hijerarhije koji su najintimnije uključeni u naš svakodnevni život: našim Anđelima čuvarima. Evanđelje za ovaj spomendan nudi nam uvid i u njihovu prirodu i u njihovu veličinu. Odlomak započinje svjetovnim pitanjem koje postavljaju Isusovi učenici: „Tko je najveći u Kraljevstvu nebeskom?“ Njihovo pitanje otkriva dugotrajnu fiksiranost i vezanost za status i čast, što odražava ljudske preokupacije i tada, ali i sada. Kao odgovor, Isus čini iznenađujuću gestu – stavlja dijete među njih. U židovskom kontekstu prvog stoljeća djeca su imala malu društvenu važnost. Nisu imala pravni autoritet, javni glas niti utjecaj. Stoga je Isusov postupak radikalan. Predstavljajući dijete kao uzor veličine, On preokreće uobičajene standarde i uvodi nove kriterije: poniznost, jednostavnost, ovisnost, slabost te dječje povjerenje u Boga.
Iskonska vrijednost svake duše i Božji poziv na poniznost
Isus zatim nudi dublji razlog zašto je dijete uistinu veliko: „Njihovi anđeli na nebesima uvijek gledaju lice moga nebeskog Oca.“ Ti anđeli su Anđeli čuvari. Ako je svakom djetetu dodijeljen takav plemeniti čuvar koji trajno stoji u Božjoj prisutnosti, tada i dijete dijeli to dostojanstvo. Zapravo, tako dijeli svaka osoba, jer Bog svakomu od nas daruje Anđela čuvara.
S toga gledišta, ljudska veličina nije određena postignućima ili javnim priznanjem, nego ljubavlju i brigom kojom Bog obasipa svaku dušu. Sama činjenica da Bog svakoj osobi povjerava anđela otkriva unutarnju vrijednost i sveto dostojanstvo svake osobe. Dar Anđela čuvara znači da svatko od nas – bilo da je moćni vladar ili skrivena duša u skromnim okolnostima – ima vrijednost u Božjim očima.
Ovaj prvi oblik veličine proizlazi iz same naše naravi – tko smo u Božjim očima: Božja slika i prilika! Takvo prepoznavanje trebalo bi nam biti dovoljno da poštujemo jedni druge i da se prema svakoj osobi odnosimo s poštovanjem. Ako nebeski anđeli vole, ljube te služe i onima oko nas – našim obiteljima, susjedima, čak i strancima – tada bismo se i mi morali truditi voljeti ih i služiti im istom odanošću i ljubavlju.
Postoji i drugi oblik veličine o kojem vrijedi razmisliti: veličina koja proizlazi iz slobodne suradnje s Božjom voljom. Kada se predamo Njegovoj providnosti i aktivno prihvatimo misiju za koju su zaduženi naši Anđeli čuvari – da nas vode, štite i vode do svetosti – Božja milost obiluje u našim životima. To nas ne čini suštinski “većima” od drugih, ali omogućuje da Božja veličina jače sja kroz nas. Na taj način Njegova se slava uvećava u našoj suradnji i kroz našu suradnju s Njegovom voljom.
Razmišljajmo danas o toj tihoj, nevidljivoj prisutnosti svog Anđela čuvara. Razmislimo o neizmjernom dostojanstvu koje posjedujemo u Božjim očima, dostojanstvu potvrđenom činjenicom da je anđeo određen da hoda s nama kroz život. Zatim razmislimo i o dostojanstvu svake osobe koju susrećemo svaki dan. Čak su i oni koji griješe i skreću s Božje volje povjereni brizi anđela. Moramo se truditi voljeti ih i služiti im kao što to čine njihovi anđeli. Dok razmišljamo o ovom strahopoštovanja vrijednom daru, dopustimo ovoj istini da nas ispuni mirom, poniznošću i obnovljenom odlučnošću da slijedimo Božju volju i pomažemo drugima da čine isto, kako bi Njegova veličina mogla zračiti kroz naš život.
Iskustva svetaca i papa u pobožnosti prema anđelima
Nekoliko je primjera kako su se svetci i pape odnosili i obraćali svojim anđelima. Kad bi se penjao na propovjedaonicu, sveti Franjo Saleški znao bi zastati i pogledati prisutne ljude: pritom je pozdravljao njihove anđele čuvare, moleći ih da mu slušatelje učine pozornima na njegovu riječ.
Ivan XXIII. bio je još jedan papa koji je gajio duboku odanost svom anđelu čuvaru. Nosio je krsno ime Angelo Roncalli. Moglo bi se reći da je savršeno prakticirao savjet koji je njegov prethodnik dao posjetiteljima: “Gajite određenu bliskost s anđelima.” Vjera Ivana XXIII. u aktivnu i ljubavi punu prisutnost svog anđela bila je takva da je, poput Pija XI., ono što je bilo nevidljivo postalo na neki način vidljivo očima njegove vjere.
