HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA ČIJE SRCA IZGARA LJUBAVLJU PREMA LJUDIMA! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Srijeda je, dan posvećen svetomu Josipu, a danas se sjećamo svetoga Ivana Eudesa, francuskoga svećenika i svetca koji je promicao napose pobožnost Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrješnom Srcu Marijinu.
Bilo je to u 17. stoljeću kad je nadirao racionalizam s Descartesom. Netko je rekao, da je filozofija i svijet poslušao jednoga Bl. Pascala koji bijaše suvremenik obojice, zapadna bi misao krenula u posve drugom smjeru, u smjeru spoznaje Boga i srca. A Ivan Eudes bio je i suvremenik svete Margarete Marije Alacoque koja je pisala i francuskom kralju Luju XIV: kako bi trebao posvetiti svoju domovinu Srcu Isusovu.
Nije to učinio i za stotinu godina na Francusku se sručila bezbožna revolucija. Promašio je povijesni trenutak, zgodu, kairos – i to se onda osveti. Milost je kao ljetni pljusak. Koga zahvati, taj je blagoslovljen, a oblaci idu dalje. Tako i u Europi. Ona se bavi koječime, a zapravo je jedno potrebno – vratiti se onomu što je Europu držalo nauzgor dvadeset stoljeća.
U tome smislu pročitah ovih dana i jedno otvoreno pismo Papi Leonu koje je napisao jedan pomoćni biskup u Nizozemskoj.
Znamo da je Nizozemska davala najviše misionara prije Sabora, da je njihova franjevačka provincija bila najbrojnija u Redu, a kad sam prije trideset godina bio na općem Saboru svih provincijala iz cijeloga svijeta u Asizu, nizozemski provincijal bijaše stariji fratar kojemu je dužnost bila – biti stečajni upravitelj u svojoj biskupiji za crkve koje su postale suvišne. Nitko više nije išao na svetu Misu pa su građevine koje je nekoć gradila snažna vjera postale prazne.
Na to se osvrće i ovaj biskup kad jadikuje nad stanjem Crkve.
Otvoreno pismo nizozemskog biskupa papi Lavu XIV.
U opširnom otvorenom pismu papi Lavu XIV. objavljenom na vlastitoj web-stranici 13. kolovoza taj je biskup iznio mnoge značajne točke glede sinodalnosti rimskih sinoda, uključujući ono što smatra „najtežom tragedijom“ cijelog pothvata.
On piše: „Suvremeni svijet prolazi kroz izvanrednu duhovnu krizu. Ljudi traže smisao. Mladi traže identitet. Usamljenost je u porastu. Obitelji se raspadaju. Tehnologija sve dublje prodire u ljudski život. Pornografija je perverzija, iskrivljivanje seksualnosti. Materijalizam ne zadovoljava. Klimatske promjene postaju za mnoge surogat, nadomjestak religije. Ljudi se straše smrti, a jedva znaju zašto i čemu žive.“ I usred toga i takva svijeta Crkva posjeduje nešto izvanredno. Posjeduje Evanđelje. Sakramente. Euharistiju. Ispovijed.
Dvije tisuće godina mudrosti. Sveto pismo. Crkvene otce. Tomu Akvinskog. Augustina. Mistike. Svetce. Neusporedivu tradiciju umjetnosti, glazbe, filozofije, morala i duhovnosti. I iznad, povrh svega: Isusa Krista. Svijet ne čeka da ga još jedna (nevladina) organizacija sasluša.
Njih ima dovoljno, čak i previše. Svijet čeka da mu netko kaže zašto je stvoren. Iz poštovanja prema službi koja vam je povjerena kao nasljedniku svetog Petra i u solidarnosti s Crkvom koju je Krist sazdao na apostolima, obraćam vam se ovim otvorenim pismom. Ne činim to olako. Ono što me potiče da javno izgovorim ove riječi jest briga koja, u konačnici, nadilazi svako drugo crkveno razmatranje: spasenje duša.
Salus animarum suprema lex – spasenje duša je vrhovni zakon. Moje je pitanje jednostavno i ozbiljno: pomaže li sinodalni proces doista približiti duše Kristu i vječnom spasenju? Za mene je to odlučujuće pitanje. Možda idućih dana – ako uspijem – donesem još neke misli iz toga pisma.
Sveti Ivan Eudes – misionar i osnivač redovničkih zajednica
Spomenuh gore svetoga Ivana Eudesa. Sveti Ivan Eudes (1601.-1680.), rođen na očinskom posjedu u sjevernoj Francuskoj, bio je redovnik, pučki misionar, osnivač dviju redovničkih zajednica i veliki promicatelj pobožnosti prema Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrješnom Srcu Marijinu. Pridružio se redovničkoj zajednici Oratorijanaca svetoga Filipa Nerija, i zaređen je za svećenika s dvadeset i četiri godine.
Tijekom teških epidemija kuga 1627. i 1631. godine, dobrovoljno se javio da se brine za oboljele u vlastitoj biskupiji. Da ne bi zarazio svoju redovničku braću, tijekom kuge živio je u golemoj bačvi usred polja. U dobi od trideset i dvije godine, Ivan je postao pučki misionar. Njegovi darovi propovjednika i ispovjednika donijeli su mu veliku popularnost. Propovijedao je na više od stotinu župnih misija, od kojih su neke trajale od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci.
Osnutak Eudista i naslijeđe svetoga Ivana Eudesa
U svojoj brizi za duhovni napredak svećenstva, shvatio je da je najveća potreba za sjemeništima. Imao je dopuštenje svog generalnog poglavara, biskupa, pa čak i kardinala Richelieua da započne taj posao, ali sljedeći generalni poglavar nije odobrio. Nakon molitve i savjeta, Ivan je odlučio da je najbolje napustiti redovničku zajednicu.
Iste godine osnovao je novu, nazvanu Eudisti (Kongregacija Isusa i Marije), posvećenu formiranju svećenstva vođenjem biskupijskih sjemeništa. Novi pothvat, iako odobren od strane pojedinih biskupa, naišao je na protivljenje, pa i nekih njegovih bivših suradnika. Ivan je osnovao nekoliko sjemeništa u Normandiji. Vjerojatno je najpoznatiji po središnjoj temi svojih spisa: Isus kao izvor svetosti, Marija kao uzor kršćanskog života.
Njegova odanost Presvetom Srcu i Bezgrešnom Srcu Marijinu navela je Pija XI. da ga proglasi ocem liturgijskog štovanja Srca Isusova i Marijina. Također je bio autor nekoliko knjiga koje su poslužile njegovom djelu, npr. Idealni ispovjednik i Apostolski propovjednik. Umro je u dobi od sedamdeset i devet godina. Imate gore u Službi čitanja predivno čitanje iz njegova pera o štovanju Srca Isusova i Marijina. Vrijedi pročitati.
U sedamdesetima je krenula na hodočašće koje će promijeniti kršćansku arheologiju zauvijek
Trebalo je 20. stoljeće ratova da Crkva izgovori naglas ono što je vjerovala stoljećima
