HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA, PRVAKA SVIH PASTIRA! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana! Utorak je, dan posvećen napose svetomu Anti, kojemu se mnogi utječu kao posredniku u potrebama i nevoljama. Čudesa ne čini on, čudesa na svojim stvorenjima čini dobri Bog, a svetci su samo naši posrednici. Zahvalimo Gospodinu za te posrednike, kao i za svoje anđele.
Zahvalimo za ovo prohladno jutro i izmolimo svoje molitve. Obavimo svoju tjelesnu i duhovnu higijenu prije posla i prije nego što otpremimo školarce u školu, na autobuse itd. Psalmist moli: „Odvrati oči moje da ne vide, da ne gledaju zlo!” Kako lijep zaziv! Neka nam Gospodin pomogne da odvratimo oči od zla i grijeha koji nam se na svakom koraku zavodljivo nude. Odvrati oči moje… naše…
Lateranska bazilika i Petrova poslanica
Jučer smo slavili posvetu Lateranske bazilike, katedralne crkve grada Rima i Petrove stolice, uz koju je do 14. stoljeća bila i papinska rezidencija. Vrijedi čitati Prvu Petrovu poslanicu, njegovu prvu encikliku, okružno pismo koje iz Rima piše kršćanima u dijaspori, negdje na sjeveru Male Azije, uz obale Crnoga mora. U njoj nam sveti Petar daje jednu od najljepših slika kršćanskog života u Novom zavjetu. Govori o Kristu kao o živom kamenu, od ljudi odbačenom, ali izabranom i dragocjenom u Božjim očima. Zatim se okreće prema nama i kaže: „Približite se njemu da i vi… budete živo kamenje koje se ugrađuje u dom u Duhu Svetome.”
Crkva nije samo skup zgrada
U tim je riječima sama srž posvete crkve, ali i našega života. Crkva nije samo institucija, skup zgrada ili organizacija koju održavaju ljudski napori. Crkva je živa zajednica ljudi uključenih u život Isusa Krista. On je temeljni kamen na kojem sve počiva. Bez njega naše strukture, tradicije i aktivnosti gube svoje najdublje značenje, a s njim i najobičniji, najkrhkiji ljudski život može postati dio nečega vječnog, velikog i svetog.
Kamen, promatran sam po sebi, može se činiti beznačajnim. Može biti grub, istrošen, nesavršen ili zanemaren. Pa ipak, kada se nađe u rukama vještog klesara i graditelja, postaje dio građevine veće od sebe. Tako je i sa svakim od nas. Dolazimo pred Boga noseći svoje nesavršenosti, rane, sjećanja, razočaranja i nade. Neki su pritisnuti bolešću, žalošću, usamljenošću ili neizvjesnošću pred budućnošću. Drugi u sebi nose tihu tugu jer se osjećaju zaboravljenima ili nepotrebnima. Ali Bog nas ne odbacuje zato što smo nesavršeni. Prihvaća nas takve kakvi jesmo i svojom nam milošću daje mjesto u svojoj živoj Crkvi.
Kamen koji odbaciše graditelji
Doista, kamen koji su graditelji odbacili postao je kamen temeljac, kako i sam Isus kaže glavarima svećeničkim i farizejima u Hramu. To je veliki paradoks Evanđelja. Bog ne gradi svoje kraljevstvo na svjetovnoj moći, ugledu ili ljudskom savršenstvu, nego na odbačenom i raspetom Kristu. Zato se nikoga nikada ne smije smatrati bezvrijednim, potrošnim ili izvan dosega Božjega milosrđa.
Sveti Petar nastavlja i podsjeća nas da smo „rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod krvlju Isusovom stečen i posvećen”. Te riječi govore o dostojanstvu koje je svakom kršćaninu dano krštenjem. Prije nego što išta postignemo, prije nego što zaslužimo priznanje ili izborimo svoje mjesto u svijetu, Bog nas je već pozvao da budemo njegovi. Pripadamo njemu i po njemu pripadamo jedni drugima. Upravo to lijepo pristaje uz današnjeg svetca, svetoga Leona Velikoga, papu koji je bio na Petrovoj stolici od 440. do 461.
Od toskanskog đakona do Petrove stolice
Lav-Leon rođen je u Toskani, u Zapadnom Rimskom Carstvu, u vrijeme kada je carstvo propadalo pod stalnom prijetnjom barbarskih provala, opterećeno unutarnjim upravnim sporovima i teškim gospodarskim stanjem. Sam se smatrao Rimljaninom jer je rane godine proveo u Vječnom gradu. Još mlad, oko 430. godine, zaređen je u Rimu za đakona i u toj je službi bio uz papu Celestina i njegova nasljednika, papu Siksta III.
U Galiji je u to vrijeme izbio spor između rimskog prefekta Albina i istaknutoga rimskog vojskovođe Aecija. Kako bi se izbjegli unutarnji sukobi, pa i rat, Galla Placidia, koja je tada vladala Zapadnim Carstvom, 440. godine poslala je onamo đakona Lava kao posrednika. Dok je Lav bio na toj diplomatskoj misiji, u ljeto te godine umro je papa Siksto III., a rimsko svećenstvo brzo je za novoga papu izabralo upravo njega. Kad mu je vijest stigla, vratio se u Rim, gdje je 29. rujna 440. zaređen za biskupa i preuzeo ključeve svetoga Petra.
Novi papa nije gubio vrijeme, a u središtu njegova poslanja bilo je jedinstvo u pravoj vjeri, pod Kristovim namjesnikom. U to vrijeme Papin primat nije bio tako jasan kao danas i nisu svi prihvaćali da je papa opći pastir i učitelj vjere s vrhovnom vlašću u cijeloj Crkvi.
