„Analizirali smo kako su radikalni feminizam i queer teorija postali de facto službeni narativ riječkog pastorala, dok se biblijska istina i marijanska pobožnost sustavno proglašavaju opasnim reliktima prošlosti.”
Riječki nadbiskup mons. Mate Uzinić svojedobno je doživio veliko razočarenje kad je od svojih svećenika anonimnom anketom pokušao doznati što misle o njemu i funkcioniranju njegove nadbiskupije o čemu smo pisali na našem portalu u tekstu Anketa ukazala na veliki potop subverzivne teologije nadbiskupa Uzinića i suradnika.
Na žalost, iz tog iskustva nije izvukao pouke. Usamljen u svojim stavovima koji odstupaju od katoličkog nauka i ne nailaze na odobravanje drugih hrvatskih biskupa istupio je iz zadaća koje je tamo obnašao i nastavio tražiti podršku od osoba kojima je Kristov nauk područje koje iziskuje reviziju i suobličavanje zakonima „ovoga svijeta”.
Upravo na to upozorava apostol Pavao „Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati.” (2.Tim 4,3-4)
Nova anketa – još manji odaziv
Tako je krajem 2024. Riječka nadbiskupija provela novu anketu koja, pored toga što predstavlja nasljedovanje ovog trenda, ukazuje i na izvorište Nadbiskupova stava prema moliteljima na trgovima.
Radilo se o (opet) anonimnoj anketi pod nazivom „Anketa o educiranosti i opremljenosti svećenika za suočavanje s nasiljem nad ženama u obitelji”, ili preciznije o istraživanju koje se provodilo u svrhu izrade priručnika za svećenike koji bi im trebao poslužiti kad se u svom radu susretnu s ovim problemom.
U veljači prošle godine na Svećeničkoj skupštini Riječke nadbiskupije predstavljeni su rezultati te ankete, a oni su bili još porazniji od prethodne. Od stotinjak dijecezanskih i redovničkih svećenika anketi se odazvalo svega njih desetak.
Iako su brojke bile poražavajuće za autore ankete pa su čak i sami naveli da je uzorak bio malen, ipak su ga ocijenili kao indikativnim i takav im je poslužio za priručnik koji se može pogledati na poveznici ovdje.
Kad pogledamo tko su autori priručnika i kreatori ankete puno je jasnije zašto svećenici nisu željeli sudjelovati u takvom projektu. A, kako smo napomenuli, postaje jasnije i odakle tolike kritike i pastoralna neosjetljivost riječkog nadbiskupa prema moliteljima na trgovima.
Relacija radikalno lijeve političke platforme Možemo! i Riječke nadbiskupije
Anketu je provodila udruga „U dobroj vjeri”, a konkretne osobe angažirane na projektu su Lana Bobić i Greta Grakalić Rački. Udruga je inače financirana od Grada Zagreba, u kojem vlast obnaša Možemo!, stranka poznata po svojim radikalno lijevim politikama.
Lana Bobić, izvršna direktorica udruge, široj je javnosti poznata kao redovita komentatorica u HRT-ovoj emisiji Peti dan u kojoj je predstavljena kao feministička teologinja. Bobić je završila teologiju na Sveučilišnom centru za protestantsku teologiju Matija Vlačić Ilirik i mirovne studije na Soroševu Centru za mirovne studije.
„Matija Vlačić Ilirik” je pravi rasadnik za subverzivne LGBTIQ+ teologe kojima je Katolička Crkva uvijek glavna meta. Zaodjenuti teološkom znanošću takvi kadrovi pokušavaju iskrivljavati izvorni Kristov nauk, a u tu svrhu sve su angažiraniji i u političkim organizacijama.
Jedan od istaknutijih profesora na „Matiji Vlačiću Iliriku” je dr.sc. Zoran Grozdanov, bliski Uzinićev suradnik i čest predavač na „eventima” u organizaciji Riječke nadbiskupije. Spomenuti Grozdanov je poznat kao član inicijalnog odbora riječke organizacije političke stranke Možemo! Iste one koja upravljajući proračunom Grada Zagreba financira udrugu „U dobroj vjeri”.
Koliko samo nestvarno zvuče Uzinićeve kritike moliteljima na trgovima kao navodnim sudionicima političkog projekta kad pogledamo da mu je inicijator riječkog Možemo! bliski suradnik i što je najgore, istomišljenik po mnogim vjerskim i svjetonazorskim pitanjima, a ta veza između riječkog nadbiskupa i ove radikalno lijeve političke platforme potvrđuje se kontinuirano kroz nadbiskupove stavove, suradnike pa čak i zaposlenike u nadbiskupiji.
