U petak 10. listopada 2025. u 19.00 sati u Društvenom prostoru „La resistance (Emova ulica 1, iznad Arene) u Puli održat će se promocija knjige Koronaobmana, autora dr. sc. Danijela Grgičina.
Danijel je rođeni Zagrepčanin, završio je prirodoslovno-matematičku gimnaziju, diplomirao fiziku da bi doktorirao biofiziku na PMF-u u Zagrebu.
Za njega se može reći da pripada skupini znanstvenika koji se usude propitivati izvan dogmatskih narativa kojima je zarobljena moderna znanost
.
Danijel Grgičin je 2022. objavio svoju prvu knjigu “Cijepanje cjepivom: dualnost – podjela mišljenja o benefitu i štetnosti” u kojoj analizira službene podatke, rezultate znanstvenih studija, rezultate istraživanja proizvođača i regulative vezane uz pedijatrijska cjepiva.
Prošle je godine objavio i svoju drugu knjigu pod nazivom Koronaobmana koja će, kako smo naveli, 10. 10. biti predstavljena u Puli, a mi smo tim povodom porazgovarali s ovim mladim znanstvenikom.
(Knjiga se po cijeni od 30 eura plus troškovi dostave može naručiti na email adresi koronaobmana@gmail.com ili preko facebook stranice Danijel Grgičin)
Tvoj je životopis u knjizi sažet u svega četiri rečenice. Stječe se dojam da ne voliš baš pričati i pisati o sebi. Ali tko je Danijel Grgičin osim što je autor dviju knjiga i znanstvenik koji je ustvrdio da mjerenja dielektrične spektroskopije daju širinu potencijalne jame poliiona koja je 2π puta manja nego udaljenost između poliiona određena s pomoću SAXS tehnike?
Da, ne volim pričati o sebi. Zapravo nije da ne volim nego to smatram kontraproduktivnim jer smatram da bi ljudi trebali pričati i diskutirati o argumentima, a kad se to radi onda nije bitan ničiji životopis nego argumenti.
Osim toga jedan od većih problem ove naše civilizacije je što se svakim danom sve manje odluka donosi na temelju argumenta, a sve više temeljem uvjeravanja da je točno i ispravno ono što kažu ljudi sa „životopisom“. Zbog toga mi je još odbojnije pričati o sebi pa pokušavam što više govoriti argumentima.
Ipak, nije nevažno kad o ozbiljnim temama govori osoba koja je neupitno dobro upućena u materiju. Ovu temu tvog doktorskog rada naveo sam da čitatelji dobiju sliku s koje razine stručnosti možeš diskutirati o temama kojima se baviš u svojim knjigama. Možeš li nam ipak malo više reći o sebi, koliko godina imaš, gdje radiš, bračni status, hobiji..?
Doktorirao sam biofiziku, a to je grana znanosti koja biološke pojava objašnjava zakonima fizike. Ja sam bazično fizičar, a tijekom studija sam svladao sve glavne koncepte kako bih brzo mogao razumjeti biološke pojave i pokušati ih objasniti „najznanstvenijom znanošću“- fizikom.
Imam 40 godina, obiteljski sam čovjek, otac troje djece, a s njihovim dolaskom u moj život, iščezlo je i vrijeme koje sam koristio za biciklizam, ples i fotografiju to jest za moje hobije. Što se zaposlenja tiče, nakon 10 godina zaposlenja na Institutu za fiziku i 3 godine na Državnom hidrometeorološkom zavodu, zadnje dvije godine sam nezaposlen. Prošlu nezaposlenu godinu sam iskoristio za pisanje knjige Koronaobmana.
U toj knjizi temeljito si obradio obmane kojima je bilo izvrgnuto cjelokupno svjetsko stanovništvo, koja je ključna obmana u cijeloj toj priči?
Jako puno obmana je potrebno za porobiti cijelu zapadnu civilizaciju. Neke od tih obmana su instalirane i njegovane zadnjih 100 godina.
Nakon korone su sve te obmane još više afirmirane, a nažalost niti jednu od tih obmana nismo na razini civilizacije odbacili. Još uvijek ih njegujemo i tako svaki danom sve više deciviliziramo našu civilizaciju.
