Dva presudna događaja iz listopada ratne 1991. godine – odluka Hrvatskog sabora o potpunoj neovisnosti Republike Hrvatske i brutalno raketiranje Banskih dvora, odnosno pokušaj atentata na prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana – ostali su duboko urezani u kolektivno pamćenje hrvatskog naroda. No, oni su jednako snažno obilježili i živote onih koji su im svjedočili iz neposredne blizine, ljudi koji su toga dana gledali kako se povijest prelama pred njihovim očima.
„Sam Bog nas je spasio“, prisjeća se Zdravka Bušić, tada bliska suradnica predsjednika Tuđmana, evocirajući sjećanja na taj dramatičan ponedjeljak, 7. listopada 1991. godine. Tog popodneva, nešto iza 15 sati, dva borbena zrakoplova Jugoslavenske narodne armije (JNA) izvela su napad na središte Zagreba i raketirala Banske dvore – povijesnu palaču u kojoj je tada bila i predsjednička rezidencija. Rakete su pogodile zgradu i teško je oštetile, a smrt predsjednika i njegovih suradnika spriječena je pukim čudom.
Bušić se prisjeća da su toga dana na sastanak s predsjednikom stigli i Ante Marković, tadašnji predsjednik Saveznog izvršnog vijeća (jugoslavenske vlade), te Stipe Mesić, predsjednik Predsjedništva SFRJ. Zbog čestih uzbuna, Marković je stigao s malim zakašnjenjem, a i ručak je toga dana – što je bilo neuobičajeno – kasnio nekoliko minuta. „Zna se, kod predsjednika se točno znalo kada je objed. No toga dana sve je nekako kasnilo – i Ante Marković i ručak. Kao da nas je nešto zadržalo“, prisjeća se Bušić.
Za stolom su uz predsjednika i goste sjedili i Antun Vrdoljak te ministar obrane Gojko Šušak, koji se ubrzo ispričao i ustao zbog drugih obaveza. Tuđman ga je pratio, ustao je i on. „Da se Šušak nije digao, da smo ostali još samo nekoliko minuta, uvjerena sam da nas danas ne bi bilo. Duboko vjerujem da je neka viša sila – za mene Bog – taj dan zaštitila Hrvatsku“, rekla je Bušić, prisjećajući se trenutaka koji su mogli promijeniti tijek povijesti.
Ubrzo nakon ručka, ponovno se oglasila zračna uzbuna. No, kako kaže, „u to vrijeme se više nije trčalo u skloništa“, naviknuti na gotovo svakodnevne prijetnje. A onda – eksplozija. „Odjednom je strašno drmulo. Mislila sam da je sve otišlo u zrak. Nisam mogla otvoriti vrata od ureda, prašina se digla poput dima, činilo se da sve gori. Bilo je zastrašujuće“, opisuje Bušić trenutke koji su se urezali u sjećanje cijele generacije.
Jedna od šest raketa ispaljenih na zgradu pogodila je upravo prostoriju u kojoj je Tuđman svega nekoliko minuta ranije ručao sa suradnicima. „Tako su precizno naciljali da netko tko je znao točno gdje se nalazimo mora da je dojavio. Imali su plan. Da smo ostali u sobi, nitko ne bi preživio“, tvrdi Bušić, ističući da bi, da je predsjednik poginuo, sudbina Hrvatske bila posve drugačija. „Hrvatske ne bi bilo. Nitko ga nije mogao zamijeniti. Samo je on znao kako ostvariti taj san o državi.“
Napad JNA na Banske dvore ostavio je iza sebe ruševine i žrtve – jedna osoba je poginula, a četiri su ranjene.
Na drugoj strani Trga sv. Marka, u zgradi Hrvatskog sabora, upravo se pripremao nastavak sjednice. Davor Orlović, tada zapovjednik saborske straže, prisjeća se siline udara. „Sve se treslo. Iako je između Sabora i Banskih dvora crkva svetog Marka, udar se jasno osjetio. Popucala su sva stakla, zasula nas je prašina. Popucala su i stakla kod Male vijećnice, u saborskom kafiću, svuda“, prisjeća se Orlović.