Osim „Ilirika” Lana se, dakle, za borbu protiv Crkvenih dogmi obučavala i u Centru za mirovne studije. Ovaj Sorošev obučni centar za kadrove koji će biti zaduženi za provođenje globalističkih ciljeva izbacio je cijelu plejadu Možemovih prvoboraca pa tako tu nalazimo i njihovu „primabalerinu” Sandru Benčić. Gordan Bosanac, zastupnik Možemo! u Europskom parlamentu bio je predavač, voditelj projekata i član izvršnog odbora Centra za mirovne studije.
Sa Soroševim Centrom blisko je surađivala i Sanja Sarnavka inicijatorica nedavne peticije protiv molitelja na trgovima, a rado viđen gost na njihovim tribinama je i Drago Pilsel, najveći zaljubljenik među novinarima u biskupsku službu mons. Mate Uzinića.
Stavovi Uzinićeve suradnice na anketi, Lane Bobić javno su poznati i potpuno sukladni institucijama na kojima se obrazovala, a skoro pa su identični s političkim programom Možemo!
Lana se zalaže za maksimalnu dostupnost pobačaja, etničko taljenje nacionalne supstance kroz migracijske politike i balkanske državne tvorevine, implementiranje rodne ideologije i potpunu uključenost LGBTIQ+ zajednice u strukture svih vjerskih organizacija pa tako i u Katoličku Crkvu.
Pod krinkom ekumenskog i međureligijskog dijaloga vjerojatno nema ništa protiv njenog postupnog preoblikovanja u jednu univerzalnu svjetsku religiju.
Od protestantske teologinje koja je pritom feministička aktivistica i ne očekuje se da će poticati na ispovijed ili se zalagati za sakramentalni život općenito.
Njeni su ciljevi jasni, nametanje vrednota koje zagovaraju protivnici Crkve, ali ne samo općenito u društvu već i u samoj Katoličkoj Crkvi.
Vrijeđanje Gospe i marksizam
Lana Bobić je svoj pogled na katolicizam i prijezir prema Katoličkim dogmama u više navrata javno nedvosmisleno istaknula.
U svojoj kolumni provokativnog naziva „Poslanica Lane Bobić na portalu Lupiga ”- u tekstu naslovljenom „Otmica Gospe” ova feministica ismijava djevičanstvo Blažene Djevice Marije;
„I onda, Gospe moja, gledam kako tvoja priča pada u drugi plan pred nastranom fiksacijom na tvoje djevičanstvo. Mislila sam da je ono vezano uz, tako reći, čistoću tvoje duše, a ne uz tvoju vaginu? Gospe, ništa mi više nije jasno.” Kolumna se može vidjeti na poveznici ovdje.
Na istom portalu u tekstu naslovljenom „E pa sjašite”
Lana vrlo konkretno ističe svoje stavove vezano uz ekonomske politike:
„Zaboravite izmišljene neprijatelje, jer samo je jedan zajednički neprijatelj, a to je klasni neprijatelj.„
Marksistička ideologija, kojoj nesumnjivo pripada ova njena teza, nikada nije odustala od uništavanja Crkve.
Kad se Marksizam uvjerio da se vjera ne može zatrti fizičkom likvidacijom svećenika jer „krv mučenika sjeme je novih vjernika” njegovi protagonisti odlučili su se za drugu taktiku koja je nakon stoljeća inzistiranja počela donositi plodove, a radi se o infiltraciji kadrova i uništavanju Crkve iznutra.
Queer i feministička teologija u ofenzivi na Riječku nadbiskupiju
Marksistička ideologija, pobačaji kao i rastakanje obitelji i nacionalnog identiteta snažnu podršku dobivaju unutar LGBTIQ+ zajednice, a svoju pripadnost toj skupini prkosno iskazuje Lanina suradnica u udruzi, a i u spomenutoj anketi, Greta Grakalić Rački.
U uvodu teksta u modnom časopisu Elle navodi se da je Greta u braku sa suprugom Sanjom i da su vjenčanje imale u Evangeličkoj crkvi u Rijeci. Grakalić Rački ističe i kako joj je bilo iznimno važno njihovu ljubav ovjekovječiti crkvenim obredom u zajednici. Tekst je dostupan ovdje.
Ovih nekoliko rečenica zorno prikazuje cijelu problematiku nakana ovih Uzinićevih suradnica na anketi. Dakle, nije više važno samo biti društveno prihvaćen, važno je promijeniti nauk Crkve. Važno je da se duhovna stvarnost sakramenta prilagodi ljudskim željama, da Božji zakoni ustuknu pred grešnim pojavama kako ih definiraju i Sveto Pismo i Katekizam Katoličke Crkve.
