Grbovnik je uređena zbirka, knjiga ili svitak s crtežima i opisima grbova vezanih uz određeno razdoblje, kraj ili ustanovu – u ovom slučaju uz novije radove Davora Zovka, grbopisca, grboslikača i grboslovca. Njegova knjiga The Art of Heraldry: Approach to a Heraldic Work of Art („Umijeće grboslovlja: Pristup grbovnomu umjetničkomu djelu“) objavljena je 2026. na engleskom jeziku u nakladi Švedskoga državnoga arhiva (Riksarkivet) u Stockholmu (tvrdi uvez, 215×175 mm, 216 str.).
Vrhunac stvaralačkoga puta
Tvorac knjige je Hrvat i katolik, muž i otac, rođen u Mostaru 1965., ali živi i radi u Švedskoj. Ondje obnaša službu državnoga grboznanca (statsheraldiker), a piše i kao vrhunski praktični grboslikač s desetljećima iskustva.
Knjiga je lako čitljiva, pedagoški osmišljena, lišena znanstvene suhoparnosti i pisana ukusno: pristupačna je i stručnjacima (grboslovcima, grbovnim umjetnicima i naručiteljima) i široj kulturnoj javnosti. Ujedno je autorov stručni priručnik i ogled te vrhunac njegova dosadašnjega teorijskoga i praktičnoga rada – zaglavno i nezaobilazno djelo suvremene grboslovne literature koje ispunjava ono što obećava.
Grb kao umjetničko djelo, a ne samo znak
Bogato ilustrirano (298 crteža ili fotografija) i nadahnjujuće štivo promatra grboslovlje – sustav pravila za oblikovanje, opisivanje i tumačenje grbova – kao likovnu umjetnost.
Pitanje je: što grboslovno ispravan grb čini istinski valjanim umjetničkim djelom? Grb je istodobno znak koji mora poštovati grbopis i predajne ustaljenosti, simbolička cjelina koja prenosi identitet i značenje te likovno djelo čija kakvoća ovisi o vidljivu ustroju – crtama, plohama, bojama, razmjerima, suprotnostima i odnosima sastavnica.
Otuda središnja teza: grboslovna ispravnost i likovna izvrsnost nisu istovjetni. Grb može biti pravilan, prepoznatljiv i vjeran opisu, a ipak likovno slab; i obratno, dojmljiv prikaz može sadržavati grboslovne pogrješke. Vrsno djelo zahtijeva oboje, a vrjednovati ga valja i po rasporedu, ritmu, omjerima i izražajnosti, ne samo po pravilnosti, starosti i simbolici.
Ključ razumijevanja
Temelj je razlikovanje tvarnih počela (sredstva i umijeća izvedbe: crtež, boja, tuš, pastel, gvaš, ulje, grafički i računalni postupci, reljef, kiparstvo) i duševnih počela (unutarnji ustroj slike i njezino djelovanje na promatrača). Zovko se oslanja na usporedbu hrvatskoga pedagoga Matka Peića (1923.–1999.): materijalni dio čini tijelo likovnoga djela, a psihički dio njegovu dušu (Pristup likovnom djelu, Zagreb, 1968., str. 10).
Iz toga slijedi da svaki tehnički element nosi izražajnu snagu: crta može djelovati smireno ili napeto; simetrija može stvarati sklad, ali i dosadu, pa je umjetnik katkada namjerno razbija malim razlikama; kontrast usmjerava pozornost i čuva čitljivost. Kakvoća ne nastaje zbrajanjem pojedinačno lijepih elemenata, nego njihovim međusobnim odnosima.
