Ministar obrane Ivan Anušić obavijestio je hrvatsku javnost o velikoj nabavci naoružanja za Oružane snage Republike Hrvatske. Ministar je na konferenciji za tisak, održanoj 30. listopada, predstavio projekte nabave sustava protudronske zaštite, 44 tenka Leopard 2A8, 18 samohodnih haubica CAESAR®MK2 i 420 teških terenskih kamiona TATRA T-815-7. Ukupna vrijednost nabava, po tvrdnjama ministra, iznosi 1,945 milijardi eura.
Svi koji su zabrinuti za stanje u OSRH i njenoj nesposobnosti da obrani državni suverenitet i, posljedično, opstanak hrvatske države, trebali bi biti zadovoljni. Ili ipak ne bi? Jer nigdje se ne spominje ono najvažnije – kupnja protuzračnog raketnog sustava.
Trenutačno najpotentniji hrvatski PZO sustav je Mistral. Koji je izvorno razvijen da bi postrojbe branio od napada jurišnih avioni i helikoptera. Stoga mu je domet djelovanja, po tvrdnjama proizvođača MBDA, 8000 metara po udaljenosti i 6000 metara po visini. Naravno, ovi se dometi mogu ostvariti samo ako su lanseri uvezeni u sustav za prijenos podataka u realnom vremenu, a na drugom kraju sustava je barem jedan radar za nadzor zračnog prostora. Za razliku od srbijanske vojske, OSRH nema takve radare. Pa bi učinkovitost naših Mistrala bila puno slabija od srbijanskih.
No to je najmanji problem. Za razliku od srbijanskog PZO-a, koji je donekle opremljen sustavima vrlo malog, malog i srednjeg dometa, OSRH nema ništa što bi djelovalo na malim i srednjim udaljenostima. Da ne spominjemo mogućnost djelovanja protiv balističkih i krstarećih projektila. S obzirom na to da ništa nismo naručili Hrvatska ne može postati članica European Sky Shield Initiative (ESSI), kojoj je do sada pristupila 21 europska država. Bez narudžbe suvremenog PZO raketnog sustava niti možemo samostalno braniti nacionalni zračni prostor niti se možemo pridružiti kolektivnoj obrani.
Ministar Anušić je ustvrdio da će vrijednost nabave biti 1,945 milijardi eura. Od toga najviše novca će doći preko kreditne linije Security Action for Europe (SAFE). Ukupna vrijednost SAFE programa je 150 milijardi eura. Od toga Hrvatskoj je pripalo mizernih 1,7 milijarda. Za usporedbu Mađarska će povući 16,216 milijardi. Očekivano, najviše sredstava povući će Poljska – 43,734 milijarde eura. Nije nikakvo iznenađenje s obzirom na to da ta država ima najrazrađenije planove razvoja oružanih snaga. Iako će biti vrlo zanimljivo pratiti na što će Varšava smjeti potrošiti taj novac.
European Investment Bank trebala bi osigurati kredite s vrlo povoljnom kamatom. Koliko povoljnom? To se za sada ne zna jer će pregovori o kreditiranju započeti u veljači 2026.
Na što će MORH potrošiti 1,7 milijardi eura? Najzvučnija stavka je nabavka 44 tenka Leopard 2A8, što ćemo daleko najviše platiti – 1,3 milijarde eura. Po najavi ministra Anušića prvi Leopardi trebali bi biti isporučeni 2028., a zadnji 2030. godine. Nadajmo se da će tako biti.
Naravno, 44 tenka su potpuno nedostatna za naoružavanje hrvatskih oklopnih snaga. Da bi se ostvarila zadovoljavajuća opremljenost trebalo bi dodati jednu nulu. I naravno uvesti pravi vojni rok od 18 mjeseci, umjesto ovog bacanja novaca na dva mjeseca temeljnog vojnog osposobljavanja. Pritom bi 44 tenka bilo taman dovoljno za obuku budućih posada.
Trenutačno ovih 44 naručena su dovoljna za sadašnji borbeni sastav od mizernih 15 tisuća vojnika „na papiru” i realnih 11 do 12 tisuća u stvarnosti. Što OSRH čini tek trećom oružanom silom Hrvatske. Daleko najbrojnija oružana sila RH su lovačka društva s više od 60 tisuća članova. Nakon toga dolazi policija s više od 20 tisuća pripadnika. Pa tek onda OSRH.