Nakon udara, zajedno s kolegama istrčao je van vidjeti što se događa. „Iznad Banskih dvora sve se dimilo. Dao sam nalog stražarima da zatvore ulaz i spriječe ulazak neovlaštenih osoba, ubrzo je došla policija i hitne službe.“ Taj dan pamti kao jedan od najkaotičnijih trenutaka svoga života. Napetost je dodatno rasla kada je stigla informacija da je iz Bihaća poletjela nova skupina zrakoplova. „Naređeno je svima da se sklone u podrume. Nismo imali pravo sklonište, ali nismo imali izbora. Srećom, zrakoplovi su se ubrzo vratili.“
Bio je to, kaže, „najdramatičniji dan u povijesti Sabora“, a iduće jutro je sjednica organizirana na tajnoj lokaciji. „Zastupnike smo okupili na Trgu bana Jelačića, a zatim ih autobusima prevezli u Šubićevu ulicu. Atmosfera? Nije bilo straha, već prkos. Znali su da više nema povratka“, kazao je Orlović.
I novinarka Vjesnika Goranka Jureško prisjeća se tih dana. „Bilo je jasno da krećemo u stvaranje vlastite države, da više nema natrag. Ali strah je bio stvaran. Nitko nije znao što će donijeti sutra“, rekla je. Napad na Banske dvore doživjela je kao točku bez povratka – trenutak kada su svi shvatili da će borba za neovisnost biti teža nego što su se nadali.
„Te večeri, nakon sjednice, Zagreb je bio potpuno zamračen, zbog straha od novih napada. Samo je zgrada Zapovjedništva 5. vojne oblasti JNA svijetlila – poput Betlehema – dok su ulicama patrolirali građani s oružjem, tek formirana ‘narodna garda’.“
Novinari i fotoreporteri, poput zastupnika, nisu znali kamo ih vode. „Rekli su nam samo da dođemo u Gradsku kavanu. Ukrcali su nas u autobus i odvezli. Nitko nije znao gdje je sjednica“, prepričava Jureško.
U večernjim satima, 8. listopada 1991., Hrvatski sabor jednoglasno je donio Odluku o raskidu svih državnopravnih veza s bivšom SFRJ, čime je Hrvatska službeno i nepovratno stupila na put samostalnosti.
Predsjednik Sabora Žarko Domljan tu je sjednicu nazvao „najtežim i najdramatičnijim trenutkom novije hrvatske povijesti“. „Još od turskih zuluma, Sabor nije morao tražiti tajno i skrovito mjesto za zasjedanje. I sama ta činjenica pokazuje s kakvim se silama suočavamo“, rekao je Domljan.
Dok se Hrvatska borila protiv agresije JNA i pobunjenih Srba, napadi su zahvatili čitavu zemlju – od Vukovara i Siska, do Karlovca, Šibenika i Dubrovnika. Ratni kaos bio je sveprisutan. Premijer Franjo Gregurić izvijestio je Sabor da ratna šteta do 1. listopada prelazi 10,5 milijardi dolara i da ubrzano raste. Broj izbjeglih tada je već bio preko 250.000.
Unatoč svemu, Domljan je ostao nepokolebljiv: „Hrvatska će pobijediti. Nitko još nije uspio poraziti narod koji se bori za svoju slobodu.“
Zbog ratnih okolnosti, manji broj zastupnika nije stigao na sjednicu, a Hrvatska radiotelevizija nije mogla osigurati izravan prijenos – tehnički sustavi bili su oštećeni ili zauzeti. „Uspjeli smo održati tek jedan radijski i jedan televizijski program“, objasnio je tadašnji direktor HRT-a Antun Vrdoljak.
Ni prostor u kojem se zasjedalo nije bio siguran. „Iako izgleda kao da je pod zemljom, dvorana je zapravo nezaštićena. U slučaju uzbune morali bismo prekinuti rad“, upozorio je predsjednik Sabora.
Nakon što je Domljan cijeli dan vodio sjednicu, navečer je predsjedavanje preuzeo Vladimir Šeks, koji je pročitao i predložio povijesnu Odluku o raskidu svih veza s Jugoslavijom. „Skinuli smo teški mlinski kamen koji nas je sedamdeset godina vukao u ponor. Hrvatska je danas slobodna“, izjavio je Šeks.
Zaključio je riječima koje su i danas snažne: „Naša je zadaća da oživotvorimo ovu odluku – da obranimo hrvatsku samostalnost, suverenost i neovisnost.“
Obilježena 33. obljetnica 5. gardijske brigade ‘Sokolovi’ – ponos Slavonije i Hrvatske vojske
Bjelovar se prisjetio heroja: Mimohodom pobjednika odana počast braniteljima ‘Barutane 91’
