Što za zemlju znači posjet Lava XIV.? Argentinski je narod, do sada pretežno katolički, unatoč složenoj povijesti koja je nastojala izbrisati hispansko nasljeđe.
Papina nazočnost može u puku probuditi svijest o njegovoj katoličnosti. To je najvažnija stvar koja se može dogoditi tolikim obiteljima koje je raselila sadašnja vlada. Bijeda je raširena među argentinskim narodom pod izlikom neoliberalizma.
Ali duhovne vrjednote ne mogu se oduzeti onima koji su, kršteni u djetinjstvu, oduvijek nastavili provoditi vjeru u djelo. To je ono što traje i može se oživjeti pohodom Lava XIV.
Ta nazočnost ne će izravno donijeti poboljšanje u vremenitu okruženju, ali nemoguće je tvrditi da neoliberalizam jamči budućnost za tolike ljude koji traže posao. Prema društvenoj nauci Crkve, rad je na prvom mjestu. Na uvodnim stranicama Svetoga Pisma čita se kako je Bog stvorio čovjeka i postavio ga na zemlju kako bi svojim radom mogao učiniti da ona raste i širi se. U Argentini danas nedostaje posla; mnoge domaće tvrtke prisiljene su zatvoriti se jer se ne mogu nositi sa suparnicima, osobito s onima koje dolaze iz Kine.
Duhovne vrjednote podsjećaju ljude da ulažu svagdanji napor i da je on vrijedan truda te da može nadvladati ideologiju koja se nametnula. Demokracija se ne može svesti na prevlast određenih ideoloških čimbenika odabranih na izborima.
Posjet Lava XIV. može poslužiti kao podsjetnik na trajne vrjednote, koje podupiru obitelj, u kojoj muškarac osigurava ono što je potrebno ženi i djeci. To su načela društvene nauke Crkve, koja se postupno uobličila i koju su pape poput Lava XIII. zagovarale. Argentina dvadesetoga stoljeća uključila je ta načela u društveni život, a neoliberalizam ih ne će moći istisnuti. Boravak Lava XIV. među nama trebao bi nas podsjetiti na najbolje iz naše povijesti.
Prilikom svoga drugoga pohoda Argentini sveti Ivan Pavao II. 10. travnja 1987. (prije gotovo 40 godina), uputio nam je snažan poziv:
Crkvo u Argentini! „Ustani i zasini, jer svjetlost tvoja dođe i slava Gospodinova blista nad tobom“ (usp. Izaija 60, 1)… Kako se molim Bogu da Argentina hodi u svjetlu Kristovu!
Četiri desetljeća kasnije to je još uvijek nedovršena zadaća.
Crkva u našoj zemlji pati, osobito od šezdesetih godina prošloga stoljeća, od stalnoga krvarenja vjernika. Broj onih koji se priznavaju katolicima smanjio se s 90 na 57 posto, sa smjerom daljnjega pada.
Naviještanje Isusa Krista ozbiljno je ugroženo, pa čak i iskrivljeno, određenim biskupskim praksama govorenja samo o „političkim i društvenim pitanjima“. A naprednjački pokreti poput „teologije oslobođenja“ i njezine mjesne inačice, „teologije naroda“, ispraznili su sjemeništa, redovničke zajednice i župe. I među nama se obistinjuje izrjeka: „Crkva se odlučila za siromašne, a siromašni za pentekostalce“.
Ovomu složenomu pregledu pridonosi i činjenica da je od 2013. došlo do inflacije biskupa. U nekim biskupijama ima više biskupa nego bogoslova! A imenovanje mladih pomoćnih biskupa, slijedeći crtu prethodnoga pontifikata, znači da se, ljudski gledano, ne može očekivati ispravljanje smjera u nadolazećim godinama.
Kakvu zadaću za našu zemlju pred sobom ima Lav XIV.! Samo će jasno, dosljedno i blistavo naviještanje i svjedočenje Isusa Krista omogućiti Crkvi u Argentini da povrati dio izgubljena tla. I ponovo stekne određeni utjecaj u društvu. Sȃm Gospodin poziva nas da budemo sol zemlje i svjetlost svijeta (usp. Matej 5, 13–26).
