U zadnje vrijeme ministar obrane Ivan Anušić voli davati izjave kako će u naredno vrijeme Hrvatska znatno pojačati napore u modernizaciji OSRH. Te bi izjave bile puno uvjerljivije da ministar financija Marko Primorac, jer je državni proračun probijen, nije srezao novac upravo MORH-u – čak 164 milijuna eura, ili više od 10 posto sredstava dodijeljenih u originalnom proračunu.
Tako su proračunska sredstva za MORH i Hrvatsku vojsku smanjena s 1,5 na 1,345 milijardi eura. Posljedično, hrvatsko izdvajanje za obranu palo je ispod 2 posto BDP-a, te smo se našli u neslavnom društvu sa Španjolskom, čiji ljevičarski premijer Pedro Sánchez odbija svaku pomisao povećanja izdvajanja za obranu.
Hrvatska politička elita, ona kojoj smo prepustili upravljanje države i našim životima, time je pokazala da im je ulaganje u nacionalnu sigurnost još uvijek nužno zlo, a ne prijeka potreba. Nikako da shvate i prihvate tektonske promjene koje su pogodile ostarjeli i onemoćali kontinent.
Predvođena Njemačkom, Europa i dalje pokušava opstati s proizvodima koji su razvijeni krajem IXX. i početkom XX. stoljeća. Istovremeno europski birokrati u Bruxellesu, oboljeli od teškog stadija birokratske disfunkcije, nastavljaju proizvoditi tisuće nepotrebnih akata i propisa koji europskoj industriji dodatno smanjuju konkurentnost. I onda se neki čude snažnom jačanju domoljubnih snaga kojima je dosta takve birokratizirane Europske unije.
Trideset godina sustavnog uništavanja obrambenih sposobnosti sada je došlo na naplatu. Sjedinjene Američke Države više nisu odveć zainteresirane za obranu Europe, već su usredotočene na Kinu. Uostalom, sa 744 milijuna stanovnika, od čega na EU otpada 450,4 milijuna, i s BDP-om tek mrvicu manjim od američkog, Europa bi trebala imati podjednake obrambene sposobnosti kao i Sjedinjene Države.
Stoga ne čudi da predsjednik Donald Trump od europskih čelnika očekuje znatno povećanje ulaganja u obrambene sposobnosti. Najnoviji cilj za europske članice NATO saveza je do 2035. godine doseći 3,5 % BDP-a za oružane snage i još 1,5 % za jačanje ukupnih obrambenih sposobnosti. Iako je javna tajna da se većina trenutačnih europskih vođa nada kako će na predsjedničkim izborima početkom studenog 2028. pobjedu odnijeti netko sa znatno umjerenijim stavovima od predsjednika Trumpa, netko tko će ponovno ojačati američku ulogu u NATO-u.
Povijest je nebrojeno puta potvrdila da je glavni uzrok agresije uvjerenje napadača da se napadnuti neće moći obraniti. Srbi su 1991. godine pokrenuli agresiju na Hrvatsku uvjereni kako će snaga JNA biti više nego dovoljna da ostvare ciljeve u nekoliko mjeseci. Crta Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica trebala je objediniti sve Srbe u jednoj državi.
Putin je u veljači 2022. napao na temelju procjena kako će se korupcijom i jalovim političkim borbama razdirana Ukrajina raspasti praktički sama od sebe.
Združene arapske snage napale su područje budućeg Izraela u studenom 1947. uvjerene kako neće imati nikakvih problema uništiti državu koja još niti nije osnovana (Izrael je službeno osnovan 14. svibnja 1948.).
Ulaganje u obrambene sposobnosti je skupo. Međutim, ne ulaganje u obrambene sposobnosti još je skuplje.
Ministar Anušić je 12. studenoga u Hrvatskome saboru najavio da će Hrvatska do kraja ove godine potpisati četiri velika ugovora o nabavi radi opremanja Hrvatske vojske ukupne vrijednosti gotovo 1,9 milijardi eura. Na popisu, između tenkova, samovoznih haubica, kamiona i sustava za obranu od dronova, nije se našlo mjesta za protuzračni raketni sustav. Iako nam je on puno potrebniji od 420 terenska kamiona. Ili četiri protudronska sustava. Iako je opasnost od bespilotnih letjelica itekako stvarna ipak je kupnja protuzračnog raketnog sustava srednjeg dometa puno važnija.
Iako površinski mala Hrvatska je „noćna mora” za protuzračnu obranu. Države slične veličine, ali znatno pravilnijeg oblika, mogu se braniti s jednom ili dvije bitnice. Hrvatska protuzračna obrana treba nekoliko puta više. Ili jednostavno donijeti odluku da će se braniti samo neka područja. Recimo, samo Zagreb i možda Split. A ostalima „kako Bog da”.