S obzirom na to da je aktivna pričuva (što znači osobe koje su prošle vojnu obuku) oko 17 tisuća, ako i toliko, nevjerojatno je da su se neki protivili vraćanju vojne obuke. Iako je veliko pitanje koliko obuka od dva mjeseca ima smisla.
Druga najveća stavka je kupnja 18 samohodnih haubica CAESAR®MK2. Radi se o objedinjenoj narudžbi s Estonijom, Bugarskom, Portugalom i Slovenijom. Rok isporuke je 2029. godina. I opet, za vojsku koja broji 12 tisuća to je tama dosta. Kad se pridoda i prije kupljenih 16 polovnih Panzerhaubitze 2000. CAESAR®MK2 nije najbolja samovozna haubica na kotačima, ali nije ni najgora. Pa bi se moglo reći da je to dobra kupnja koja će nas stajati oko 320 milijuna eura. Ovisno o visi kamate na kredit.
I kod Leoparda i kod CAESAR-a spomenutim troškovima nabave mora se pribrojiti troškovi kupnje streljiva, alata i uređaja za održavanje, te obuke posada.
Na kraju tu je i najava kupnje 420 terenskih kamion TATRA T-815-7 s izvedenicama s tri i četiri osovine. Vrijednost nabave je oko 200 milijuna eura, a rok isporuke od 2026. do 2030. godine. S obzirom na trenutačno brojno stane to je jedina odluka koja nadmašuje potrebe OSRH. Tajna tako velike narudžbe krije se u činjenici da će Đuro Đaković Specijalna vozila d.d. obavljati završnu montažu kamiona i njihovo održavanje u Hrvatskoj. I prije je Đuro Đaković Specijalna vozila dobivao prevelike poslove.
Recimo kupnja 126 borbenih oklopnih vozila na kotačima Patria AMV. Nakon što je NATO odbio da se Patrie klasificiraju kao borbena vozila pješaštva nabavljeni su polovni Bradleyji. Pa sad Hrvatska kopnena vojska nema pojma što će s toliko Patria. Naravno, uvođenjem vojnog roka razumne duljine moglo bi se ustrojiti nove pričuvne brigade, pa bi se i za Patrie našlo mjesta. Tim prije ako bi ih se opremilo protuzračnim i protuoklopnim raketnim sustavima.
Time se završava dio koji će biti kupljen novcem iz SAFE kredita. Ministar Anušić najavio je još jednu nabavu – sustav protudronske zaštite vrijedan 125 milijuna eura bez PDV-a. MORH će kupiti dva stacionarna sustava za zaštitu vojne kritične infrastrukture i dva mobilna sustava. U prvoj fazi, koja se planira do sredine 2027. godine, predviđa se opremanje sustavima za praćenje, ometanje i presretanje dronova koji će biti integrirani u jedinstveni sustav zapovijedanja i nadzora. Sustav će biti otporan na kibernetičke prijetnje i potpomognut umjetnom inteligencijom. Druga faza projekta usmjerena je na opremanje mobilnim sustavima naoružanima topom kalibra 30 mm uvezanima u zajednički sustav.
Ministar je spomenuo da će stacionarne sustave iskoristiti za zaštitu dvije zrakoplovne baze, ali nije specificirao koje. Radi se o zrakoplovnim bazama u Zagrebu i Zadru. S obzirom na to da se obje nalaze u neposrednoj blizini komercijalnih zračnih luka sustavi će štiti i njih.
Ministar je kazao i da će domaća tvrtka Končar zajedno s poljskom tvrtkom u iduće dvije godine izraditi i isporučiti taj sustav. Radi se o tvrtki MSI-DS i njenom sustavu TERRAHAWK VSHORAD. Osnovu sustava čini podsustav SKYctrl tvrtke APS. Opremljen je radarima i elektrooptičkim motrilačkim sustavima za otkrivanje bespilotnih letjelica, te sustavom za ometanje veze između bespilotne letjelice i operatera. MSI-DS je SKYctrl-u dodao top kako bi se ostvarila aktivna obrana.
Naime, sustavi za ometanje potpuno su beskorisni protiv kamikaza dronova kojima se upravlja preko optičkog vlakna. MSI-DS tvrdi da se TERRAHAWK VSHORAD može, po želji kupca, opremiti topovima u rasponu kalibra od 20 do 40 milimetara. MORH se odlučio da za top od 30 mm. Po podacima proizvođača Hrvatska će biti prvi kupac TERRAHAWK VSHORAD sustava.
Pax Americana se vraća: Trump okončao rat u Gazi i mijenja odnose na Bliskom istoku