Osim toga u oko upada još jedna podudarnost. Naime, Greta je svoju istospolnu zajednicu crkveno formalizirala u Evangeličkoj crkvi u Rijeci. Tu crkvenu općinu vodi đakonisa Melani Ivančević redovita Uzinićeva gošća na njegovim događanjima.
Evangelička crkvena općina Rijeka u sastavu je Sinode Evangeličke crkve u Hrvatskoj u kojoj se nalazi i Zagrebačka općina, a u Zagrebu je svoju vezu crkveno formalizirala Noah Kraljević, transrodna osoba poznata iz afere Zambija i posvajanja djece iz Konga. Afera je otvorila mnoga pitanja uz moguća iskorištavanja posvojene djece. Sjećate li se s kojom je političkom strankom bila povezana Noah? Radi se dakako o platformi Možemo!
Vratimo se našim autoricama ankete i priručnika i njihovim javno deklariranim stavovima.
Greta Grakalić u intervjuu naslovljenom “Mnogi glasni članovi Katoličke Crkve raspiruju homofobiju” kojeg su ona, Lana Bobić i Lucija Marković dale Nacionalu promiče Queer i LGBTIQ+ teologiju te upućuje čitatelje o razlici između ovih inačica iste filozofije;
„Queer teologija je novijeg datuma, bilo bi fer reći da je iz teologije oslobođenja prvo niknula rana gej i lezbijska teologija, koja se kasnije uz pomoć queer teorije formirala u ono što danas poznajemo kao queer teologiju.
Feministička teologija je teologija iz perspektive žena s ciljem našeg osnaživanja i emancipacije; izlaska iz okova patrijarhalne religije.
Opći su ciljevi dakle poprilično slični“ rekla je Grakalić Rački za Nacional.
Ovdje se trebamo zapitati iz okova koje patrijarhalne religije žele izaći? Pa njihova evangelička crkva ozakonila je Gretin brak sa njenom Sanjom. Tu nema ni p od patrijarhata niti m od muškaraca. Sasvim sigurno ne misli na tu njenu crkvu. Možemo zaključiti da patrijarhalnu religiju koja je drži u okovima ustvari predstavlja Katolička Crkva.
U istom Nacionalovom tekstu Lana Bobić ističe mons. Uzinića riječima: „Nadbiskup Riječke nadbiskupije Mate Uzinić je prošle godine povodom dana borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije zatražio oprost od homoseksualnih osoba zbog diskriminacije i naglasio da „oni koji pokazuju homoseksualne sklonosti mogu dobiti pomoć koja im je potrebna kako bi u potpunosti razumjeli i ostvarili Božju volju u svom životu.“
Ta je njegova izjava iznenadila brojne vjernike i oduševila vjernike LGBTQ+ zajednice, kao i brojne teologe.”
Ako pažljivo proanaliziramo nadbiskupove riječi dolazimo do zaključka da je pomoć koja još nije pružena, a bila bi nužna da se „u potpunosti razumije i ostvari Božja volja u nečijem životu” kako ističe mons. Uzinić, ustvari sudjelovanje u svetim sakramentima.
Katolicima je kristalno jasno da ne postoji drugi put kojim se u potpunosti može ostvariti Božja volja u nečijem životu osim sakramentalnog života. Naravno, postoje iznimke i nipošto nećemo upadati u zamku da budemo nečiji suci. Ta je uloga ekskluzivno pravo samoga Boga, ali svima koji žele postići spasenje bez svetih sakramenata sve što možemo, jest poželjeti mnogo sreće jer će im zasigurno jako trebati.
Katolički biskup pri punoj svijesti nikako neće savjetovati put ostvarivanja Božje volje bez svetih sakramenata.
No, sudjelovanje u svetim sakramentima uključuje i svetu ispovijed, a takav poticaj LGBTIQ+ -ovcima od nadbiskupa Uzinića nikada nismo čuli. Znači li to da Mate Uzinić drži da LGBTIQ+ pojedince treba osloboditi ispovijedi odnosno izmijeniti moralni zakon i homoseksualne odnose proglasiti naravnim činom kojeg vjernici više ne trebaju ispovijedati?
U dokumentu Kongregacije za nauk vjere “Pismo biskupima Katoličke Crkve o pastoralnoj skrbi homoseksualnih osoba“ objavljenom 1. listopada 1986. pod točkom 15. piše: „Odlazak od učenja Crkve ili šutnja o njemu, u naporu da se pruži pastoralna skrb, nije ni brižno ni pastoralno. Samo ono što je istinito može u konačnici biti pastoralno”
Crkva nas uči i da pastoralni rad koji se zaustavi na „prihvaćanju“ bez „navještaja istine“ riskira pretvoriti Crkvu u nevladinu organizaciju za socijalnu podršku, umjesto da bude „sakrament spasenja.
