Bod u Osijeku. Hladne glave to nije loš rezultat, ako se u nedjelju pobijedi derbi. Ono što zabrinjava mene, a vjerujem i veliki dio hajdučkog puka je da se Hajduk nikako ne uspijeva odvojiti na tablici. Pisao sam i prije da je Hajduku velika šansa to što Dinamo igra Ligu prvaka i stvarno je kompetitivan.
Prema mojim očekivanja, Dinamo će izaći iz grupe što znači da bi do kraja veljače trebao biti u ligi prvaka (po onome što je UEFA objavila do 20. veljače). Sumnjam da Dinamo ima kvalitetu za izbaciti ikoga u toj fazi Lige prvaka, ali u trenutku kad Dinamo ispadne, Hajduk bi trebao imati zalihu od barem osam bodova prednosti, što nam daje pravo na dva-tri kiksa. U trenutku kad bi Dinamo „teoretski“ ispao iz Lige prvaka ostalo bi još 14 kola do kraja i tih osam bodova je nešto što bi Hajduk mogao obraniti.
Sve ispod toga izaziva veliku skepsu kod mene, jer očekujem da će onda Dinamo početi „mesti“ sve pred sobom. Puno sam ja tu teoretizirao, ali neiskorištene prilike za odvajanje od konkurencije su svakako nešto što mene malo „brine“ i volio bih kad bi kikseve počeli koristiti.
Još jedna stvar koja me frustrira u javnosti je riječ derbi. Pisao sam o tome i opet ću. Derbi je u definiciji utakmica između dvije lokalne ekipe ili ekipe koje imaju neku povijest u svom rivalstvu. Veće rivalstvo postoji između Šri Lanke i Zelenortske republike nego između Hajduka i Osijeka.
Taj izraz bi imao smisla jedino u kontekstu derbija kola, ali čak ni to nije s obzirom na to da je derbi kola bio označen utakmicom na Maksimiru između Dinama i Rijeke. U Hrvatskoj postoje dva derbija: Hajduk – Dinamo i Hajduk – Rijeka. Sve ostalo su izmišljeni medijski narativi i pokušaji pumpanja utakmica. Kad čujem da je Rijeka – Istra derbi della Učka ili da je Gorica – Istra derbi rogatih, ostanem bez komentara. Kakve su to nebuloze?
Što se tiče utakmice u Opus areni vjerujem da su neutralni gledatelji uživali, a navijači Hajduka i Osijeka čupali kosu i grizli nokte. Utakmica je odlikovala šansama, pogotovo u prvom poluvremenu, gdje je i tempo utakmice bio na jednoj visokoj razini gotovo čitavo poluvrijeme. Kad se sve sagleda ovo je vjerojatno i najrealniji ishod. Frustrirajuće je što Hajduk ima velikih problema s realizacijom. U prvom poluvremenu Hajduk je imao dvije – tri jako dobre prilike da zabije i drugi pogodak i završi utakmicu.
Kako to inače biva kad ne zabiješ, primiš. Propusti u obrani su bili zabrinjavajući jer je vratar Lučić sam poskidao dva „mrtvaca“ Osijeka u prvome dijelu. On i Malenica su bili na vrlo visokoj razini. Hajdukovi igrači u tim su situacijama ispali naivni kao francuska sobarica. Pogodci koji su primljeni nisu za drugo nego tuči glavom od zid. Dva prekida. U prvome Pukštas gubi skok a igrač SAM stoji u petercu i dolazi do lopte, a kod drugog toliko konfuzije i panike kao da se igra seoska liga.
Prvo Lučićeva loše boksana lopta, onda okretanje igrača Hajduka oko svoje osi. Ne mogu vjerovati da nitko nije bio u stanju izbaciti tu loptu u „kukuruze“. Bilo je još nekoliko situacija gdje se lopta ne rješava odmah nego se ide u nerezonske driblinge ili dodavanja. Dugo me Hajduk nije izbacio iz takta kao ovu utakmicu. Puno previše dječjih bolesti.
Ovo je prvi put u pet mjeseci da nisam mogao vjerovati što Mister radi. Neke stvari graniče s tvrdoglavosti kakvu je svojevremeno imao Igor Tudor u svom drugom mandatu u Hajduku. Igranje s dva lijeva beka dok na klupi postoje Sigur i Moufi? Desno i lijevo krilo mogu se rotirati ovisno o ideji koju želite implementirati, odnosno želite li tražiti dubinu ili želite da se krilo ubacuje unutra pa da puni sredinu ili prijeti vanjskim šutom. Kod bekova je to puno drugačije i puno teže.
Najbolje je to objasnio Gergo Lovrencsics koji je znao igrati i lijevog i desnog beka u Hajduku. Gergo je opisivao da je sve isto, otvoriš se na svoju jaču nogu, kad ono out linija. Drugačije je postavljanje tijela, drugačije je otvaranje u ofenzivi, drugačije morate držati stabilnost. Puno je kompliciranije bekove implementirati na svoju neprirodnu stranu, nego krila. Kada stavite Melnjaka na desnu stranu i Dialla na lijevu vi gubite ofenzivno na obje strane.
Diallova igra meni postaje naporna. Njegovi limiti me počinju iritirati i pri tome ne krivim njega, već Mistera koji uporno gura Dialla ispred Melnjaka. Još kad vidim situacije u kojima Diallo izlazi visoko, ulazi u sredinu i glumi Melnjaka, dođe mi loše. Zašto igrati s lošom kopijom, kada imaš dobar original.
