Irwin Shaw: Lucy Crown
Kad roman koji je napisan 1956. godine, a samo u Hrvatskoj je između šezdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća bio objavljen nekoliko puta i sva izdanja su rasprodana, doživi veliki uspjeh i u svom reizdanju nakon skoro sedamdeset godina, možemo zaključiti samo da je tema bezvremenska.
Obiteljske tragedije plijenile su pozornost i antičkih pisaca. Brak, odnosi u braku, odnosi između roditelja i djece svakako jesu bezvremenske teme i iako djeluju svakodnevno, pa možda čak i monotono nikada neće doći vrijeme kad se o takvoj temi neće imati još nešto novo za reći. Ili saznati čitajući ovakve romane.
Sve recenzije koje sam o romanu Lucy Crow pročitala, pa i ona kratka na njegovim koricama ističu kao glavnu temu ovog romana pobunu mlade žene protiv društvenih normi u kojima se ona stavlja u okvire domaćice i kućanice, međutim ja sam ovaj roman doživjela na potpuno drugoj tematskoj razini – roman koji se temelji na odnosu roditelj dijete, i to, moram odmah napomenuti, jednom gotovo nevjerojatnom odnosu potpuno u neskladu s našim mentalitetom.
Lucy Crown je zbog udaje napustila svoju znanstvenu karijeru (iako to njezin budući suprug ismijava kao beznačajno istraživanje algi, činjenica je da je uz rad u laboratoriju spremala i svoju disertaciju). U to vrijeme se podrazumijevalo da se supruga posveti kućanstvu i odgoju djeteta. Igrom slučaja, njezin sin Tony se ozbiljno razboli i tijekom tog perioda, čvrsto se veže uz nju, do one mjere kada je za očekivati Edipov kompleks.
Međutim, tak kompleks se ne javlja u odnosu na oca, patrijarhalne glave obitelji, čovjeka koji je naslijedio obiteljski posao uz kojeg svojoj obitelji može priuštiti vrlo lagodan život.
Ipak, kroz njihov brak provlači se praznina i lagan osjećaj nezadovoljstva koje on podrazumijeva normalnim, a Lucy uslijed obveza i brige za dijete ne stigne išta poduzeti po tom pitanju.
Sve do jednog ljeta, kad je Tonyu dvanaest godina i koje uz njega provodi dvadesetogodišnji student zadužen da mu pravi društvo i usput ga educira. Ljubavna afera između Lucy i spomenutog studenta za nju nema poseban značaj u emotivnom smislu, ali ima po pitanju njezinog samopouzdanja:
„… te joj padne na pamet ideja da se sada, u tri sata ujutro, osjeća vrednijom no što se ikada osjećala, u bilo kojem razdoblju svog života. Vrijedna. Nasmijala se na pomisao te riječi. Ispitujući se kritičkim zadovoljstvom žene pred ogledalom, zaključila je kako se noćas konačno osjeća poput prave, odrasle žene. Osjećale je da je do tada većina njezina života bila usmjerena poslovima kojima bi se i dijete moglo baviti, kad bi željelo da se smatra odraslim.“
Ovaj citat (barem meni) odaje klasičan sindrom neostvarene i neiživljene žene, no ono što će se događati dalje, kao što sam već napomenula, izmiču shvaćanju onog što se u našem mentalitetu podrazumijeva pod normalnim.
Dvanaestogodišnji Tony vidio je nju i mlađahnog studenta uslijed ljubavnog zanosa, nazvao je oca i njezin preljub izlazi na vidjelo. Nakon bračne svađe i dva tjedna promišljanja ona odlučuje napustiti supruga i sina. Njezin suprug, naučen na bračnu komociju kakvoj oženjeni muškarci postanu zbog osjećaja uljuljkanosti u poznato i sigurno s godinama skloni želi pomirenje, no ona ga uvjetuje – traži od njega da bira između nje i sina, jer ona više ne želi živjeti sa sinom koji „će ju uvijek optuživati za bračnu nevjeru.“
Iako već i ovo zvuči nevjerojatno, još nijansu više sugerira činjenica da njezin suprug bez previše promišljanja na to pristaje i Tony biva odveden u internat u kojem do kraja svog formalnog školovanja provodi i praznike.
Moram priznati da sam i u stvarnosti upoznale majke koje će uvijek sebe staviti ispred potreba djeteta. Očito je istog iskustva i autor ovog romana, jer ono što ja vidim u liku Lucy Crown je neostvarena žena kojoj se u jednom trenu života pružila prilika da bira i odabrala je ugoditi isključivo sebi.
„Tako je, u pravu si. Ja sam se promijenila. I to ne nabolje, to iskreno mislim. Promijenila sam se mnogo više nagore. Ali to sam sada prava ja. To više nije tvoj odraz. To nije nebitna, strašljiva, blijeda, prozirna petina tvog života. To sam ja, potpuno otkrivena. Ja, vlasnica sebe. Vlastiti ja.“
Očito je većina kritičara u Liku Lucy Crown vidjela prototip hrabre žene, sposobne da se izbori za sebe, no ja u njoj vidim samo probuđenu sebičnost i samoživost, koja će odrediti daljnji tok ljudi njezinih bližnjih.
U kakvu osobu će izrasti Tony potpuno lišen majčinog prisustva, ali uz spoznaju da ona negdje postoji i ne mari za njega, a otac ga posjeti dva puta godišnje i hoće li Lucy požaliti svoju odluku, otkrit ćete ako odlučite pročitati ovu britku Irwinovu kritiku ženske emancipacije.
Irwin Shaw američki je književnik (New York, 27.11 1913 – Davos, Švicarska, 16. V. 1984.) Dragovoljno je sudjelovao u II. svjetskom ratu, koji je u slavnom romanu Mladi lavovi (1948) prikazao s motrišta obiju suprotstavljenih strana. Zbog kritike makartizma izrečene u romanu Uskomešani eter (1951.) bio je pozvan na saslušanje i uvršten na crnu listu. Izbjegao je u Europu gdje su nastali njegovi romani Lucy Crown (1956.)m Bogataš i siromah (1970.), Večer u Bizantu (1973.), Prihvatljivi gubitci (1982.) i drugi.