Četiri velika sabora
U prvim stoljećima Crkve pojavljivali su se razni problemi i hereze kojima su se bavili mjesni biskupi, sabori i sinode. U četvrtom i petom stoljeću, nakon što je kršćanstvo u Rimskom Carstvu postalo dopušteno, a zatim i podupirano, održana su četiri ekumenska (opća) sabora. Obratili su se cijeloj Crkvi, razjasnili opće učenje o raznim kristološkim pitanjima i osudili krivovjerne stavove. Prvi je bio Nicejski sabor, održan 325. godine, a slijedili su Carigradski (381.), Efeški (431.) i Kalcedonski (451.). Pape na njima nisu sudjelovali osobno, ali su ih predstavljali njihovi legati ili su odluke sabora naknadno prihvaćali svojom suglasnošću. Tako je bilo i s papom Lavom na Kalcedonskom saboru.
„Petar je progovorio preko Leona!”
Kalcedonski sabor sazvao je rimski car kao odgovor na monofizitsku herezu, prema kojoj Krist ima samo jednu narav, bilo božansku, bilo spoj božanske i ljudske. Papa Lav pokazao je svoju vlast nad Crkvom time što nije dopustio da se sabor održi ako mu ne budu predsjedali njegovi legati, a car se s tim složio. O tom je saboru papa Benedikt XVI. rekao: „Ovaj Sabor koji je održan godine 451., sa svojih tristo pedeset sudionika, bio je najznačajniji skup koji se do tada ikad održao u povijesti Crkve.” Dodao je i da „Kalcedonski sabor predstavlja konačno postizanje cilja u kristološkom promišljanju triju prethodnih ekumenskih sabora: Nicejskoga iz 325. godine, Carigradskoga iz 381. i Efeškoga iz 431. godine”.
Na Saboru je pred svima pročitano pismo koje je papa Lav 449. uputio carigradskom biskupu Flavijanu, takozvani Tomus. Kad su ga okupljeni biskupi čuli, uglas su uzviknuli: „Petar je progovorio preko Leona!” Potom je, na temelju pisma pape Lava, sastavljen dekret koji je izložio pravovjerni nauk, a monofizitski proglasio herezom.
Papa pred Atilom
Godine 452. barbari su provalili u sjevernu Italiju s namjerom da osvoje Zapadno Rimsko Carstvo. Prije nego što su osvajači krenuli prema Rimu, papa Lav izašao im je u susret kod Mantove kako bi pregovarao o miru. Legenda kaže da su se, kad se susreo s njihovim vođom, Hunom Atilom, iza pape pojavili sveti Petar i Pavao s mačevima, u prijetećem stavu. Prizor je Atilu toliko prestrašio da se s vojskom povukao u strahu za život. Kako god bilo, Atila je odustao od pohoda na Rim, a uskoro je i umro.
Prije petnaestak dana govorili smo i pisali o tome kako je Atila htio krenuti na Pariz. Kad je prešao Rajnu, stanovnici Pariza htjeli su pobjeći iz grada, ali ih je zaustavila sveta Genoveva, djevica. Pozvala je sve na post i molitvu, a Atila je odustao od Pariza. Spomenuli smo i kako su revolucionari jakobinci njezine kosti izvadili, spalili i bacili u Seinu. A upravo je ona, u povojima francuske nacije i kraljevstva, potaknula kralja Klodviga da, uz nagovor supruge Klotilde, postane kršćanin. Kako se samo zlo ponavlja i u današnjim događajima, u Italiji, u Francuskoj i diljem Europe! Zaboravimo li Boga i Krista, sve se zlo sručuje na nas.
Papin pohod Argentini
Papa je u pohodu Južnoj Americi i ovih se dana nalazi u Argentini. Pohod ima svoj logotip, a evo kako se on tumači.
Logotip se temelji na središnjoj zamisli društva u kojem su svi dobrodošli i nitko nije isključen, društva u čijem je središtu Krist. Raznolikost je prikazana vijencem sastavljenim od mnoštva malih, stiliziranih ljudskih likova različitih oblika, veličina i nijansi boja, objedinjenih u jednu cjelinu. Nebeskoplavi tonovi podsjećaju na argentinski identitet, a likovi su raspoređeni tako da u središtu ostaje prazan prostor u obliku križa. On simbolizira središnje mjesto kršćanske kerigme, navještaja u koji Božji narod vjeruje i koji naviješta.
Perspektiva i kretanje likova naprijed i prema središtu dočaravaju zajednički hod u kojem svatko sudjeluje i dijeli odgovornost, od susreta do navještaja, poput učenika misionara na putu, u skladu sa sinodalnom dimenzijom. Okupljenost likova oko križa podsjeća i na to da evanđeoski nalog „idite i naviještajte” dolazi od Krista koji je umro i uskrsnuo.
Logotip, u skladu s geslom „Bienvenidos todos. Vayan y anuncien” (Dobrodošli svi. Idite i naviještajte), želi ponuditi univerzalni simbol u kojem se svatko može prepoznati kao dio jednog naroda. U tom smislu odražava i riječi pape Lava XIV. iz dokumenta Magnifica humanitas (16), prema kojima „odbačeno kamenje” – siromašni, bolesni, migranti i maleni – može postati zaglavni kamen sigurnoga i gostoljubivoga zajedničkog doma. Ukratko, logotip želi izraziti otvorenost, sklad u raznolikosti, susret i navještaj te staviti Krista u središte hoda cijeloga Božjeg naroda.
Molimo da se na tom nekoć katoličkom kontinentu obnove vjera i odanost Kristu.
