Nitko moralno pismen ne može valorizirati lik i djelo Ratka Mladića. Porazno je ipak vidjeti da je prevladavajući globalističko-progresivni režim, unatoč svim svojim prokazanim grijesima i nastranostima, bio dovoljno uspješan u nametanju samoga sebe kao nekakvog vrhunaravnog moralnog arbitra da mi čak i u osudi prokazanih zlikovaca pribjegavamo korištenju njegove politički korektne retorike.
Problem Ratka Mladića, naime, nije u tome što blokira put Srbije prema Europskoj uniji niti u tome što nije uklopiv u tobožnje „demokratske vrijednosti“ – što god to značilo u kontekstu izokrenutog, bezličnog Brisela. Problem je u tome što se Mladić svojim djelovanjem ogriješio o elementarno poštivanje ljudskoga bića te onog dobrog, istinitog i lijepog. Njegovi ratni zločini uključuju i one najgore vrste, koje s pravom možemo okarakterizirati kao one koji vape u nebo.
Neselektivno kažnjavanje bez suda, tretiranje ljudskoga bića kao bezlične mase koju treba protjerati, dislocirati ili naslijepo kazniti nisu vapijući grijesi zato što tako kaže nekakva predsjednica nekakve Europske komisije, već jer tomu tako jest, sukladno naravnom zakonu.
Ovdje se pritom ne radi, kako mi neki znaju prigovoriti, o elitističkom jezičnom puritanizmu, već o podsjetniku na to što nam mora biti na vrhovnom mjestu, odnosno prema čemu valja procjenjivati one koji su izašli iz tračnica ispravnoga djelovanja u svijetu.
Ursula von der Leyen i Antonio Guterres kao dva globalistička činovnika osvrnula su se na fenomen Ratka Mladića potpuno jednakim, od slova do slova, tekstom na društvenim mrežama.
Osvrte o tako važnoj temi nisu, dakle, bili u stanju sami oformiti, nego o tome govore omasovljeno, reciklirajući službene narative servirane iz bezličnih birokratskih inkubatora u kojima prebivaju.
Ista je to ona von der Leyen, da se prisjetimo, koja se do prije par mjeseci bez zadrške naslikavala s predsjednikom Srbije, ne prepoznajući, unatoč javnosti njegova djelovanja, ništa problematično u tome.
Sada, kada Briselu radi svojih partikularnih interesa očito treba novi lider u Srbiji, najednom je birokratskoj gospodi došlo do glave da ipak nešto ne valja u nasilnim oficirima i ratnim huškačima.
Kako sada recikliraju floskule o tobožnjim EU vrijednostima, tako će sutra u ime istih (ne)vrijednosti nastavljati s dokidanjem suverenosti hrvatske države, kao i ostalih sve manje suverenih država članica. Neprijatelj našeg neprijatelja u ovome slučaju nikako ne smije biti naš prijatelj, pogotovo kada nam još jednom potvrđuje da on očito ne razumije patnju koju je predmetni general proizveo. Da je gospoda iz Brisela to barem pokušala razumjeti, ne bi cijelu tu mučnu tematiku obuhvaćala iskopiranim, floskuliziranim i općenito neljudskim „službenim priopćenjem“.
Njima je ova tema dobar povod za izvršenje svojih trenutnih ciljeva. Mnogim je našim obiteljima to živa rana i prazno mjesto za obiteljskim stolom koje u ovome životu nitko ne može nadomjestiti. Sačuvajte nas stoga svoje mehaničke empatije i naglog moralnog buđenja. Dobro znamo tko i što stoji iza toga.
