Odluke koje danas donosimo o obitelji danas mogu odrediti tko će nas okruživati na kraju života.
S kim ćemo biti okruženi na kraju života?
U nedavnom napisu, objavljenu u Wall Street Journalu, Louise Perry opisala je smrt svoje voljene bake u Australiji. Za razliku od mnogih tragičnih priča koje stižu iz zemalja poput Kanade, australska se vlada prema njezinoj baki nije odnosila kao prema teretu za zdravstveni sustav. Naprotiv, osigurala joj je pokriće troškova skrbi i liječenja slomljene noge, iako joj nije bilo preostalo još puno vremena.
No, kako je Perry istaknula, puno važnija od državne skrbi, bila je obiteljska potpora. Napisala je:
„Starenje je teško i često okrutno razdoblje života, osobito kada kroz njega morate prolaziti sami. Tijekom dugih sati koje sam provela s bakom u bolnici, a posebice na hitnoj, primijetila sam da su ostali pacijenti uglavnom stariji i često bez pratnje. Moja baka imala je troje djece, osmero unučadi, četvero praunučadi (za sada) i dvoje mlađe braće i sestara, što je značilo da joj je obitelj uvijek bila na raspolaganju. Isto se ne može reći za mnoge druge starije osobe, među kojima je i do 40 % stanovnika staračkih domova u Australiji koje nitko ne dolazi posjetiti.“
Cijena života bez djece
U kulturi koja se suočava s demografskom zimom sve je sve očitije kako Božja zapovijed „plodite se i množite“ donosi blagoslove koji se protežu kroz naraštaje. Odgovarajući kolumnistu koji je mladima savjetovao da prije odluke o roditeljstvu provedu neko vrijeme s četrdesetogodišnjacima koji imaju djece, Perry je ponudila drukčiji savjet: „Ja bih im, naprotiv, svjetovala da neko vrijeme provedu s osamdesetogodišnjacima koji nemaju djece pa da vide koliko im je život ispunjen.“
Obećanje da treba „živjeti za trenutak“ i izbjeći obveze koje donosi podizanje djece zanemaruje važnu činjenicu: taj „trenutak“ ne će trajati zauvijek, a smrt je i dalje neizbježna.
Tko će nam navlažiti usne?
Japan već godinama rabi robote za brigu o starijem stanovništvu zbog nedostatka mlađih njegovatelja. Usporedite tu hladnu i bezličnu jalovost s onim što Perry opisuje iz iskustva sa svojom umirućom bakom: članovi obitelji okruživali su staricu jednostavnim znakovima ljubavi, kao što je mazanje suhih i ispucalih usnica. Zaključila je:
„Za one koji u starost ulaze bez djece, najbolji je scenarij da im u pomoć priskoči velik napredak u robotskoj skrbi. U najgorem slučaju ne će biti nikoga tko bi im, dok budu umirali, navlažio usne – čak ni robota. Skrb kakvu mi je imala baka mogla bi se naposljetku pokazati kao vrhunac onoga što država može pružiti svojim građanima.“
Zamisli imaju posljedice za cijelo društvo
Bezdjetnost ne pogađa samo one koji su je odabrali. Ovdje nije riječ o složenoj matematici. Manje djece rođene danas znači i manje zaposlenih odraslih sutra, koji će svojim radom i doprinosima morati uzdržavati sve veći broj starijih koji više ne rade.
Još je ozbiljnije to što će biti i manje ljudi koji će starijima pružati svakodnevnu skrb koja im je u poznim godinama često prijeko potrebna. Ako se povijest ponovi, tragičnom ironijom, kršćani će se brinuti o onima koji su se, odričući se roditeljstva i zagovarajući „dostojanstvenu smrt“, zauzimali za takav oblik slobode.
Zamisli imaju posljedice. Loše zamisli imaju svoje žrtve. A žrtve loših zamisli često su upravo oni koji su ih zagovarali.
Birajmo mudro
Jednoga će dana zabava završiti i svjetla će se utrnuti. Tada će nam biti jako važno jesmo li okruženi ljudima koji nas vole i kojima smo posvetili svoj život ili se s tim trenutkom moramo suočiti sami.
Jednako će važno biti i kakvo ćemo društvo izgraditi. Današnje odluke o tome hoćemo li imati djecu uvelike će odrediti našu osobnu, ali i zajedničku budućnost. Molimo se za snagu da biramo mudro.
John Stonestreet i Timothy D. Padgett
Od istih autora
Moral – noćna mora gubitka naše religije
Razgovaranje s pokojnikom preko umjetne inteligencije
Vjeronauk i crkvena kultura slavnih
Odgojite dijete prije nego što svijet to učini