Jedna od obmana koja je omogućila koronaobmanu je teorija klica koja kaže da klice uzrokuju zarazne bolesti i da se one izliječe kada se sve klice ubiju. I virusi se ubrajaju u klice.
Kako je to moguće kada nam znanost također kaže da svaki čovjek ima 10^16 virusa i 10^15 bakterija u sebi? To su tako veliki brojevi da ih za praktične primjene možemo smatrati beskonačnima.
Dakle, ako imamo beskonačno virusa i bakterija u sebi i ako oni uzrokuju bolesti, zašto onda nismo stalno bolesni?
Njihov odgovor je da postoje dobre i loše bakterije i dobri i loši virusi i da imamo samo dobre u sebi, a kada nam netko prenese zločeste onda obolimo.
Međutim, puno je vjerojatnije da mi imamo ravnotežu virusa i bakterija i sve dok se ta ravnoteža održava mi smo zdravi. Kada nešto prouzroči neravnotežu obolimo.
Evo jedan primjer koji dokazuje da je teorija o klicama pogrešna.
Znanost nam kaže da virus herpes simplex uzrokuje vodene mjehuriće na koži. Međutim, ista ta znanost nam kaže da ljudi usvom organizmu vrlo često imaju taj virus, što se dokazuje pretragom krvi, a nemaju nikakve simptome.
Ako, kod ljudi kod kojih je dokazano da imaju taj virus, on ponekad izaziva bolest, a ponekad ne izaziva, onda možemo zaključiti da nije točno da klice uzrokuju bolest.
Očito neravnoteža, uzrokovana slabljenjem imunološkog sustava, uzrokuje bolest, a mi cijelo vrijeme imamo sve viruse u sebi.
Druga značajnija obmana korištena u korona igrokazu jest da je PCR postupak odgovarajuća metoda za dijagnosticiranje bolesti.
Da to nije točno govorio je i sam izumitelj tog postupka Kary Mullis, koji je, usput budi rečeno, za taj postupak dobio Nobelovu nagradu.
Iduća nevjerojatna obmana koju je čovječanstvo prihvatilo jest tvrdnja da su zdravi ljudi zarazni. Čak je i notorni korona histerik Anthony Fauchi, višedesetljetni direktor NIAID-a i zaštitno lice korona krize u Americi izjavio da „čak i ako asimptomatski ljudi šire virus to je zanemarivo u odnosu koliko ga šire simptomatski.”
Nadalje, već skoro 100 godina, službena medicina obmanjuju ljude da su cjepiva sigurna i efikasna.
Jedini način da bi se to znanstveno moglo utvrditi jest da se provede dvostruko prikriveno, nasumično, kliničko istraživanje s placebo kontrolnom grupom.
Na žalost, to nije napravljeno za niti jedno cjepivo koje je u HZJZ – ovom kalendaru obaveznih cjepiva.
To su samo neke od značajnijih obmana koje su nam servirane tijekom plandemije.
Koliko bi koštalo takvo jedno istraživanje, recimo za cjepivo protiv ospica?
Takvo istraživanje ne bi uopće bilo skupo. Trebalo bi pitati roditelje žele li pristupiti takvom istraživanju te oni koji odgovore potvrdno bi trebali potpisati dva dokumenta. Nakon toga bi na termin cijepljenja, s obzirom na grupu u koju bi bio određen ispitanik, istraživač poslao njihovom izabranom pedijatru cjepivo ili placebo.
Prilikom posjeta pedijatru u digitalnom kartonu se pacijentu upisuje dijagnoza. Trebalo bi se još napraviti program koji bi tu dijagnozu slao u bazu podatka zajedno sa terminom cijepljenja te bi se onda statistički usporedile dijagnoze cijepljene i placebo grupe. Znači, nema nikakvih skupih istraživanja niti testova, nego se samo radi o skupljanju podataka.
Zasigurno se znanstvenici koji su bili glasnogovornici korona narativa takvim istraživanjima ne bi bavili, ali što bi se dogodilo kad bi neka skupina znanstvenika odlučila pokrenuti takvo jedno istraživanje? Kako bi sustav reagirao?