Čak i deklaracija Fiducia supplicans, pape Franje na kojeg se nadbiskup Uzinić rado poziva i koja dopušta pastoralne blagoslove homoseksualnih osoba, naglašava da ti blagoslovi služe upravo tome da osoba dobije snagu „kako bi u potpunosti ispunila Božju volju“, što uključuje i usklađivanje života s Božjim naumom o braku i spolnosti.
Vezano uz njegovo traženje oprosta, budimo iskreni, ako je to u prošlosti ponekad i bio slučaj (u Titovoj Jugoslaviji od 1945. do 1977. otprilike 1500 muškaraca I desetak žena bilo je osuđeno zbog homoseksualnosti na zatvorske kazne) pripadnike LGBTIQ+ zajednice više nitko ne ugrožava, nisu nikakva marginalizirana skupina, naprotiv.
Njihovi pripadnici imaju svu slobodu javnog, kulturnog i političkog djelovanja. Dominiraju na mnogim područjima. Mediji promoviraju njihov način života čak i u konzervativnijim europskim sredinama kao što je naša.
Oni su hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu, ministri u hrvatskoj vladi, novinari, umjetnici, znanstvenici…
U konkretnom slučaju one se žene (vjenčavaju) s pripadnicama svog spola u svojim evangeličkim crkvama i javno manifestiraju svoju istospolnu zajednicu. Nitko ih ne dira i mirno mogu živjeti svoje živote onako kako su to sami izabrali, ali to im nije dovoljno.
Žele da Crkva promijeni svoj vrijednosni sustav i prihvati njihov. Inzistiraju da katolici odbace izvorni Kristov nauk i usvoje ovaj kojeg one donose. Ispričava li se to Uzinić zato što Crkva još uvijek nije prihvatila njihove zahtjeve i njihovu teologiju?
Kroz razne nastavne programe LGBTIQ+-ovci djecu žele podučavati svojim vrednotama, najprije onu čiji roditelji na to pristanu, a potom i svu djecu bez iznimke.
Degutantno je kad mons. Uzinić pun pijeteta govori o obespravljenima i marginaliziranima koji su drukčiji od nas i koje mi ne prihvaćamo aludirajući na LGBTIQ+-ovce.
Istinski kršćani ne će i ne smiju prihvatiti nametanje njihovih vrednota žele li postići spasenje, a svoj život neka LGBTIQ+ ovci vode kako god žele dok ne zadiru u tuđu slobodu. Kao osobe moraju uživati puno poštovanje vjernika, ali njihove grešne navike vjernici nisu dužni prihvaćati kao poželjne.
Kad molitelji mole na trgovima, kad je na javnom mjestu istaknut križ, nadbiskup Uzinić to vidi kao nametanje naših, Katoličkih stavova drugima.
Ali, tko je taj što svoje stavove nameće drugima?
Javna molitva krunice kao crvena krpa subverzivnoj teologiji
Potpuno je jasno da je feminističkim krugovima kojima pripadaju ove Uzinićeve suradnice na anketi crvena krpa bila molitvena nakana molitelja na trgovima da muškarci budu duhovni autoritet u obitelji.
U više se navrata javno polemiziralo o terminologiji i samom značenju duhovnog autoriteta. Subverzivna teologija, a osobito njeno feminističko krilo je protiv svakog muškog autoriteta. Ona priznaje samo feminizirane muškarce lišene svojih uloga u društvu i obitelji.
Boreći se protiv uloga u obitelji bore se i protiv obitelji kao takve.
Obitelj je postala glavno bojno polje na kojem se vodi presudna duhovna borba, borba između dobra i zla. Između zmije i Žene u Sunce odjevene.
Duhovni autoritet muškarca u obitelji neophodan je da bi ta bitka mogla biti dobivena. Ali, taj duhovni autoritet ni u kojem slučaju nije dominacija i nasilje kako ga predstavljaju riječki nadbiskup i njegove suradnice.
Napominjemo da nasilje nad ženama u obitelji nikako nije slučajno bila tema ankete koje su osmislile i provodile ove nadbiskupijske suradnice.
Pogledajmo što su one javno govorile o moliteljima.
Greta Grakalić je, govoreći o moliteljima, poput svoje kolegice Lane Bobić, ismijavala Gospino djevičanstvo, tako je u izjavi za Hinu, rekla:
“Na njihovim zastavama vijori Marijin lik, koji, čini mi se, naročito štuju zbog nevinosti, idealtipa ženstva i predanja Božjoj volji”.
Upitana zašto su pojedine vjerske skupine uvjerene u ispravnost svojih načela kojima žele obuhvatiti i članove društva koji se s njima nužno ne slažu, teologinja odgovara kako možda još uvijek progovaraju iz pozicije moći koju se boje izgubiti.
