Thompson bi napunio 20 puta Arenu da mu zločesti mainstream to dopusti

To što je Aleksandra Prijović, Brenina snaha, uspjela pet puta napuniti zagrebačku arenu ne govori ništa o tome kakvu glazbu Hrvati vole ili ne vole slušati, ne govori o nikakvom izlasku glazbenom iz ormara ili balkanskoj čaršiji, nego o tome kolika je moć medija.

Ima jedan vic koji kaže: “Buba švabe mogu preživjeti nuklearnu katastrofu, ali ako uzmete presavijene novine i mlatnete ih njima, one uginu! Eto kolika je moć medija”.

Šalu na stranu, ali moć medija je ogromna, a ponajviše se ogleda u tome kako, kada sinergijski djeluju, uspiju od praktično nepoznate pjevačice napraviti regionalnu zvijezdu koja puni arene diljem bivše države kao da je osobno Branimir Štulić.

U tekstu objavljenom na portalu Dijalog pod naslovom “Kako su Bitange i princeze proročki predvidjele zagrebačko licemjerje po pitanju cajki” autor Crnjac nam ne nudi ništa osobito osim klikabilnog naslova. Tekst ni u jednom svom dijelu ne odgovara na pitanje iz naslova, a Crnjac se obraća nekom imaginarnom stanovniku ili stanovnici Zagreba koji, eto, tvrde kako se u Zagrebu slušaju samo Balašević, Pink Floyd i Bečka filharmonija.

Crnjac nigdje nije jasno dao do znanja tko to negira sociološke pojmove. Svi mi znamo da i cajke i narodnjaci postoje (znamo bez guglanja razliku jednog i drugog), svi mi znamo tko je Lepa Brena ili tko je bio Toma Zdravković i mnogi od nas su to znali i prije nego što je snimljen film Toma.

Ovdje se ne radi o tome da itko želi negirati realnost ili odlučivati o nečijem glazbenom (ne)ukusu, ovdje se radi o još jednoj manipulaciji mainstream medija na koju je, koliko uspijevam iščitati iz teksta kolege Crnjca, nasjeo i on sam.

Količina medijske promocije i prostora koji je Aleksandra Prijović dobila u medijima koji djeluju u Hrvatskoj se vjerojatno ne može izraziti novčano. Da je htjela toliko reklame i da je istu plaćala, to bi je stajalo stotine tisuća eura ako ne i više. Način na koji je zločesti mainstream pisao o Aleksandri Prijović, a kako piše i o drugim cajkaškim i narodnjačkim zvijezdama, jednostavno je veći od ičega što smo ranije znali vidjeti.

Ako vidite da je na jednoj strani gotovo cijeli medijiski mainstream u Hrvatskoj, onda vam odmah može biti jasno kako tu nešto nije uredu. Mainstream mediji nisu tu zbog običnog čovjeka, njihov cilj nije da ljudima pomognu ili da ispričaju njihove priče, njihov cilj je provođenje agende, a ovo što se radi sa forsiranjem cajkaštva i narodnjaštva u Hrvatskoj je čista agenda koja ima za cilj uništavanje vrijednosti koje su opće, nije tu riječ samo o nacionalnim ili kršćanskim vrijednostima, nego o vrijednostima općenito, a turbofolk kultura je takva da se bori izravno protiv tih vrijednosti koje nisu uspjeli načeti kroz neke druge agende, upravo zato je zločesti mainstream prigrlio narodnu glazbu. Ista, istina je, dopire do najširih slojeva naroda, a ne gledaju svi holivudske bestijalnosti niti imaju doticaja s drugim promicateljima agende o kojoj pišem.

Rekao bi jedan moj prijatelj: Ako si u dvojbi na kojoj strani biti po nekom političkom ili društvenom pitanju, samo pogledaj što o tome misli Index i sve će ti biti jasno!

Ovo je, dakako, pojednostavljenje situacije, ne mora to tako biti i nije toliko jednostavno, ali je neosporna činjenica da se guranjem i promoviranjem “vrijednosti” koje nude slične Prijovićke želi duboko penetrirati u one zadnje normalne i općeljudske vrijednosti koje su ostale nama Hrvatima. I ne samo Hrvatima – nego općenito svim normalnim narodima i ljudima koji drže do sebe.

Autora Crnjca poznajem jako dobro i ne vjerujem da je njegov tekst išao u zlonamjernom smjeru, ali bi bilo dobro ako bi sam shvatio kako je svojim tekstom zapravo razvodnio problematiku koja stoji iza kulture koju promoviraju Prijovićka i slične njoj i poslužio im kao ono što američka CIA zove useful idiot.

Pa Thompson bi napunio 20 arena i bez ovolike pompe kada bi mu zločesti mainstream to dopustio, ali ne može, a zašto ne može? Zato što je jednom, navodno, negdje pjevao neku pjesmu koja veliča krvnike i zločince iz Drugog svjetskog rata. Iako o tome nema nikakvih dokaza, a sam pjevač je to više puta opovrgnuo.

O tome, možda, nekom drugom prilikom.