Članovi obitelji francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera, heroja obrane Vukovara, nakon više od tri desetljeća čekanja napokon su identificirali njegove posmrtne ostatke. U vukovarskoj Memorijalnoj bolnici „Dr. Juraj Njavro“ održan je susret ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda s članovima obitelji četvero branitelja čiji su posmrtni ostaci ekshumirani na Ovčari i Petrovačkoj doli, među kojima je i obitelj Nicolier.
Jean-Michel Nicolier rođen je 1. srpnja 1966. u francuskom gradu Vesoulu. Kada je u ljeto 1991. na televiziji vidio izvještaje o ratu u Hrvatskoj, odlučio je ostaviti komfor života u Francuskoj i doći pomoći narodu koji se borio za svoju slobodu. U Zagreb je stigao vlakom i priključio se postrojbi HOS-a. Isprva je raspoređen na bojište kod rijeke Kupe, a ubrzo potom odlazi u Vukovar, gdje će provesti svoje posljednje mjesece života.
U jesen 1991. borio se na Sajmištu, jednom od najkrvavijih dijelova vukovarske obrane. Dana 9. studenoga ranjen je u granatiranju i prevezen u vukovarsku bolnicu. Nakon pada grada 18. studenoga, pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi iz bolnice su odveli ranjenike, medicinsko osoblje i civile. Među njima je bio i Nicolier. U noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine pogubljen je ispred hangara na Ovčari zajedno s više od 260 ljudi.
Nekoliko sati prije smrti, u podrumu vukovarske bolnice dao je kratki intervju francuskim novinarima. U tom potresnom razgovoru rekao je:
„Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše patnje. Više su mi puta ponudili da izađem iz Vukovara i vratim se kući, ali nisam htio. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam ovdje dragovoljno. To je moj izbor – u dobru i u zlu.“
Na pitanje što za njega simbolizira Vukovar, odgovorio je samo jednom riječju: „Klaonica.“
Jean-Michel Nicolier nije došao u Hrvatsku zbog novca ni slave, već iz dubokog osjećaja moralne dužnosti i suosjećanja prema napadnutom narodu. Imao je tek 25 godina kada je poginuo, a svojim činom postao je simbol ljudske hrabrosti i solidarnosti koja nadilazi granice i nacionalnosti.
Zbog svojih zasluga u obrani Republike Hrvatske, 2011. godine tadašnji predsjednik Ivo Josipović posthumno ga je odlikovao Redom Nikole Šubića Zrinskoga, a odličje je primila njegova majka Lyliane Fournier. U središtu Vukovara danas se nalazi bista s njegovim likom, a most preko rijeke Vuke nosi njegovo ime.
Njegov život i žrtva inspirirali su brojne autore. Hrvatska književnica Nevenka Nekić 2012. godine objavila je roman „Jean ili miris smrti“, a 2016. prikazan je dokumentarni film Branka Ištvančića „Sve je bio dobar san“, koji prikazuje Nicolierov put od mirnog života u Francuskoj do herojskog kraja u razorenom Vukovaru.
Identifikacija njegovih posmrtnih ostataka gotovo 34 godine nakon pogubljenja simbolično zatvara jedno bolno poglavlje hrvatske povijesti. No Nicolierovo ime i djelo ostaju živi podsjetnik da hrabrost, idealizam i ljubav prema slobodi ne poznaju granice.
Jean-Michel Nicolier svojim je primjerom pokazao što znači istinsko prijateljstvo i što znači stati uz one kojima prijeti uništenje. Hrvatska mu se i danas klanja s poštovanjem, zahvalna što je mladi Francuz svoj život položio za njezinu slobodu.
Tko je pravi heroj Vukovara? Vrijeme je da vratimo mjeru dostojanstvu
Predrag Mišić Peđa predstavio zbirku ‘Soba 14/1’ – poeziju svjetla, boli i vjere
