Ova izreka spominje se u mnogim vojnim literaturama i uvijek u istom kontekstu. Imaj dobro opremljenu, uvježbanu i naoružanu vojsku, odvratit ćeš napad. O tome je pisao Carl von Clausewitz u svom djelu Vom Kriege (O ratu), ali i puno stariji Sun Tsu u svom djelu Umijeće ratovanja.
Ovih dana pokrenuta je rasprava o obveznom služenju vojnog roka u RH, a koji je zamrznut (ja bih rekao ukinut) 2008. godine. Dolaskom nove vlasti 2000. godine kojoj su na čelu bili Stipe Mesić kao predsjednik i Ivica Račan kao premijer, počela je „Detuđmanizacija“ o kojoj ja sada neću pisati, ali ću istaknuti da je time obuhvaćena vojska i kompletan sigurnosni sustav koji je tada devastiran.
Svima će ostati u sjećanju umirovljenje 12 generala HV od kojih su neki tek završili skupo školovanje u SAD, a svi redom bili su istaknuti sudionici Domovinskog rata i graditelji oružanih snaga naše zemlje. Tada, urušavanjem sustava, lančanom reakcijom ugašeno je i obvezno služenje vojnog roka. Danas se pokrenula priča o aktivaciji zamrznutog obveznog služenja vojnog roka, a to je tema koja je poprilično složena, naročito zato što se kreće iz početka.
U medijima danas imamo prilike slušati, čitati i gledati rasprave na temu uvođenja obveznog vojnog roka. S obzirom na to da je isti posve ugašen 2008. godine, pokretanje toga je skup i kompliciran proces jer to je poput građenja posve nove grane vojske. Od raznih stručnjaka, ali i „stručnjaka“ možemo čuti razna mišljenja.
Dok stručnjaci govore kroz struku, „stručnjaci“ pak govore ideološki pa je uopće glupo razmatrati njihovo mišljenje od kojih će većina reći da je služenje posve bespotrebno i da imamo profesionalnu vojsku. Isti ti „stručnjaci“ rekli bi vam da nam vojska uopće i ne treba. Ne ročna, nego vojska uopće.
Osvrnut ćemo se dakle na struku, a tu su mišljenja podijeljena. Dio stručnjaka govori o služenju vojske na mjesec dana, dio zastupa služenje od 6 mjeseci po istom onom principu kakav je bio kada je zamrznut, a dio ih se vodi ka modelu koji imaju neke skandinavske zemlje.
Odmah napominjem kako ću teoriju o služenju koje traje mjesec dana posve zaobići jer za mjesec dana nemoguće je učiniti bilo što. Vojnika treba pripremiti za preživljavanje, obučiti ga za njegovu službu i rod u kojem će pri neposrednoj opasnosti djelovati, a to je dakle u tom roku nemoguća misija.
Što se tiče koncepta od 6 mjeseci koji je bio ranije, osim što skup nije polučio neke rezultate jer se obuka zanemarivala i nisu se poštivali NATO propisi koji su trebali biti implementirani u obuku. Kadar koji je provodio obuku uglavnom je proizašao iz Domovinskog rata i bio je pred umirovljenjem pa im je i interes za obučavanje mlade vojske bio poprilično nizak.
Danas kadra za popunu po pitanju obuke nema, ali to je tek trenutno stanje koje se kroz manju rošadu unutar profesionalne vojske da riješiti. Uz ovo dolazi i problem infrastrukture, a to su objekti za smještaj i obuku vojnika kao i objekti za smještaj obučnih sredstava. Vjerojatno bi se dio riješio kroz postojeće resurse profesionalne vojske, ali to bi znatno moglo napregnuti sustav. Dakle ovakav vid obveznog vojnog roka nosi poprilične probleme za MORH.
Služenje po švedskom modelu kakvog zagovaraju neki stručnjaci, koji nije loš, ali mi nismo Švedska, imamo malo stanovnika, mala smo nacija i imamo malo mladih ljudi. Švedska na 100.000 mladih pod obvezno služenje uspije staviti tek između 18 i 20 %. Dakle dio ih jednostavno ne prolazi selekciju. Nesposobni su za služenje vojnog roka. Dio ih odbija zbog priziva savjesti, a dio se odlučuje na civilno služenje.
Ovih 18.000 – 20.000 po završetku budu raspoređeni u pričuvu dok manji dio ostaje u aktivnom sastavu. Spomenuo bih još i Švicarsku gdje je služenje vojnog roka tradicija i čast. Međutim, u Švicarskoj se od ukupnog broja ljudi sposobnih za vojnu službu izabere tek 16.000 od 42.000 jer im je ta brojka posve dovoljna da zadovolje postavljene norme, a to je ukupan broj od 140.000 ljudi aktivne vojske, pričuve i ročnog sastava.
S obzirom na trenutno stanje u HV, prije svega treba postaviti pitanje, uvesti li vojni rok ili opremiti i naoružati profesionalnu vojsku koja je u ovom trenutku u vrlo lošem stanju. Sliku naše vojske popravit će samo dolazak aviona Rafale F3R, oklopnih vozila Bradley M2A2 i novih 8 helikoptera Black hawk. Naravno, vojska nabavlja i nove PO sustave Javelin, TOW i Spike, ali ništa od toga ne podiže loše stanje u vojsci. Nedostaje PZO sustav srednjeg dometa, mornarica je zanemarena, a o oklopu da i ne govorim.
Tenk kojega koristi HV još se u bitci za Vukovar pokazao ranjivim i lako uništivim. Iako je HV taj tenk modernizirala i odradila remonte, on nije daleko odmakao od osnovnog modela. U detalje ne želim ići jer mislim da je ovo dovoljno za razmatranje uvođenja vojnog roka, odnosno načina na koji će se obvezni vojni rok uvesti jer potreba za tim postoji s obzirom na geopolitičku situaciju.
Kakav bi trebao biti model služenja vojnog roka – po mom mišljenju
- Osnovna obuka u trajanju od mjesec dana za muškarce i za žene u mjestu prebivališta, a što uključuje obuku pružanja prve pomoći, postupanja u situacijama elementarnih nepogoda, upoznavanje s radom vojske, policije, GSS-a, vatrogastva i civilne zaštite. Nakon obavljene obuke, selekcija mladih za dragovoljno služenje. Ista se može provesti uz redovno školovanje na zadnjoj godini srednje škole.
- osnovna obvezna vojna obuka u trajanju od mjesec dana samo za muškarce
- Specijalistička obuka u trajanju od dva mjeseca
- Služenje u jednoj od aktivnih vojnih postrojbi u trajanju od mjesec dana ovisno o završenoj specijalističkoj obuci
- Nakon završene obuke dodjeljuje se zborno mjesto/postrojba pričuve
- Sličan model zagovaraju neki stručnjaci, ali uz duže služenje roka koje bi uključivalo i služenje u policiji, GSS-u, vatrogastvu…
Sljedeći put pisat ću o razlozima vraćanja obveznog vojnog roka i vojnoj situaciji u našem susjedstvu.