Sustav uvijek ostavi mnogo kontrolnih točaka kako se ne bi odvio scenarij kojeg njegovi kontrolori ne žele. U ovom slučaju jedna od kontrolnih točaka je Odbor za etiku koji bi rekao da takvo istraživanje nije etično te bi uskratio potrebnu birokratsku potvrdu i istraživanje ne bi bilo zakonito.
Koliki broj ispitanika bi dao relevantan rezultat kad bi se provelo istraživanje prisutnosti različitih bolesti kod cijepljenih i necijepljenih osoba? U takvom jednom istraživanju nema etičkih dilema, no bi li takvo istraživanje bilo znanstveno relevantno?
Takvo istraživanje bi bilo najrelevantnije moguće, a potreban broj ispitanika ovisi o hipotezi, tj. pitanju koje se postavi.
Uvjeravaju nas, zapravo plaše roditelje da će im djeca preminuti ako ne prime cjepivo tako da prvo treba postaviti pitanje: Smanjuje li konkretno cjepivo i cijeli kalendar cjepiva UKUPNU smrtnost? I to bi trebao biti i uvjet da cjepiva budu odobrena od regulatorne agencije.
Sve dok ne sprovedu istraživanje sa relevantnim brojem ispitanika cjepivo ne bi trebalo imati odobrenje regulatorne agencije, a time ne bi moglo biti uvršteno u kalendar cijepljenja HZJZ-a.
Ti kažeš da takvo istraživanje ne može biti etički problematično, a to je i moje mišljenje. Međutim, Pfizer je zaustavio takvo istraživanje svojeg COVID cjepiva nakon samo 2 mjeseca kako razlika preminulih u cjepnoj grupi ne bila višestruko veća od broja preminulih u placebo grupi.
Iako je broj preminulih u cjepnoj grupi bio veći od broja preminulih u placebo grupi oni su zaustavljanje tog istraživanja, koje je trebalo trajati godinama, argumentirali na način da nije etično da ljudi koji su primili placebo preminu zato što misle da su primili spasonosno cjepivo.
Tako da vjerujem da bi kontrolna točka, Odbor za etiku, koristio istu argumentaciju kada bi takvo istraživanje trebalo zaustaviti da istina ne bi izašla na vidjelo.
U tom istraživanju Pfizera je bilo oko 22 000 ispitanika u svakoj grupi znači ukupno 44 000 ispitanika. U Hrvatskoj se godišnje rodi oko 35 000 djece tako da bi bez problema obuhvatom 2 generacije rođenih dosegli potreban broj ispitanika.
Ne čini li ti se da je tijekom tog razdoblja zdrav razum bio na godišnjem? Koje su po tvom sudu najnevjerojatnije ludosti koje smo progutali tijekom te dvije godine?
Najnevjerojatnija ludost je ta da su uvjerili zdrave ljude da su bolesni, tj. da su ljudi bez ikakvih simptoma bolesni te da im treba neki test (koji nije test, nego je postupak) kojim će se to utvrditi.
Do tada, ljudi bi znali kad su bolesni jer bi naprosto bili bolesni i imali bi simptome koji su to potvrđivali, a onda su jako brzo uvjerili ljude da su bolesni i ako nemaju niti jedan jedini simptom.
Ipak, meni je najodvratnija ludost bila plašenje ljudi tvrdnjom da ako budu „neodgovorni“ neće imati dovoljno respiratora za njihovo liječenje.
To držim daleko najodvratnijom prevarom. Umjesto da su odgovorni u javnozdravstvenom sustavu priznali da nemamo dovoljno kvalificiranog medicinskog osoblja za uspješno odvajanje s respiratora, te da će zbog toga ljudi stradavati, oni su ih uvjeravali da su respiratori spasonosni.
U početku je 80 % ljudi stavljenih na respirator preminulo. Tekst iz Večernjeg lista s ovom informacijom dostupan je na poveznici ovdje.
Ako 80 % ljudi nakon tog postupka premine onda se u najmanju ruku život spašava prije respiratora, a trebalo je i odmah nakon tog saznanja preispitati učinkovitost te terapije. Trebalo je odmah utvrditi je li ta terapija, umjesto da ih liječi, pacijente ustvari ubija.
Ostaje otvorenim i pitanje bi li nekim drugim terapijskim postupkom manje ljudi preminulo.