“Vjerojatno ne prepoznaju da se druge skupine (žene, LGBTQIA+ osobe i ostale manjine) još pokušavaju izboriti s neravnopravnošću i pronaći svoj autentični glas koji bi sukreirao društvo. Ili im je upravo to najgora noćna mora”, rekla je Greta.
Zbog stavova riječkog nadbiskupa i njegovih suradnica, nije zgoreg još jednom ponoviti što je duhovni autoritet muškarca u obitelji kako ga definira Katolička Crkva, a na svojim stranicama prenosi udruga „Muževni budite” pokretač javne molitve krunice u Hrvatskoj;
Duhovni autoritet u kršćanskoj teologiji označava moralnu i duhovnu vjerodostojnost osobe koja, prožeta milošću i vođena Duhom Svetim, svojim životom, mudrošću i svjedočanstvom potiče druge na dobro, obraćenje i rast u vjeri.
Drugim riječima, duhovni autoritet nije forma moći, nego snaga svjedočanstva. Autoritet ne dolazi “odozgo”, nego “iznutra”—iz integriteta, svetosti, razlučivanja i unutarnje slobode.
Duhovni autoritet naglašava poniznost i nenametljivost, ljubav, mir, razum, služenje zajednici, otvorenost provjeri, a sve trajno usklađeno s Evanđeljem.
Kreposti o kojima je ovdje riječ duboko su prožete Duhom Svetim, a Njegovo prisustvo neizdrživo iritira duhovne entitete koji se protive Kristu.
Pogonjeni takvim duhovima Uzinićeve suradnice zasigurno su djelovale na njegov stav prema moliteljima.
Njegova najbliža suradnica koja je ustvari suradnik, ali se kao voditeljica predstavlja na stranicama fakulteta na kojem predaje, dr. sc. Marko Medved također ne podnosi „klečavce” kako se molitelje kolokvijalno pogrdno naziva.
U svom gostovanju u HRT-ovom Otvorenom Medved je tako izjavio: „Imam dojam da se ovdje molitva koristi za pitanje društvene moći. Pa i sami organizatori su rekli u izjavama medijima da oni idu za osvajanjem Hrvatske. To me sve podsjeća na bojovno, militantno kršćanstvo od prije 120 ili 150 godina. Ja tu vidim isključivo muškarce koji se mole, a u sakralnom prostoru mi molimo zajedno. Gdje su tu žene”.
U nastavku svoje izjave Medved je naznačio pravac napada kojim će subverzivna LGBTIQ+ teologija krenuti u bitku za zabranu javne molitve.
Poručio je tako da u društvu u kojem je visoka stopa nasilja nad ženama muškarce trebalo senzibilizirati za prava žena i za borbu protiv toga nasilja.
Iako Medved ističe da oni mole sa ženama, njegovu nismo nigdje vidjeli na molitvama iz jednostavnog razloga jer on svoju obitelj nije ni zasnovao, a za razliku od njega moliteljima se svake prve subote u velikom broju pridružuju njihove supruge.
Da je postojala stvarna želja za dijalogom pa čak i sociološkim istraživanjem, žene molitelja mogle su objasniti ljudima iz Riječke nadbiskupije kakav to duhovni autoritet imaju njihovi muževi i koliko je u njihovim obiteljima zastupljeno nasilje koje riječki nadbiskup i njegove suradnice imputiraju moliteljima.
Kao i druge dvije Uzinićeve Queer i feminističke suradnice i Marko rado deklarira svoj antifašizam.
Tako je pohodio Antifašistički marš o kojem smo već pisali na kojem se vijorila jugoslavenska zastava. Također, u riječkom klubu Palah sudjelovao je na tribini naslovljenoj „Antifašizam i Crkva” koju je moderirao teolog Goran Stanić. Radi se o još jednom subverzivnom teologu čije stavove o Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj na najbolji način opisuje rečenica iz njegove kolumne na portalu Prometej.
U njoj Stanić kritizira priopćenje Komisije Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije o najavi uvođenja Rodnih studija na zagrebačkom sveučilištu; “Daleko će više Iustitie i paxa mladi studenti i studenti učiti na Rodnim studijama na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, u Centrima za Ženske ili Mirovne studije, na feminističkim radionicama sekularne i religijske provenijencije, na subverzivnim teološkim studijima koji uče feminističko čitanje Biblije, nego će učiti u biskupskim priopćenjima, da ne spominjem propovijedima.“
Sugovornica najbližem Uzinićevom suradniku na ovoj tribini bila je, očekivano, jedna od dvije autorice ankete i priručnika, a riječ je o Greti Grakalić Rački.
