Propalestinski prosvjednici u Europi krenuli su u totalnu blokadu i vandalizam nakon što je izraelska mornarica presrela flotilu humanitarne pomoći za Gazu.
Prosvjednici su zbog toga diljem Europe odlučili uništavati trgovine, restorane, što god prvo da je došlo pod ruku.
U Španjolskoj, točnije Barceloni, prosvjednici su razbijali trgovine i restorane te sprejem ispisivali antiizraelske slogane.
U Italiji studenti su okupirali sveučilišta te automobilskim gumama blokirali pristup sveučilištu u Bologni.
Talijanski sindikati pozvali su građane i prosvjednike na sveopći štrajk kao znak podrške flotili pomoći za Gazu. Očekuje se stotinu marševa i skupova diljem zemlje.
Jedan od rijetkih glasova razuma u Italiji bio je talijanski ministar obrane Guido Crosetto, koji je na X-u kritizirao vandalizam i nasilje.
“Vjeruje li doista itko da će blokiranje kolodvora, zračnih luka, autoceste ili uništavanje trgovina u Italiji donijeti olakšanje palestinskom narodu?” napisao je na X-u.
Slično se već događalo
Zanimljivo je uvijek gledati reakcije ljudi nakon nekog događaja i pustiti da se same odviju. Ista je situacija i u ovom slučaju. Poziv na vandalizam, uništavanje, antisemitizam, blokadu. To uvijek dolazi od jedne strane, strane koja sigurno nije nadahnuta Bogom. Kako to znamo?
Najvidljivije je primjer u ljubavi, jer Bog je ljubav.
George Floyd i Charlie Kirk
Pogledamo li dva događaja, dva gotovo najzvučnija ubojstva, maknemo li Trumpov atentat sa strane, George Floyd i Charlie Kirk. Oboje su odjeknuli u javnosti, a ono što je najzanimljivije jest upravo tijek izvještavanja i reakcije građana.
Američki lijevi novinari nakon ubojstva Georgea Floyda krenuli su odmah u izvještavanje kako se radi o rasističkom ubojstvu gdje je upotrijebljena prevelika sila, a poneki su išli toliko daleko i govorili da je to namjerno ubojstvo iz mržnje.
Građani Minneapolisa, opijeni bijesom i mržnjom novinara, krenuli su svoje frustracije liječiti na trgovinama, autima. Sve što su mogli dohvatiti spalili su i opljačkali. Poput Osmanlija ili Jugovojske ’91., razlog – vrlo jednostavan – mržnja i bijes.
Od objektivno jednog kriminalca, Georgea Floyda, koji je zbog posjedovanja droge, krađe, trespassinga, osuđivan na osam zatvorskih kazni, ljudi su napravili heroja i idola. Koliko god to bilo teško za reći, istina se mora prokazati.
Usporedimo li to s atentatom na Charlieja Kirka i reakcijama medija i građana nakon tog ubojstva, vidimo potpuno različitu sliku.
Charlie Kirk nakon svoje smrti nije veličan kao lik i djelo, već je veličan Isus Krist, na kojeg je On uvijek pokazivao. Iz tog ubojstva rodio se oprost, oprost njegove supruge, koja je to izrekla ubojici svog supruga na komemoraciji njegove smrti.
Rodio se tihi pokret, pokret molitve i bdjenja, crkve su na tjedan dana bile punije nego prije, ogroman broj ljudi se krstio, jer su upravo u Charlieju mogli vidjeti Isusa, mogli su vidjeti Istinu.
To je razlika dvaju kraljevstava, to je razlika Kraljevstva Božjeg i kraljevstva svijeta.
Vandalizam i mržnja uvijek na prvu dobro izgledaju – vratiti istom mjerom – ali sjetimo se riječi Isusa koji je na gori Tabor upravo nama dao riječ za ovo vrijeme:
“A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer On daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima.” (Mt 5, 43-46)
Netanyahu prihvatio Trumpov plan za okončanje rata u Gazi, čeka se Hamasov odgovor
Trump: ‘Imamo stvarnu šansu za velike stvari na Bliskom istoku, svi se slažu oko nečeg posebnog’