Kasnije je ipak bio nešto veći postotak preživljavanja, pa tako predstojnik Klinike za infektivne bolesti u izjavi Večernjem listu u rujnu 2020, koja se može pogledati na poveznici ovdj kaže:
“Prema našim procjenama od prije desetak dana, 63 % pacijenata je umrlo tijekom mehaničke ventilacije, to su teški pacijenti s najtežim oblicima bolesti“
Ako je u početku na respiratoru preminulo 80 % ljudi, a kasnije 63 %, onda je u najmanju ruku za ovih 17 % odgovorno neoptimalno liječenje, a možda bi nekom drugom terapijom i ovaj postotak od 63 % bio i znatno manji.
Akademik Pavelić rekao je za ovu tvoju knjigu da je njena najveća vrijednost ta što može poslužiti kao dokazni materijal u sudskim procesima koji će kad tad doći na red. Institucije su donosile odluke koje su direktno odnosile živote, statistički si to dokazao u svojoj knjizi. Možeš izdvojiti najdramatičnije posljedice tih odluka?
Pa ja, na žalost, nisam tako optimističan kao Akademik Pavelić. Ja vidim mnogo obmana starih i po 100 godina koje su uzrokovale i mnogo više smrti nego korona obmane pa za njih još uvijek nitko nije odgovarao i za većinu njih nitko niti ne može odgovarati jer su već pokojni.
Tako da se može dogoditi da i za ovaj zločin neće nitko odgovarati.
Od 1. rujna 2020. do 31. prosinca 2021. višak smrtnosti u Hrvatskoj je 15 500 ljudi. U samo godinu i 4 mjeseca preminulo je više ljudi nego u 5 godina Domovinskog rata. Mislim da je to najdramatičnija posljedica tih odluka.
Znači li to da je više ljudi preminulo u drugoj fazi pandemije, nakon pronalaska tzv. cjepiva i nakon što su se javnozdravstvene službe snašle poslije prvotnog šoka nego na samom početku kad se bolest tek pojavila?
U 2021. preminulo je 5700 više ljudi nego u 2020. Da se u 2020. stvarno pojavila neka nova pandemija brzošireće bolesti visoke smrtnosti onda bi upravo tada očekivali najveću smrtnost. Logično je da više ljudi umire dok se još nije razvio imunitet na tu novu bolest i dok je medicina ne izuči.
Međutim, u drugoj godini plandemije, kad smo dobili novi „lijek” za tu bolest, Remdesivir i kad je postalo dostupno „cjepivo” u Hrvatskoj je preminulo skoro 6 tisuća ljudi više nego u godini kad se bolest tek pojavila.
Najnormalnije pitanje koje treba postaviti u takvoj situaciji jest: Nisu li možda taj novi lijek i cjepiva odgovorni što u drugoj godini imamo znatno više preminulih nego u prvoj godini plandemije?
U knjizi si pokazao i da je virus znatno ranije kolao među stanovništvom nekih država, ali tada još nije izazivao nikakve dramatične situacije niti reakcije javnozdravstvenih službi.
Da, u svakoj državi u kojoj su znanstvenici naknadno analizirali uzorke pohranjene prije nego su epidemiolozi proglasili prvi slučaj, zaključili su da se SARS-COV-2 (SC2), navodni uzročnik COVID-19 (C-19), širio mnogo prije nego su epidemiolozi nekog nesretnika proglasili prvim slučajem u državi.
Kao primjer možemo navesti Italiju u kojoj su SC2 antitijela nađena u krvi dobrovoljnih davatelja sve od prvog tjedna rujna 2019, pa do kraja veljače 2020. Dakle, 6 mjeseci prije proglašavanja prvog službenog slučaja, Talijani su već bili u kontaktu sa SC2. U tom razdoblju u Italiji nitko nije primijetio nikakve nove simptome, a smrtnost je u tom razdoblju bila manja nego prijašnjih godina. Iz toga se može zaključiti da SC2 ne uzrokuje niti nove simptome niti povećani broj smrti.
Ti kao i mnogi drugi osviješteni ljudi shvaćaš da se Koronaobmana nije dogodila slučajno. Radi se zahvatu protiv čovječanstva, tko je mogao pokrenuti ovako opsežnu operaciju?
