HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA – USKRSLA I PROSLAVLJENA – KOJI NAM JE OBEĆAO DUHA SVETOGA. MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana i vikenda. Duhovskoga. Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, vedro, svježe; temperatura je ovdje oko petnaest stupnjeva, a danju će narasti i iznad dvadeset i pet, kao i jučer.
Zahvalimo za svaki udisaj i izdisaj, za dar života, zahvalimo što možemo biti suradnici u Božjem djelu spasenja. Upravo danas slušamo ili čitamo u Službi čitanja iz Treće Ivanove poslanice gdje se govori o „suradnicima Istine“. Tu je misao uzeo pokojni papa Benedikt kao svoje biskupsko geslo. Biti suradnik Istine, a on je cijeli svoj život upravo potrošio u promicanju Istine o Isusu Kristu. Od mladih dana pa kao koncilski stručnjak te kao ugledni profesor teologije.
Na temelju njegova briljantnog Uvoda u kršćanstvo, što ga je napisao navršivši četrdeset godina života, papa Pavao VI. imenovao ga je nadbiskupom, a potom i kardinalom u Münchenu, a nakon nepunih pet godina papa Ivan Pavao II. imenovao ga je pročelnikom Svetoga zbora za nauk vjere.
Službu je obnašao pune 23 godine, u turbulentnim vremenima za Crkvu, u postkoncilskom previranju. Bio je savršeno „potkovan“ u teologiji te je mogao kormilariti kao iskusni kormilar, a njegovo je djelo i veliki Katekizam Katoličke Crkve. Jedinstvena pojava na katoličkom nebu, genijalni mislilac, neki ga ubrajaju među najznamenitije Nijemce.
Preminuo je na Silvestrovo 2022. Na nama je zahvaliti Gospodinu za taj briljantni um, ali i svetački poniznu dušu, koja je desetak godina provela u samostanu unutar Vatikana.
Otajstvo Dva Srca i euharistijska čuda
Subota je – uoči Duhova. Duhovsko bdjenje održava se posvuda. Subota je posvećena Srcu Marijinu – Bezgrješnom, Prečistom. Za ukazanja u Fatimi nepismenim vidiocima govorila je o posveti njezinu Srcu, o prvih pet subota u mjesecu, govorila je o Dva srca – Božanskom Srcu Isusovu i njezinu Prečistom srcu.
Htio bih ovdje skrenuti pozornost na jednu činjenicu koja je potvrđena u laboratorijima. Naime, svi smo čuli za razna euharistijska čuda, gdje na oltaru za pretvorbe kruh i vino postaju Tijelo i Krv Gospodinovi.
U krvi iz euharistijskih čudesa, koja se i laboratorijski ispitivala, nema muških kromosoma, što i znanstveno dokazuje da Isus nije začet iz intimnog odnosa Josipa i Marije. Bog je to krvno rodoslovlje prekinuo tako što je Isus sin Davidov samo po pravu primljenu preko Josipa.
Dakle, Isus u Mariji je božanskog podrijetla, začet po Duhu Svetom. Ne ljudskom voljom ili htijenjem. A prekid „onečišćene krvi“ dolazi i preko Marije tako što je i ona izuzeta; ne baštini niti istočni grijeh, niti onečišćeno krvno nasljeđe. Na taj način je Isusovo tijelo isključivo Marijino bezgrješno i prečisto tijelo i krv.
Njegovo Srce je jedno s Bezgrješnim Srcem Marijinim te su ta Dva Srca neodvojiva jedno od drugog.
Marijino Srce je tabernakul – svetohranište Isusovo. Ono je Kovčeg koji Crkva pronosi ovim svijetom pozivajući ga da se pred njim sabere i pokloni se.
Dva svjedoka
Ta Dva Srca su Dva Svjedoka protiv kojih se ovaj svijet bori. Oni će na kraju trijumfirati nakon što Crkva prođe kroz konačni Uskrs-Vazam i ta Dva Svjedoka počnu opet prorokovati na zaprepaštenje svih koji budu mislili da su ih konačno svladali.
Treba samo iščitavati Knjigu Otkrivenja koju smo čitali ovih uskrsnih tjedana. Dakle, i znanost dokazuje da Isus nije ljudskoga podrijetla, nego božanskoga. I ta dva Srca jedno su i u Nazaretu, i za Isusova javnog života, a isto tako i na Golgoti pod križem, gdje nam Isus daje Mariju za Majku. Prihvatimo je!