Ivan XXIII. vjerovao je u postojanje anđela i rado je koristio prilike da podsjeti ljude na tu utješnu istinu. Volio je svima pričati o njima, posebno roditeljima. Roditelji, rekao je, trebaju učiti svoju djecu da nikada nisu sami, da imaju anđela uz sebe i pokazati im kako voditi razgovor s povjerenjem sa svojim anđelom. “Vaš anđeo čuvar je dobar savjetnik; on posreduje kod Boga u naše ime; pomaže nam u našim potrebama; štiti nas od opasnosti i nesreća. Papa bi želio da vjernici osjete divnu pomoć koju anđeli pružaju.” Pogotovo je tu čuven sveti Padre Pio kojega smo slavili neki dan i o kome smo pisali.
“Kad vam zatreba moja molitva, obratite se mom anđelu čuvaru”, govorio bi sveti Padre Pio svojim prijateljima. Autobus hodočasnika na putu za San Giovanni Rotondo, gdje je živio Padre Pio, noću je zatekla jaka oluja u Apeninima. Nakon prvih nekoliko trenutaka panike – bilo je mnogo munja i grmljavine – hodočasnici su se prisjetili Padre Pija i pomolili se njegovom anđelu. Prošli su neozlijeđeni. Sljedećeg dana, prije nego što su imali priliku ispričati mu o svom putovanju, Padre Pio ih je preduhitrio smiješeći se: “Pa, djeco moja, sinoć ste me probudili i morao sam moliti za vas…” Anđeo čuvar vjerno je izvršio svoju misiju, donoseći u samostan SOS poslan iz planina udaljenih nekoliko kilometara.
Anđeo čuvar kao oslonac protiv usamljenosti i otuđenosti
Majka ne može uvijek izravno utjecati na sina ili kćer čija je vjera ili moralno ponašanje ugroženo, ali u bilo koje doba dana ili noći može koristiti nevidljivu komunikacijsku mrežu anđela čuvara. Anđeo, mobiliziran od strane majke, može iznenada podsjetiti mladića na neku odluku ili obećanje. I taj podsjetnik može biti od odlučujuće važnosti. Ponekad je potrebno vrlo malo da se utječe na neodlučnu volju. Anđeli čuvari su tu upravo da služe ljudima dok se kreću prema Bogu.
Anđeo čuvar je prijatelj u vrijeme usamljenosti i nesigurnosti. Čini se da je odanost anđelima posebno prikladna za suočavanje s teškoćom koja je danas vrlo česta – osjećajem usamljenosti i nesigurnosti.
Ako je istina da kršćanska vjera raste kada se prakticira u molitvenim grupama, također je istina da se smanjuje u golemim mnoštvima. Čini se da se broj predanih kršćana smanjuje. S druge strane, manjinske skupine kršćana mogu se osjećati izolirano i ugroženo, a to im iscrpljuje energiju. Ljudi se mogu osjećati izolirano čak i u kontekstu kršćanskih domova i vjerskih zajednica: “Osjećam se kao da sam sam… Nemam podršku… Moram plivati protiv struje…” Stav pokoravanja pred svijetom sprječava ljude da se duhovno afirmiraju. A da ne spominjemo one muškarce i žene koji tijekom godina žive sami u svojoj vjernosti Bogu, bez ohrabrenja prijatelja, poticaja i susreta s osobama koje ih podržavaju…
Ali zamislite svjetlost, podršku i radost koju bi ti muškarci i žene imali kada bi shvatili stalnu prisutnost svog anđela uz sebe. Nije stvar u tome da postanu u svome umu svjesni anđela, kao što se događa kada netko sluša predavanje o anđelima: to je živa, konkretna svijest koju imamo kada smo duboko u razgovoru s vrlo bliskim prijateljem.
Monsignor Jean Calvet, dok je bio dekan Filozofskog fakulteta na Katoličkom institutu u Parizu, pričao je kako ga je primjer jedne obične seljanke podsjetio na postojanje anđela čuvara. “Šetao sam sjenovitom seoskom cestom kada sam naišao na staricu. Bila je jako pogrbljena i koristila je štap.” “Dobar dan, bakice!” Napola se uspravila i odgovorila: “I tebi, oče, i tvom društvu.” “Kako ti se to čini? Sam sam; gdje je moje društvo?” Potpuno se uspravila; mogao sam vidjeti njezino naborano lice i oči, još uvijek bistre i lijepe. Rekla mi je vrlo ozbiljno: “A tvoj anđeo čuvar, gdje si ga ostavio?” “Hvala ti, bako. Zaboravio sam svog anđela čuvara. Hvala ti što si me podsjetila.” Ova mala epizoda navela je monsignora Calveta da mnogo više razmišlja i moli se anđelima: “Uredio sam mali kutak u svom oratoriju za svog anđela čuvara.” Pa molimo im se, utječimo im se, a prva molitva koju djeca uče od svojih majki i baka jest Molitva Anđelu čuvaru… Anđele čuvaru mili, svojom snagom me – nas – zakrili!