U robovlasništvu/feudalizmu se znalo tko je gazda, a tko je rob/kmet. Ako su robovlasnici/feudalci bili loši prema robu/kmetu to ih je moglo stajati glave.
Naime, rob/kmet je znao imenom i prezimenom tko donosi odluke koji utječu na njihov život. I to je bio problem robovlasnicima/feudalcima koji su oni trebali riješiti pa su prodali priču o demokraciji i suverenim državama.
Demokraciju su uveli kako bi „sakrili“ donositelja odluka te suvremenim robovima/kmetovima podvalili nižerangirane provoditelje kao one koji donose odluke koje direktno utječu na njihov život.
To je donekle i točno, međutim one globalne odluke, koje odlučuju u kojem će smjeru cijeli svijet ići, sigurno ne donosi niti jedan predsjednik ili premijer neke države.
Dakako, robovima/kmetovima je prodana priča da su se robovlasnici i feudalci „naglo prosvijetlili” i da su shvatili da nije u redu izrabljivati druge ljude i smatrati ih manje važnim te da će sada i „bivši” robovi/kmetovi u demokraciji moći odlučivati o odlukama koje utječu na njihov život.
Posljedica takvih teza je da sada imamo ljude koji nemaju nikakvu formalnu poziciju u niti jednoj državi, ali zato preko niže rangiranih ljudi upravljaju multinacionalnim, zapravo bolje rečeno multikontinentalnim udrugama, organizacijama i korporacijama.
Oni potom na čelo država postavljaju ljude za koje imaju inkriminirajuće dokaze kako bi se osigurali da budu poslušni i sprovode njihove politike. Tako suvremeni rob/kmet misli da čelnici država donose odluke koje utječu na njihov život.
Ako u tako postavljenom sustavu rob/kmet želi ostvariti neko svoje pravo, odgovornost je dodatno razvodnjena preko ministara, zamjenika ministara, ravnatelja institucija, načelnika sektora te konačno najnižih činovnika s kojima robovi/kmetovi imaju direktan kontakt kada ostvaruju svoja prava.
I to je taj savršeni sustav upravljanja za robovlasnike u kojem moderni robovi/kmetovi niti ne znaju tko donosi odluke, a i čak ako saznaju, odgovornost je razvodnjena na desetak i više instanci upravljanja.
Najavio si i novu knjigu, a nakon pedijatrijskih cjepiva i plandemije radi se o još jednoj obmani – o klimatskim promjenama, navodno prouzročenim ljudskim djelovanjem. Možeš nam reći malo više o tome?
Pa da, obmana da ljudi svojim djelovanjem globalno utječu na klimu nema nikakvu podlogu u znanosti, to je jednostavno mit koji je poprimio razmjere religije.
Plan mi je napisati knjigu i o toj obmani, međutim u Hrvatskoj od pisanja ne mogu živjeti niti oni koji pišu beletristiku, tako da mi je trenutačno, s obzirom na činjenicu da sam nezaposlen, nemoguće napisati tu knjigu.
Ali, možemo vidjeti u medijima da kada im ponestane materijala za plašenje ljudi, kao što je to bila plandemija ili kao što su to sad ratovi, stvarni vladari svijeta se uvijek okrenu klimatskim promjenama, koje su do prije nekoliko godina nazivali globalnim zatopljenjem, ali sada, kad u listopadu imamo temperature tipične za studeni, ne mogu baš ljude uvjeriti u globalno zatopljenje.
Stoga su prebacili narativ na klimatske promjene, jer koja god promjena se dogodi, oni mogu budale uvjeriti da je ta promjena upravo uzrokovana ljudima, iako nemaju baš nikakvu podlogu u znanosti za te tvrdnje.
Teme o kojima pišeš dosta su teške i depresivne, kako se s time nosiš?
Pa ja ne mislim da su teme o kojima pišem depresivne. Moje je da pišem o istini koliko najbolje mogu i da ne pridajem toj istini nikakve osjećaje.
Na kraju, ja sam jako zahvalan što sam dobio taj dar da mogu na znanstveni način razumjeti teme koje su najvažnije za život jer zdravlje je definitivno jedna od takvih tema.