Poziv na molitvu za duhovna zvanja
Ovih sam dana pozivao na molitvu za duhovna zvanja. Trebaju nam nasušno. Vidimo kako se sjemeništa prazne, zatvaraju, i po Hrvatskoj, u BiH, a poglavito u Europi i Americi. Duhovnih zvanja ne manjka u predjelima gdje je vjera živa, gdje imamo obiteljsko ozračje natopljeno molitvom, gdje su majke prvi svećenici u obitelji.
Trebali bismo moliti za mlade osobe koje žele žrtvovati svoje živote radi Evanđelja, a ne za one koji traže udobno utočište od zahtjeva svijeta. Privlačnost svećeništva leži u otajstvu euharistije i moći sakramenata koji pretvaraju svakodnevno u čudesno kroz ruke poniznog čovjeka na oltarima svijeta.
Dok se često brinemo i oplakujemo zatvaranje crkava i bogomolja na Zapadu, trebali bismo se umjesto toga baviti otvaranjem srca snazi božanske milosti.
Svaki vjerni svećenik pruža živo svjedočanstvo o činjenici da drevne istine naše vjere i dalje odjekuju u najdubljim čežnjama ljudske duše. Obnova naše duhovne vitalnosti započinje individualnom odlukom da slijedimo uski put svetosti bez obzira na vanjske okolnosti naše trenutne kulturne klime.
Trebali bismo podržavati naše svećenike i redovnike žarkim zagovorom i istinskom bratskom ljubavlju jer je njihov uspjeh usko povezan s našom vlastitom duhovnom dobrobiti. Koncept vjernosti ostaje najmoćnije sredstvo za privlačenje sljedeće generacije vjernika koji traže nešto za što vrijedi umrijeti u vremenu nihilizma i nijekanja Boga.
Često svjedočimo kako radosna redovnica ili predani otac petero djece pobuđuje veći interes za vjeru od desetak sjajnih brošura ili skupih medijskih kampanja i reklama. Svjedočanstvo života proživljenog u potpunom skladu s prirodnim zakonom i božanskom riječju posjeduje gravitacijsku silu koja privlači duše koje teže prema izvoru sveg svjetla.
Iako svijet nudi odvraćanje pozornosti zbog buke, ljudsko srce na kraju prepoznaje prazninu života proživljenog bez perspektive vječnosti. Trebali bismo njegovati kulturu u kojoj se pitanje vlastitog poziva postavlja s poštovanjem i učestalošću u kontekstu snažnog molitvenog života.
Svjedočanstvo hercegovačkih mučenika
I nešto o onome što se dogodilo ovih dana. Naime, u našoj župi Kočerin 1945. godine, petnaest dana nakon svršetka rata, u župnom dvoru ubijena su dvojica svećenika-franjevaca: fra Valentin Vale Zovko, župnik, i njegov nećak mladomisnik fra Andrija Topić, koji je bolovao u to doba od neizlječive tuberkuloze – sušice.
Ubijeni su u noći između 20. i 21. svibnja 1945. Iz mržnje prema vjeri. U nazočnosti fra Valine sestre i fra Andrijine majke koja je njegovala svoga sina. U noći ubijeni, a majka i sestra – kao Marija Pieta – bdiju kraj njih mrtvih do jutra kad su mogle javiti njihovu smrt.
Crkva na Širokom Brijegu danas čuva dasku na kojoj se vide tragovi njihove mučeničke krvi. Ubijeni su iz mržnje prema Bogu i vjeri te prema fratrima. Mislili su komunisti da će nas istrijebiti, ali ni dvadeset godina nakon toga – sredinom šezdesetih godina kad sam bio bogoslov – Provincija se podignula kao feniks iz pepela.
Kad sam bio mladomisnik 1969., prosječna starosna dob u Provinciji bijaše 39 godina, a danas je nešto ispod šezdeset godina. Jednom riječju, Gospodin je dao da iz te krvi 66 ubijenih franjevaca u Hercegovini niknu nove mladice, a mislim da je na toj crti i Međugorje dar Neba ovoj mučeničkoj zajednici. Imamo razloga slaviti svoje mučenike i moliti im se! I zahvaljivati za njihovu žrtvu.
Molimo za snagu Duha Svetoga danas i napose sutra.
Više o mučeništvu hercegovačkih Franjevaca:
Mučeništvo hercegovačkih Franjevaca – povijesna istina o zločinima 1945.
Više tekstova od istog autora:
Sveta Rita: Ruža procvjetala usred zime
Kultura ruganja i neizbrisivi pečat kršćanstva
Kućna Crkva: Izvorno mjesto susreta
Podržavaš neovisno novinarstvo? Ako cijeniš naš rad i držiš da su ovaj i drugi naši tekstovi korisni za tebe i hrvatsko društvo u cjelini, klikni na poveznicu u nastavku, informiraj se o planovima našeg portala i doprinesi i ti našem djelovanju;