Ograničenja kao izvor stvaralaštva
Za razliku od slobodna slikara, grbovni umjetnik polazi od zadanoga grbopisa, propisanih močevina i predaje. Zovko pokazuje da ta ograničenja ne umanjuju stvaralaštvo, nego ga usmjeravaju: sloboda nije u odbacivanju pravila, nego u sposobnosti da se ona stvaralački iskoriste. Osobito je vrijedna misao da jednostavan grb nije umjetnički manje zahtjevan od složenoga – kad je malo likova, razmjeri, ritam i suprotnosti postaju presudni. Time se vrjednovanje premješta s količine pojedinosti na valjanost njihova rasporeda.
Postupak, a ne samo rezultat
Zovko ne istražuje samo značenje simbola i povijesno podrijetlo, nego umjetnikov postupak: zašto je životinja prikazana u tom položaju, zašto je plašt tako oblikovan, kako sjene i raspored ploha pridonose cjelini. Iza svakoga dobra prikaza stoji niz svjesnih i spontanih odluka što proizlaze iz znanja, iskustva, predosjećaja i osjećaja za cjelinu. Čitatelj se tako uči likovnomu promatranju – djelo je svojevrsna škola promatranja koja razvija sposobnost prepoznavanja umjetničke kakvoće, a ne samo podatke.
Ustroj i svrha
Knjiga je trodijelna: prvi dio izlaže temeljne pojmove i načela; drugi ih primjenjuje na konkretne probleme (grboslovlje kao primijenjena umjetnost, knjižni označni znak /ex libris/, usmjerenje likova, poraba slova i brojki kao grbovnih likova); treći smješta grbovnu umjetnost u povijesna razdoblja. Dodatci donose autorove oslike s tumačenjima i odabranu bibliografiju.
Svrhe su višestruke i međusobno povezane: poučiti čitatelja likovnomu promatranju, povezati teoriju umjetnosti s grboslovnom praksom, podići kakvoću suvremene grbovne umjetnosti, približiti grboslovlje širem općinstvu te potaknuti daljnje istraživanje.
Autor otvoreno priznaje da je raščlamba umjetnosti subjektivna, da se knjiga oslanja na vlastito iskustvo te da ne sadržava iscrpne znanstvene uputnice – čitatelja upućuje na specijaliziranu literaturu i druge pristupe (ikonografski, semiotički). Ta je svjesnost ograničenja metodološka prednost, a ne slabost.
Namjere potvrđuju i predgovori. Ravnateljica Švedskoga državnoga arhiva Karin Åström Iko (1967.) ističe:
„Objavljivanjem ove knjige Švedski državni arhiv pruža potporu svima koji se žele baviti ovim uglednim umjetničkim područjem te da im osigura čvršće temelje znanja.
Još jedan cilj ovoga projekta jest potaknuti zanimanje javnosti za grbovnu umjetnost kao vid švedske kulturne baštine. Očekuje se da će svijest o našim drevnim i bogatim predajama ojačati osjećaj zajedništva, kao i ponos svakoga pojedinca na vlastiti identitet te otvorenost prema predajama drugih. Povećanje kulturne osviještenosti i poticanje interesa za povijest još su jedna od zadaća Švedskoga državnoga arhiva.
Nadam se da će ravnoteža između teorijskih okvira i praktičnih primjera, proizašlih iz autorova bogatoga umjetničkoga iskustva, pridonijeti jasnoći i time poduprijeti obrazovnu svrhu projekta. Osobna zapažanja i iskustva često je najlakše prenijeti drugima i objasniti im ih.
Ova publikacija ponovno pokazuje da je grboslovlje složeno područje koje, prema riječima uglednoga grboslovca Bruna Bernarda Heima, ‘pretpostavlja godine proučavanja i pametna promatranja’. Stil publikacije, autorovo izravno obraćanje čitatelju te brojne ilustracije korištene u pedagoške svrhe nedvojbeno će potaknuti čitateljev interes, oduševljenje i razumijevanje složenoga područja grboslovlja“ (str. 13).