Recimo, sva moja djeca su apsolutno zdrava, niti jedno nema niti jednu alergiju, niti jedno nema nikakvu bolest, dapače niti jedno nije popilo niti jedan antibiotik. U vremenu kada su nam djeca sve bolesnija ovo je najvažniji mogući dar.
Upravo zato mislim da nam istina može pomoći da živimo bolji život, te ovo o čemu pišem, zapravo ovo što razumijem ne smatram depresivnim, nego darom.
Vidiš li svijetlo na kraju tunela?
Ja mislim da je problem upravo u traženju svijetla na kraju tunela pa ga zato niti ne tražim.
Naime, problem ili možeš riješiti ili ne možeš. Ako možeš, ne trebaš brinuti, ako ne možeš (a, svaki se problem može riješiti) onda opet ne trebaš brinuti.
Dakle, traženje svijetla na kraju tunela nas samo preusmjerava s djelovanja na razmišljanje, a onda dolazimo na područje gdje su globalisti stručnjaci.
Oni su stručnjaci u produkciji strahova. Tako postižu da ljudi koje uspijevaju uvjeriti u istinitost njihovih obmana, budu u neprestanom krugu razmišljanja, a na djelovanja.
Mi trebamo djelovati tako da svakom sekundom budemo što samostalniji, zapravo možda je to i smisao života.
Kada se rodiš potpuno si ovisan o roditeljima i kako odrastaš postaješ sve samostalniji, a potom dolazi na red ovisnost o državi. Tu ovisnost treba svesti na što manju mjeru i to se radi djelovanjem.
Jedan od načina otpora je imati svoju vodu i hranu. Recimo, kada imaš svoju zdravu hranu ne treba ti ni liječnik. To je ono na što mislim kad kažem da moramo biti čim manje ovisni o državi. Kad veliki postotak ljudi bude samostalniji od države, onda ćemo shvatiti da nam niti ovaj birokratski sustav nije potreban.
Možda to već i sada shvaćamo, ali preveliki postotak ljudi je toliko nesamostalan da zarađuje za život upravo zahvaljujući toj birokraciji. U takvim okolnostima nije se lako osloboditi njenih okova. Što će ljudi biti samostalniji to će više svoje potrebe moći zadovoljavati bez kontakta s „državom”. A onda će imati i manju želju uopće komunicirati s tim životno nepodržavajućim sustavom.
Upravo zato „država” svakim danom daje sve više raznoraznih subvencija kako bi ljude učinila ovisnima o sebi, međutim cijeli taj sustav će puknuti kada se poveća broj ljudi neovisnih o njemu.
Ako želimo mijenjati svijet trebamo mijenjati sebe. Što će ljudi više biti samostalni to će društvo biti za sve bolje.
Koji je tvoj savjet ljudima, na koji način da i oni doprinesu pobjedi dobra nad ovim zlima o kojima pišeš?
Dao si mi dosta nezahvalno pitanje, da ja svim ljudima dam savjet kako da djeluju u vječnoj bitci dobra i zla?
Doduše ako pitaš za ovo zlo o kojem pišem u svojim knjigama onda je odgovor vrlo jednostavan, treba se educirati.
Prvo treba spoznati zlo, a to se može vrlo jednostavno, jer stvarno ima dosta materijala koji kvalitetno pišu o tom zlu.
Doduše na našem jeziku je manje tih materijala, ali za one koji traže istinu ih ima dovoljno kako bi krenuli tim putem i počeli odgovornima postavljati pitanja. Kada te odgovore ne budu dobivali shvatit će o kakvom se zlu radi.
Potom slijedi onaj teži korak, a to je biti hrabar i reći – neću i gotovo. Pod cijenu života neću raditi nešto za što smatram da je krivo.
A, i taj korak je lakši kada se shvati da je zdravlje najvažnije. Oni koji stvarno shvate da je zdravlje najvažnije bez ikakvog razmišljanja neće dati da se na njemu radi niti jedan postupak koji ga može, a vrlo često i želi, narušiti.
Analiza riječkog Zdravstvenog odgoja: Sporni dijelovi mogli bi biti uklonjeni, primjena odgođena
Hod za život i hod za slobodu u Rijeci: (Bio)etički paradoks Ive Rinčić
Susramlje umjesto ljutnje: Dalija Orešković ikona ljevičarskih zabluda