Osim što su organizirale anketu za riječke svećenike i hvalili subverzivnost riječkog nadbiskupa u intervjuima te što sudjeluju s njegovim najbližim suradnikom na tribinama, Matu Uzinića i Queer i feminističke teologinje povezuje i njihovo zajedničko sudjelovanje na realizaciji zbornika radova Glasovi LGBTIQ+ vjernika i vjernica – Poziv na dijalog vjerskih zajednica i LGBTIQ+ zajednice.
Taj je zbornik objavio Sarajevski otvoreni centar uz podršku Fondacije Heinrich Böll i nalazi se na poveznici ovdje.
Mate Uzinić je autor teksta pod nazivom „Učimo zajedno hoditi i raširimo prostor svoga šatora”, Greta Grakalić Rački teksta „Glasovi nevidljivih: Što je to kvir teologija”, a Lana Bobić teksta „Od strategija diskriminacije Queer osoba do udruge U dobroj vjeri”.
Prilikom proučavanja materijala za ovaj tekst primijetili smo i jednu znakovitu zanimljivost. Ni jedan od spomenutih autora, ni Sanja Sarnavka, niti ijedna druga hrvatska feministica nisu našli za shodno podrobnije se pozabaviti Jeffryjem Epsteinom i zlodjelima koja su činili on i ljudi iz njegove mreže.
Brutalno iskorištavanje djevojčica nije ih potaknulo da se oglase o ovoj neshvatljivoj nastranosti i elementarnoj nepravdi. Nedodirljivi moćni muškarci koji čine fizičko i seksualno nasilje nad ženama i k tome još maloljetnim, ostali su izvan kruga njihova zanimanja. Možda ih ovaj tekst potakne na to, naravno, ako im duhovni entiteti koji upravljaju njihovim interesima to dozvole.
Molitelji kao krivci za ubojstva žena u obiteljima
No vratimo se dakle stvarnoj opsesiji subverzivnih teologa, moliteljima na trgovima i pogledajmo što je u zadnje vrijeme o njima govorio nadbiskup Uzinić.
U srpnju prošle godine riječki je nadbiskup na misnom slavlju u Mošćeničkoj Dragi izjavio da se javnom molitvom krunice „želi ugroziti sekularnost i pluralnost društva i da se zapravo mogu ugroziti neka ženska prava i postignuća koja su dostignuta u našem vremenu’ „izvještaj s misnog slavlja dostupan je na poveznici ovdje
U intervjuu za RTL televiziju (dostupan na poveznici ovdje) na pitanje da komentira ubojstva žena kao posljedice obiteljskog nasilja mons. Uzinić odgovara:
“To je jedan od načina na koji se pokazuje da nešto u našem društvu nije kako treba. Osobito je to poraz za nas muškarce koji i u duhu ovih molitava (javnih molitvi krunice op.a.), autoritet pokazujemo kroz to da smo nasilni prema drugima.”
Zastanimo ovdje i promislimo još jednom. Dakle, mons. Uzinić na pitanje o ubojstvima žena u obitelji tvrdi da muškarci, u duhu molitava na trgovima, autoritet pokazuju tako da su nasilni.
Možemo konstatirati da je na RTL-u riječki nadbiskup otišao i korak dalje od Lane, Grete i Marka, stao uz bok sa Sanjom Sarnavkom i pridružio se ideji da su molitelji odgovorni za ubojstva žena u obiteljima.
Javni egzorcizam
Drugi važan detalj u ovom njegovom intervju naznačen je u naslovu, a odnosi se na njegovo pitanje treba li moliti kad molitva izaziva takve reakcije.
Mi bismo upitali nadbiskupa je li on koristi autoritet svog biskupskog poziva i je li ikad molio egzorcizam nad opsjednutim osobama?
Potrebe za ovom duhovnom pomoći su ogromne. Službeni egzorcist Riječke nadbiskupije isusovac pater Vinkov jednostavno je ne stiže pružiti svima koji je od njega očajnički traže.
Je li ikad prisustvovao egzorcizmu i je li vidio kakve reakcije izaziva ta molitva? Treba li onda odustati od molitve egzorcizma jer ona izaziva burne reakcije?
Predlažemo njemu i njegovim suradnicama da pogledaju kakve je reakcije izazivala molitva egzorcizma pokojnog oca Gabriellea Amortha na videu ispod.
Molitva krunice na trgovima je upravo to, egzorcizam javnih prostora, svojevrsno rušenje utvrda duhovnih entiteta koji su odbili poslušnost Bogu i koji svoje čvrste utvrde imaju zbog grijeha koji su se u narodu umnožili, koji se javno prakticiraju i svakodnevno događaju na ulicama naših gradova.
