Stejarel Olaru: Nadia Comaneci i Securitate
Ovo nije još jedna biografija o slavnoj rumunjskoj gimnastičarki.
Autor knjige je Stejarel Olaru, rumunjski povjesničar, istraživač i bivši predavač na Rumunjskoj nacionalnoj obavještajnoj akademiji, te glavni ravnatelj Instituta za istraživanje komunističkih zločina u Rumunjskoj.
U skladu sa svojim znanjem, ali i dostupnim dokumentima objašnjava uspjehe i karijeru Nadie Comaneci, koja je prema izvorima koje on navodi bila strogo nadzirana, ali i usmjeravana od strane Securitatea – tajne službe Ceausescuovog režima.
Nadia Elena Comaneci rođena je 12. studenog 1961. godine. Sa šest godina je počela trenirati gimnastiku sa šest godina u svom rodnom gradu Onesti, a već s četrnaest je osvojila tri zlatne medalje na Olimpijskim igrama 1976. godine u Montrealu.
Vježba na dvovisinskom razboju prva je u povijesti OI ocijenjena maksimalnom ocjenom 10, a takav standard ponovila je u još 6 vježbi, što je bilo i više nego dovoljno da bude proglašena gimnastičarskim čudom iz Rumunjske. Uspjeh je ponovila I četiri godine kasnije na OI u Moskvi.
Danas Nadia živi i radi u SAD-u.
Knjiga započinje njezinim bijegom iz Rumunjske. Iako je ona kao gimnastičarka putovala na brojna europska i svjetska natjecanja i sa svakim putovanjem joj se pružila prilika da ostane u stranoj zemlji i zatraži azil, Nadia od komunističkog režima bježi tek kad se prestala aktivno natjecati. U to vrijeme živjela je i radila kao trenerica u Bukureštu, te uživala izuzetno povoljniji i materijalni i društveni status od većine rumunjskih državljana.
Svejedno, Nadia, s još šest ljudi u noći s 27. na 28. studenog 1989. godine u Mađarsku, a odatle u SAD-e.
U knjizi ćete otkriti njezine razloge bijega, ali i saznati da nikada nije eksplicitno govorila protiv režima Nicolaea Ceaușescua.
U knjizi je detaljno opisan i dokumentima potkrijepljen period od kada je Nadia počela trenirati, pa do prestanka njezine aktivne sportske karijere. Vrlo se detaljno analizira kontroverzan odnos trenera Bele Karolya i njegove supruge Marte, također trenerice, prema Nadiji, ali i prema ostalim gimnastičarkama iz tima.
Naravno da vrhunski rezultati traže odricanja, no ovdje se vrlo eksplicitno opisuje grub način (fizički udarci po glavi, šamaranje, krvarenje nosa…) kojim se trener odnosio prema sportašicama.
Nadalje, kontroverzan je i vrlo strog režim prehrane, odnosno bolje reći izgladnjivanja kojim su one podvrgavane a s ciljem što manje tjelesne težine, zbog čega je nekoliko njih u vrlo ranoj dobi razvilo bulimiju.
Američki biografski film Nadia spominje epizodu njezinog pokušaja samoubojstva.
U knjizi se analizira i taj moment, ali se niti ne taji da je imala psihičkih kriza uzrokovanih potpunim nedostatkom normalnog, svakodnevnog života jedne adolescentice.
Sve to; treninzi, pripreme, prehrana, zatvoreni život unutar sportskog kompleksa, bilo je uokvireno sustavom nadzora u koju je bio uključen velik broj doušnika i časnika koji su kontrolirali skupinu mladih gimnastičarki i njihov trenerski duo – Belu i Martu.
Nije se štedjelo na fizičkom, verbalnom i emocionalnom zlostavljanju, a sve sa svrhom da se osigura međunarodni uspjeh i ugled rumunjske gimnastike te konkurira tada superiornoj, ruskoj. Također, jedan neupitnih ciljeva je bio i pokazati i dokazati se kapitalističkom zapadu. Volja i sloboda pojedinca u takvim okolnostima morale su biti potpuno eliminirane i žrtvovane za viši cilj.
Knjiga je nastala na temelju 25 000 arhivskih dokumenata s kojima je autor u trenutku njezina pisanja raspolagao. Ne radi se o romansiranoj biografiji, te stoga nije laka za čitanje, no knjiga ujedno pruža i dobar uvid u unutarnji, emocionalni život (mene je posebno fascinirala moć samokontrole i čelična želja za uspjehom pod svaku cijenu) slavne gimnastičarke.
„Uspjeh ovisi o tome koliko si spreman žrtvovati.“
Bela Karoly, glavni trener Nadije Comaneci