Što se tiče Melnjaka i njega je ovu utakmicu Jurišić bušio gotovo cijelo vrijeme. Garantiram da je Moufi bio na desnom beku priča bi bila malo drugačija. Ne zato što mislim da je Moufi bolji igrač od Melnjaka, već zato što sam siguran da je Moufi bolji desni bek od Melnjaka.
Druga enigma mi je što se dogodilo sa Šarlijom. Prošle godine u ovo vrijeme smo pričali o njemu kao možda o najboljem stoperu cijele lige, a ove sezone – ništa. Prpić ga je izbacio iz prvih 11, kad god igra uvijek je na granici kiksa i kartona. Jako puno nervoze primjećujem kod njega i stvarno mi nije jasno što se dogodilo, ali nadam se da će se to srediti što prije. Uremović i Lučić uz Livaju su bili naši najbolji pojedinci, tako da nemam baš puno stvari za reći o njima osim – bravo. Rakitić i Krovinović…
Sve mi je izglednije da će se povratkom Žapera Krovinović preseliti ili na poziciju desetke ili na klupu. Dolaskom Rakitića svi smo mislili da će Krovinović krenuti na bolje. Slaven Bilić je rekao da on nije lider i da treba tog jednog lidera uz sebe, a boljeg od Rakitića ne možete poželjeti. Krovinović defenzivno stvarno radi sve korektno, ali ofenzivno je to toliko plitko, toliko alibi igre da je to…
Od igrača njegovog CV-a i njegove kvalitete očekujete puno više poteza koji lome utakmicu, a mi od njega dobijemo konstantna vraćanja lopte unazad i usporavanja igre.
Možda ako ga se približi golu na poziciju desetke ta njegova „čarolija“ proradi ili ako Mister pređe u 4-3-3, pa ga igra kao lijevu spojku. Žaper je defenzivno puno bolji od njega, što je i logično, a mislim da će biti možda više komplementaran Rakitiću ako se vrati barem na 60 – 70 % posto onoga što je bio prije ozljede.
Što se tiče Krovinovića, ovo je po meni možda njegova najlošija sezona do sada otkako je došao u Hajduk. Dajaku je u ovoj utakmici došao kao „budali šamar“ jer je konstantno tražio dubinu, bio je agresivan u pressingu i mislim da je čak on uzeo loptu i dao „predasistenciju“ za prvi gol.
Od Kalika se, vjerujem, nije dobilo ono što se tražilo jer je Jurišić radio jako puno problema na toj poziciji, pogotovo u prvom poluvremenu, a pritom je još bio i na rubu crvenog kartona (start na Jeliniću krajem prvog poluvremena stvarno je rubna situacija, mogao se pokazati drugi žuti bez da itko prigovori). Pukštas je bio solidan, odnosio je duele i punio je šesnaesterac, što je, vjerujem, bila i ideja. Livaja kao Livaja odigrao je klasično dobro iako je bio odsječen gotovo čitavu utakmicu.
Ono što me fasciniralo je da se u drugo poluvrijeme krenulo bez zamjena kod Hajduka. Ne mogu vjerovati da Kalik koji je već bio na rubu crvenog kartona nije napustio teren i da je Melnjak još uvijek bio na desnom beku, no očito Mister vidi nešto što ja ne vidim. Na kraju krajeva on je trener, a ne ja.
Nije mi jasna ni situacija s reprezentacijama koja je već postala pravilo. Ako ideš s reprezentacijom, vjerojatno nećeš igrati prvu iduću utakmicu. Promjene su unijele živosti, to je istina, ali Sigura na krilu ne želim nikada više vidjeti. Momak je dobar bek i solidan veznjak, a mi ga guramo na krilo i to je već postalo silovanje. Za njegov razvoj imperativ je da se izabere jedna pozicija i da se tu razvija.
Njegova polivalentnost se može koristiti u situacijama kada je Hajdukov kadar baš tanak, pa se mora krpit, ali da prva zamjena bude Sigur na krilo umjesto Kalika dok na klupi u tom trenutku sjede: Durdov, Bamba, Biuk, Benrahou, pa čak i Trajkovski, to mi je nevjerojatno.
Što se tiče suđenja ono je bilo očekivano. Ekipa iz Sportnet je napravila kompilaciju s utakmice, gdje prikazuje kriterije, pogreške, komentare na Livajin „faul“, ali je naravno skinuto s interneta, jer se protivi propagandi da Hajduk „siluje“ sudce i da sudci rade na ruku Hajduka.
Mi kmečavci. Suđenje na ostalim utakmica bilo je čak i bez prevelikih repova, osim što je Dinamo oštećen za kazneni udarac, ali i „pomilovan“ za minimalno dva žuta kartona zbog kojih bi neki od njihovih igrača propustili derbi.
Sve u svemu pozitivno je što Hajduk nije izgubio i nitko od igrača koji su nam važni nije „požutio“. Sada Hajduk čeka veliki derbi koji se igra za „šest“ bodova. U razgovoru s jednim mladim perspektivnim trenerom čuo sam ideju da bi on krenuo s Benrahouom, Kalikom i Pukštasom kao trojkom iza Livaje, što možda i nije suludo kako bi se dobilo na agresivnosti i pressingu.
Uzmemo li još u obzir i to da je Benrahou igrač koji voli međulinije, ovo je utakmica u kojoj bi on itekako imao što reći. Ima milijun kombinacija, ideja, ali samo je Misterova bitna. Hajduk mora ovu utakmicu odigrati kao da im je zadnja u životu i moraju iskoristiti činjenicu da Dinamo u srijedu igra protiv Dortmunda, protiv kojih će imati što reći.
U nedjelju neka izgori Poljud, pa „ko kome“.