Ova teza nije izmišljotina niti bajka u koju vjeruju molitelji na trgovima. Ta je istina utvrđena u dokumentima Katoličke Crkve. Veliki papa Lav XIII u svojoj enciklici Augustissimae Virginis Mariae izričito navodi da je Marija ona koju Crkva pozdravlja kao “pobjednicu nad Zlim i nad svim zabludama”.
Cilj ove molitvene vojske, kako papa naziva molitelje krunice, je “odbiti napade neprijatelja, kako iznutra tako i izvana”.
U teološkom smislu, “neprijatelj” se prvenstveno odnosi na Sotonu i njegove utjecaje koji se manifestiraju kroz grijeh, hereze i progone Crkve.
Lav XIII. objašnjava da je krunica u rukama bratovštine (vjernika) poput bedema koji štiti kršćanski narod.
Najvjerojatnije je upravo ova enciklika temelj za sliku „militantnog katoličanstva” koja nikako ne leži Marku Medvedu, a koliko su aktualne riječi Lava XIII i za ovo današnje vrijeme najbolje nam pokazuje sljedeći citat iz spomenute enciklike;“Povijest krunice pokazuje kako su ovu molitvu koristili posebno dominikanci u teškom vremenu za Crkvu zbog širenja hereze. Danas se suočavamo s novim izazovima. Zašto ne bismo još jednom pribjegli krunici s istom vjerom kao i oni koji su išli prije nas? Krunica zadržava svu svoju snagu i nastavlja biti dragocjeno pastoralno sredstvo za svakog dobrog evangelizatora.“
Sad je mnogo jasnije zašto se širitelji ovih novodobnih hereza subverzivne teologije toliko obrušavaju na javnu molitvu krunice. Ona direktno pogađa zlo i onemogućuje ga u njegovim heretičkim nakanama.
U intervjuu riječkom lijevo-liberalnom portalu Artkvart Uzinić je iznova polemizirao o moliteljima pa je tako komentirao gaženje ruža na Trgu bana Jelačića. Iako je u međuvremenu postalo poznato da se ne radi o moliteljima već o osobama koje se predstavljaju kao umjetnici i performeri, očigledno željni publiciteta, Uzinić nije štedio molitelje okrivljujući ih za poticanje (navodnog) bijesa koji je po njemu izašao iz molitve.
Ovdje sada nemamo ni vremena ni prostora da pobrojimo sve intervjue, homilije i javne nastupe u kojima je nadbiskup Uzinić kritizirao javnu molitvu krunice muškaraca na trgovima.
Drugi hrvatski biskupi većinski su molitvu podržali, neki su se i osobno priključili i zato su ovi Uzinićevi stavovi izazvali zbunjenost kod vjernika.
Pripada li on istoj Crkvi kojoj pripadaju i drugi hrvatski biskupi?
Promijenjene nakane javne molitve otkrit će prave motive
Prošle prve subote, nadbiskup Uzinić odlučio se na promjenu pristupa i na misi uoči molitve, koju je nenajavljeno pohodio, pozvao je molitelje da umjesto molitve na trgu ispred crkve mole s njim unutar katedrale.
Bio je to skoro pa očajnički pokušaj da ipak uspije u svom naumu da onemogući javnu molitvu na otvorenom. Dio molitelja mu se pridružio, veći dio nije.
No, tijek događaja opet mu nije išao u korist. Molitelji su nakon tri godine promijenili nakane svoje javne molitve. Nema više ni jedne od spornih nakana koje je Uzinić stalno isticao.
Više se ne moli za duhovni autoritet muškaraca. Nema potrebe za to jer tko s vjerom moli, molitva mu je već uslišana. Mnogo veći broj muških glava sada redovno sudjeluje na misama po našim župama. Ono što naročito veseli jest činjenica da se ne radi samo o sijedim glavama već da se sve više mladića okreće Bogu.
Nema više niti molitvene nakane za čedno odijevanje u javnosti. Kao nakane i dalje su na snazi molitva za mir u svijetu i domovine te za obraćenje grješnika. Umjesto nakana koje su bile sporne pažnja je sada usmjerena na zadovoljštinu za uvrede koje se nanose Blaženoj Djevici Mariji.
Što sad? Kritike koje je Nadbiskup konstantno upućivao ostale su bez svoje podloge. Zbog čega bi sad molitelji trebali odustati od javne molitve? Možda zbog molitve da prestanu uvrede Djevici Mariji koje Uzinićeve suradnice rado iznose u javnom prostoru poput onih koje smo ranije spominjali?
Ako je bio iskren u svojim nastojanjima riječki nadbiskup sada slavodobitno može s ponosom i u zajedništvu sa svojim vjernicima stati na trg i predvoditi krunicu.
