Gattuso 2, Dinamo 0. Mogli bismo tako započeti i time kazati puno toga. Dva puta Gattuso je bolje pripremio momčad, dva puta više su htjeli i oba puta su Splićani pobijedili. Koliko god je loše, zapravo ima nešto i dobro, a to je da Dinamo ne igra ovaj utorak s Celticom.
Prvi mandat Bjelice pamtimo po ne baš dobroj igri i po pobjedama. Jesu bile 1-0, 2-1, 2-0, ali bodovi su se skupljali. Tada se žalilo na igru, kako nema nekog lepršavog nogometa, a danas ne samo da nema lepršavog nogometa nego nema niti bodova. Navijači Dinama vrlo bi rado sada prihvatili uzrečicu “igru briši, bodove piši”.
Kreativna suša Modrih
U kakvoj je krizi Dinamo govori i podatak da je u zadnjih šest ligaških susreta upisao samo jednu pobjedu. Tmurni oblaci nadvili su se nad Maksimirom i trenutačno se ne nazire ljepša prognoza. Bolnica Dinama samo se širi iz kola u kolo. Netko će to pripisati promjeni stila treninga, netko potrošnji igrača. Kako god, jedno je sigurno – Dinamo bez Petkovića ne izgleda stabilno.
Derbi, od kojeg se realno nije puno očekivalo, upravo je takav i bio. Hajduk, nošen pjesmom s tribina, izgledao je gladnije, dok Dinamo, da se igralo do preksutra, pitanje je bi li imao ozbiljnu šansu. Svaka utakmica, Dinamo sve dublje tone u problem kreiranja šansi i postizanja pogodaka. Uzimajući zadnje četiri utakmice, kada je Dinamo baš pogodila kriza, Modri su zabili samo dva pogotka u 360 minuta.
Kontrola bez učinka, vjetar bez alibija
Prvo poluvrijeme bilo je uspavanka. Da ste i zaspali pod toplom dekicom s čajem u rukama, ništa ne biste propustili. Dinamo je kontrolirao susret, ali ta kontrola nije donijela ništa, jer iako je Dinamo jako lako dolazio u zadnju trećinu, tamo nije bilo igrača od poteza ili nekog raspoloženog da kazni Hajduk. Dinamova obrana stajala je jako visoko. Igrati tako visoko sa sporom obranom rizičan je potez. No, sreća za Dinamo što Hajduk nema jednog Gittensa, pa je zadnja linija Modrih mogla na mišiće izaći na kraj s Livajom, Kalikom i Biukom. Dinamova igra u prvom dijelu temeljila se na dubinskim loptama tražeći Kulenovića, no to i nije urodilo plodom, barem kako je to Bjelica zamislio.
Dinamo je veliku većinu drugog poluvremena proveo u krilu Zagorca, Hajduk je pritiskao i stvarao pomutnju u Dinamovoj obrani. Još jednom pokazalo se koliko je bitno imati stopere koji su dobri na lopti, koji mogu iznijeti barem malo loptu iz svog šesnaesterca, jer time bi dobili predah. Koliko je Dinamo bio očajan i bezidejan, čisti dokaz i primjer je ulazak Dine Perića, koji nogomet nije okusio već oho-ho, a postavljen je u napad kako bi Dinamo dobio skok-igru nakon ispucanih lopti. Bjelica je kazao kako Dinamu nije išao u prilog vjetar koji je puhao u drugom poluvremenu na njihovu stranu, ali isto tako nije spomenuo vjetar koji je u prvom dijelu puhao tako da im pomaže. Nije spomenuo jer je Dinamo u prvom dijelu pucao jednom u okvir, i to u 15. minuti. Nakon toga, do kraja niti jedan udarac u okvir.
Da utakmica dobije dodatan začin, Dinamo radi ono što najbolje radi – prima gol iz greške. Po ne znam koji put ove sezone, Dinamo je ležeran u svojoj trećini. Protivnik to već prepoznaje, a kada Dinamo to shvati, lopta se kotrlja u mreži. Koliko je Dinamo samo bodova prosuo zbog takvog pristupa, a još uvijek nema napretka na vidiku u tom segmentu. Dječje bolesti mogle bi Dinamo prvo koštati Lige prvaka, a onda i prvenstva.
Dva fronta uzimaju maha
Baturina je jedini igrač koji je na terenu mogao raditi razliku u korist Dinama, ali sam protiv svih ne ide. On i Petković su kao prst i nokat, a još kada mu se oduzmu i Sučić i Mišić, ostaje sam kao ptica na grani. Treba priznati, Dinamo nije imao sreće s ozljedama. Dogodile su se u ključnom trenutku, ali nitko nije predvidio da do toga može doći. Naravno, tu Bjelica nema ništa s tim, jer za to su krivi oni bivši. Na početku sezone davale su se pohvale na račun Dinama kako je dobro odradio prijelazni rok, kako su oni jedini koji su doveli prave igrače, a sada kada taj kupljeni kadar treba iskočiti – nema tko. Samo zato što vezni red nije bio na popisu Dinama. Ne znam samo kako su u pravi Dinama mislili na oba fronta igrat s takvim rosterom u sredini.
Nije kritično, već je alarmantno
Otići na Poljud, izgubiti, pasti na 3. poziciju i na -7 nije sramota. To stanje već je alarmantno. Ozljede su očigledni problem, ali da igra iz kola u kolo izgleda sve bezidejnija, posjed koji Dinamo ima ne služi ničem, a Baturina sam ne može puno napraviti. Bjelici je preostalo čekati ozlijeđene igrače i napraviti najbolje što se može. Dinamu sljedeći dolazi Slaven Belupo, koji je u naletu, a ako se sjetimo kako je prošli put Dinamo prošao protiv Slaven Belupa, mogao bi Slaven biti zaslužan za dva otkaza ove sezone.
Borussia prevelik zalogaj za Dinamo, Poljud prilika za mir u svlačionici
Misli svatko da je nama lako – Hajduku bod kao kuća pred derbi
Sezona pred prekretnicom – još jedan ‘hladan tuš’ za Dinamo u HNL-u