Doduše, kad bi se MORH i pokrenuo veliko je pitanje što kupiti. Na američki sustav MIM-104 Patriot možemo zaboraviti jer Raytheon, Lockheed Martin i Boeing imaju tolike narudžbe da bi morali stati u predugačak red. Kako nema smisla naručiti PZO raketni sustav koji bi dobili za deset godina najbolje je zaboraviti Patriote.
Druga opcija je francusko-talijanski sustav Mamba/SAMP-T. S obzirom na to da kupci ne čekaju u redu da bi ga kupili za očekivati je da su rokovi isporuke razumni. Recimo godina, najviše dvije. No sama činjenica da ga nitko ne kupuje pokazuje kolika mu je vrijednost. Tolika da ga ne želi ni ukrajinska vojska.
Doduše, načelnik francuskog glavnog stožera general Fabien Mandon je 8. studenog pred tamošnjim senatskim odborom za obranu francusku i svjetsku javnost pokušao uvjeriti kako je SAMP-T bolji od Patriota. Što bi se reklo „na papiru” zaista je. No u praksi nije. Jer da je ukrajinski predsjednik Zelenski ne bi lobirao da se njegovoj državi odobri kupnja 25 bitnica sustava Patriot, već bi novac potrošio na SAMP-T.
Postoji li na tržištu PZO raketni sustav koji idealno zadovoljava hrvatske potrebe? A da nisu spomenuta dva. Na sreću postoji – izraelski Kela David, poznatiji kao David’s Sling (po naški Davidova praćka). Sustav je namijenjen za uništavanje širokog raspona ciljeva, od bespilotnih letjelica, krstarećih projektila, helikoptera, aviona pa sve do taktičkih balističkih projektila. Sve to zahvaljujući vrlo naprednom projektilu Stunner. Njegov dvojni sustav samonavođenja je kombinacija aktivnog radara i termovizije, što mu omogućuje precizno pogađanje širokog raspona ciljeva.
Dodatna specifičnost Stunnera je da nema bojnu glavu već ciljeve uništava kinetičkom energijom izravnog udara. S obzirom na to da projektil leti brzinom od 7,5 Macha silina udara dostatna je da obori i najveće borbene avione. Posebno dobra odlika Stunnera je maksimalan domet od 300 km. Za usporedbu projektil Aster 30 sustava SAMP/T ima najveći domet od 150 km i vrlo ograničene mogućnosti gađanja balističkih projektila.
U slučaju Hrvatske to bi značilo ne samo da bi jedna bitnica sustava David’s Sling pokrila ne samo velik dio nacionalnog zračnog prostora već i značajan dio zračnih prostora susjednih država. Teoretski, dobro pozicionirana bitnica sustava David’s Sling u istočnoj Slavoniji značajno bi otežala djelovanje srbijanskog ratnog zrakoplovstva podjednako iznad Srbije i BiH. Zahvaljujući tako velikom dometu četiri bitnice bile bi dostatne za pokrivanje cijelog hrvatskog zračnog prostora, a i šire.
Na kraju mora se postaviti pitanje koliko je kupnja izraelskog oružanog sustava politički prihvatljiva? Njemačka je 2023. godine kupila tri bitnice izraelskog proturaketni sustav Arrow 3 i time ga učinila najvažnijim europskih PZO sustavom. U lipnju ove godine potvrđeno je da će isporuka prve bitnice započeti krajem 2025.
U studenom 2023. Finska je postala prvi kupac sustava David’s Sling, plativši ga vrlo povoljnih 317 milijuna eura. Finski ministar obrane Antti Häkkänen je u kolovozu ove godine izjavio da neće odustati od kupnje izraelskog oružja, posebice sustava David’s Sling, usprkos događanjima u i oko Gaze. Häkkänen je ustvrdio da je sustav David’s Sling od strateške važnosti za obranu Finske, te da vanjska politika mora biti usklađena s nacionalnim interesima.
Hrvatska kupnja sustava David’s Sling imali bi posebnu političku težinu. Srbija je kupnjom 12 novih Rafala u izvedenici R4.1 učinila hrvatsku kupnju 12 polovnih Rafala u izvedenici F3R beskorisnom. Hrvatska kupnja sustava David’s Sling isto bi to učinila srbijanskim Rafalima – postali bi praktično beskorisni jer ne samo da se ne bi mogli djelovati unutar našeg zračnog prostora već niti unutar svojeg.