Škotska grboslovka i predsjednica Međunarodne grboslovne akademije Elizabeth Ann Roads (1951.) zaključuje:
„Tekst je napisan vrlo pristupačnim stilom te onima kojima izrada kvalitetnoga vizualnoga prikaza grba nadilazi vlastite sposobnosti pruža jasan uvid u dosege, ali i ograničenja grboslovne umjetnosti. Oni manje vješti u umjetničkom izražavanju mogu, zahvaljujući navedenim izvrsnim primjerima, shvatiti kako zamisliti preobrazbu svojih zamisli u djelo koje je grboslovno ispravno, a – što je možda još važnije – ujedno je i umjetnički dragulj. Oni umjetnički nadareni pronaći će pak puno poticaja za razmišljanje o tome kako proširiti svoja umijeća ili učvrstiti postojeća znanja.
Ova knjiga, čiji su crteži pravi užitak za oči, nudi uvid, razumijevanje i pouku o tome kako opis grba može oživjeti pred korisnikom i promatračem“ (str. 15).
Djelo podiže svijest i standarde u grbovnoj umjetnosti.
Prinosi
Najveća je vrijednost u načinu na koji povezuje teoriju umjetnosti s konkretnom grboslovnom činidbom.
Teorijski: uspostavlja umjetničko mjerilo – misaone pojmove likovne umjetnosti pretvara u mjerila primjenjiva na pojedini grb, čime pridonosi likovnoj pismenosti u grboslovlju.
Metodološki: raščlanjuje postupak nastajanja, a ne samo rezultat; zaključke ne nameće kao apsolutne zakone estetike.
Praktični: obrađuje konkretne probleme (odnos štita i kacige s plaštem, svjetlo i sjena, čitljivost pri smanjivanju, usmjerenje likova, slova i brojke kao simboli) i služi kao priručnik kojemu se umjetnik može vraćati.
Dokumentarni: zbirka vlastitih i tuđih radova omogućuje usporedbu stilskih rješenja i bilježi dio suvremene prakse, korisno i budućim istraživačima.
Povijesni i kulturni: pokazuje da grbovna umjetnost nije statična nego se razvija sa stilovima i tehnikama, te je zastupa kao živu baštinu današnjih identiteta (obiteljskih, crkvenih, institucijskih, državnih).
Pedagoški: primjerima i razumljivim jezikom povezuje estetiku, psihologiju opažanja i povijest umjetnosti s praksom, bez pretvaranja u katalog pravila.
Pomak u poimanju struke
Najveći je prinos knjige što uspostavlja praktično primjenjiv okvir za promatranje, proučavanje i vrjednovanje grbova kao umjetničkih djela.
Zovkov grbovnik vraća grboslovlje iz uske arhivske i pomoćne povijesne struke u maticu žive, primijenjene likovne umjetnosti.
Njegova poruka: grboslovna ispravnost nužan je temelj, ali istinsko umjetničko djelo nastaje tek kada simbolička zadaća, formalna struktura i izražajnost djeluju zajedno – a ograničenja predaje treba shvatiti kao stvaralačke mogućnosti, ne preprjeke.
Zovko ne nudi samo podatke, nego razvija sposobnost promatranja i vrjednovanja; upravo zato djelo zaslužuje izvrsnu ocjenu i preporuku svakomu tko stvara, naručuje ili procjenjuje grbove.
Koga zanima više
Petar Marija Radelj, Osnove grboslovlja, Naša Gospa (Dubrovnik), XVI/2010., br. 42, str. 72–73.
Petar Marija Radelj, Crkvena heraldika, str. 73–83.
Snježana Majdandžić-Gladić, Crkvena heraldika (1. dio): Općenito o heraldici i grbovima
Snježana Majdandžić-Gladić, Crkvena heraldika (2. dio): Općenito o crkvenim grbovima
Snježana Majdandžić-Gladić, Crkvena heraldika (3. dio): Papinski grbovi
Grb i zastava, časopis, brojevi 0–26 (od 2006. do 2019.)
