Poruka bratstva sv. Franje Asiškog, jedna od teološki najznačajnijih mjesta u franjevačkoj misli, zadržala je aktualnost i nakon 800 godina jer u sebi nosi sposobnost da osvijetli prilike i izazove suvremenog svijeta, rekao je u utorak profesor Lorenzo Turchi na konferenciji o tom svecu iz 13. stoljeća.
Znanstvena konferencija “Aktualnost sv. Franje – Od suživota do zajedništva i bratstva” povodom 800. obljetnice smrti svetog Franje Asiškog održana je na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u suorganizaciji talijanskog veleposlanstva, Apostolske nuncijature u Hrvatskoj i Talijanskog instituta za kulturu u Zagrebu.
Franjo Asiški se smatra jednim od najomiljenijih i najutjecajnijih svetaca u povijesti kršćanstva, prepoznatljiv po svojem radikalnom nasljedovanju evanđeoskog siromaštva, ljubavi prema stvorenome svijetu, bratstvu i zalaganju za mir.
Prema riječima profesora Turchija s Papinskog sveučilišta Antonianum u Rimu, izbor “bratstva” kao ključa čitanja Franjinih “Opomena” dobiva posebnu važnost u današnje vrijeme, obilježeno “suprisutnošću i često teškom suživotu različitih kulturnih, vjerskih i društvenih identiteta”.
“Osamsto godina nakon Franjine smrti snaga i suvremenost njegove karizme mogu se prepoznati u prijelazu od jednostavnoga suživota na bratstvo. U vremenu kada blizina različitih kulturnih, religijskih i društvenih stvarnosti nužno ne potiče na susret, nego, naprotiv, može hraniti udaljenost i protivljenje, Franjo nastavlja postavljati bitno pitanje: što omogućuje prepoznati u drugome ne samo nekoga s kim treba živjeti, nego brata (…) pod kojim uvjetima jednostavan suživot s drugim može prerasti u autentično bratstvo”, rekao je Turchi.
Pritom ističe da franjevački odgovor naznačuje da takav mogući susret ne traži nikakav oslabljeni kršćanski identitet.
“Naprotiv, pokazuje kako autentičnije prihvaćanje evanđeoske forme života može stvoriti novi način odnosā. Drugi tada ne postaje tek onaj s kojim moramo naučiti zajedno živjeti, već onaj po komu se potvrđuje i osvjedočuje istinsko nasljedovanje. Bratstvo nije samo društveni ideal, već postaje vidljiv oblik Evanđelja, sposobnost da se u drugome prepozna dar koji ne mogu posjedovati, sloboda kojom ne mogu vladati i brat s kojim sam stalno pozvan obnavljati zajedništvo”, rekao je Turschi.
Turschi: Sv. Franjo usredotočuje se na pojedinca
Također ističe da bratstvo za Franju ne proizlazi poglavito iz strategije usmjerene na pomirenje razlika, već iz procesa obraćenja koje uključuje: obraćenje vlastitoga ‘ja’, oslobođenje od prohtjeva, prihvaćanje drugoga, sposobnost za praštanje i trajno obnavljanje zajedništva.
Podsjeća također da Franjo ne gleda na stvarnost na neki neodređen način, već se usredotočuje na pojedinca, na konkretnu osobu, a posebice na brata.
Talijanski veleposlanik u Hrvatskoj Paolo Trichilo je u pozdravnom govoru istaknuo da sv. Franjo Asiški ostaje i danas “izvor inspiracije” te nam nudi “duhovne i etičke smjernice u sadašnjem svijetu”.
Apostolski nuncij Leopoldo Girelli osvrnuo se na njegovu ljubav prema prirodi, nazvavši ga “ekološkom ikonom”, te navodeći stihove iz “Pjesme brata Sunca” (poznate i kao Pjesma stvorova) iz 1225. godine.
“No poruka je puno dublja, poruka je da čovjek postane svjestan da je dio stvorenoga”, rekao je nunciji.
Ta je pjesma prvi značajan pjesnički tekst na pučkom jeziku u talijanskoj književnosti, pisana na umbrijskom dijalektu, a slovi kao izraz sljubljenosti sa svijetom oko sebe. Ljubav prema prirodi se, kako je rečeno na raspravi, temelji se na Kristu – “njegova okrenutost stvorenju oko sebe duboko je kristocentrična”.
Franjo Asiški (1182-1226), osnivatelj Franjevačkoga reda, rodio se kao sin bogata trgovca u Asizu. S 20 godina sudjelovao je u ratu, bio je zarobljen, a jednogodišnje zatočeništvo potpuno ga je promijenilo.
Odrekao se očeva bogatstva i posvetio siromašnima i gubavcima. Od 1208. živio kao prosjak te je dobio nadimak “il Poverello” (Siromašak). Njegovo propovijedanje o “evanđeoskom siromaštvu” brzo se širilo te je svoje istomišljenike okupio u “Red manje braće” (franjevci).
Umro je 3. listopada 1226. godine na podu crkvice Porcijunkule u kojoj je doživio svoje obraćenje, a grob mu se nalazi u crkvi sv. Franje u Asizu. Papa Grgur IX. proglasio ga je svetim 16. srpnja 1228..Katolička crkva njegov spomendan slavi 4. listopada. Zaštitnik je ekologije, prirode, životinja, siromaha i mira.
U književnosti je njegov lik obrađen predajom, u legendama, pripovijestima i romanima, uključujući Hermanna Hessea, te u XI. pjevanju Danteova Raja.
Slavni redatelj Roberto Rossellini je 1950. o njemu snimio film “Franjo, božji lakrdijaš”.