Nekako smo dojma da se to neće dogoditi. Njegovim suradnicama i svim protivnicima javne molitve krunice nakane nikada nisu ni bile istinski motiv zbog kojeg su upućivali kritike. Njihov motiv je Katolička Crkva i njen nauk, njima smeta molitva kao takva, njima smeta Bog kakvim ga utjelovljuje njegovo mistično tijelo. Riječki nadbiskup im se pridružio.
Odgovornost za povjereni im narod
Duhovna i moralna zaslijepljenost koja opsjedne poglavare Crkve i države svoje posljedice ostavlja na cijeli narod. Jer kako kaže Sveto pismo: „Ako slijepac slijepca vodi, obojica u jamu padnu” (Mt 15,14)
Sveto Pismo nam navodi i niz primjera o tome što se događalo s izraelskim narodom kad su njegovi poglavari zastranili.
Sedamdeset tisuća umrlih od kuge bio je epilog Davidova nepovjerenja u Boga kad je popisivao narod. Glad, ratovi, progonstva, sve su to pošasti koje su pogađale narod kad su se njegovi vladari i vjerski poglavari prepuštali herezama.
Danas na uzvišicama subverzivne teologije mnogi biskupi izlažu svoja stada velikom riziku.
U svijetu, duboko ideološki podijeljenom, bujaju ratovi i krize. Svijet se nalazi na prekretnici i prije nego i možemo zamisliti sudbine ljudi ovisit će isključivo o Božjoj milosti, a nju nećemo zadobiti odbacivanjem Kristova nauka i pristajanjem uz grijeh. I zato odgovornost nije samo na nadbiskupu Uziniću.
Zašto šuti generalni vikar dr. sc. Mario Tomljanović. Gdje je kancelar mr. sc. Goran Žan Lebović Casalonga? O čemu razmišlja rektor katedrale mr.sc. Ivan Stošić? Što je s dr. sc. Draženom Volkom, dr.sc. Tomislavom Zečevićem, dr.sc. Nikolom Vranješom, mr.sc. Vjekom Đapićem…
„Jer ako trublja daje nejasan glas, tko će se spremiti za boj?” (1. Korinćanima 14, 8)
Zašto su se svi ovi čestiti svećenici godinama školovali, usavršavali i pripremali? Zar zato da Queer teologinje određuju smjer Riječke nadbiskupije?
Što je sa svim dobrim i pravovjernim župnicima s kojima se vjernici svakodnevno susreću na misama, ispovijedima, hodočašćima?
Zašto nitko ne kaže Nadbiskupu da koncert posvećen proslavi 100. obljetnice Riječke Nadbiskupije ne može u istoj mjeri biti i proslava 50. rođendana jednog glazbenika bez obzira na njegovu kvalitetu i doprinos u organizaciji?
Zašto nitko od podređenih klerika nije Nadbiskupu rekao da zbog činjenice što je taj glazbenik protestant ne smije iz programa izbaciti Blaženu Djevicu Mariju kojoj na koncertu nije posvećena ni jedna jedina pjesma, a Trsatsko svetište je najstarije Gospino svetište u Hrvatskoj?
Vrijeme za pasivno promatranje događaja je iza nas. Od svakoga se traži puni angažman na Božjoj njivi. Gospodin će svakoga od nas pitati što si napravio s talentima koje sam ti dao? Što si napravio sa svojom službom? Župom?
Koga se bojite dragi naši Marijini sinovi?
U vrijeme pandemije najbolje smo svi mogli osjetiti koliko jedni druge trebamo i koliko jedni drugima značimo. Nikad prije nije bilo toliko čežnje za blizinom svećenika u našem vjerničkom puku. A, kako je vama bilo služiti mise bez naroda?
Nemojmo dozvoliti da nas iznova zadesi takva nevolja ili nešto još gore.
Ignoriranje anketa nije dovoljno.
Razgovarajte s nadbiskupom. Recite mu ono što govorite i nama.
Ostanite mu poslušni, ali recite mu što mislite.
Bilo bi predivno da osjeti Istinu koju mu pokušavate prenijeti, ali čak i ako se to ne dogodi, morate mu reći zbog vas samih i zbog vaših vjernika.
Čega se bojite? Je l’ vas strah da ćete dobiti premještaj na drugu, manje važnu službu? U manju župu? Možda Vas Gospodin baš tamo želi, možda ćete baš u tom nekom svom Arsu doživjeti ispunjenje svog poslanja.
A, što ako se svih vas 90 % odluči progovoriti? Gdje će s vama?
Čega se bojite? Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti nego snage, ljubavi i razbora. (2.Tim 1,7)
Pomozite svom nadbiskupu iskrenim bratskim dijalogom, jer pastir treba čuti i glas svoga stada. Učinite to zbog njega, zbog sebe i zbog povjerenog vam naroda!
Podržavaš neovisno novinarstvo? Doniraj za Dijalog.hr!
