“Iako pojedini prizori na Povorci ponosa možda nisu bili primjereni za djecu, ona nisu bila direktno ugrožena, niti su time nužno prekršena njihova prava” kazaše pravobraniteljica za djecu kao osvrt na izlaganje djece kondomima obavijenom prajdovskom kreaturom na dana kada Sodomljani i Gomorani cijelom Zagrebu “urbi et orbi” “ponosno” (a kako će drugačije) pokazuju vizualne posljedice protunaravnog stila života.
I nikom ništa!
Boljševički odnos prema sudionicima protuprirodnog bluda
O šampionima kognitivne disonance tzv. prajdašima štovateljima Titovih partizana “oslobodioca” ne treba trošiti previše riječi. Recimo samo da im je osjetilna ugoda nikad dostupnija nego u “civilizacijski naprednom” dvadeseti i prvom stoljeću stvorila prašinu u dijelu mozga koji u suradnji sa zdravim razumom izvodi zaključak o životno ozbiljnijim posljedicama ogrješenja o prirodu i njezine zakone. Oprostite sociologija i psihologija, ali ovo se pogotovo odnosi na područje spolnosti. Znam proveli ste gotovo pola stoljeća u pokušaju normaliziranja protuprirodnog ponašanja, no svaki nas ponosni zagrebački prajd opet vrati na temeljnu civilizacijsku borbu naravnosti i protunaravnosti. Treba reći kako ta “osjetilna ugoda” kao posljedicu stvaranja prašine u dijelovima mozga potrebnima za održavanje intelekta aktivno spriječila prajdaše/ice u stvaranju mentalnih slika o tome kako je izgledao boljševički odnos prema sudionicima “protuprirodnog bluda”.
Policija ne dopušta HOS-ovcima ulazak u Knin
Nemušto se izvlačeći priopćenjem u kojem navode kako kolona vozila nije željela nastaviti put prema Kninu alternativnim pravcem, policajac sa snimke portala Dugopolje.org s lica mjesta tvrdi nešto potpuno drugačije. U Knin HOS-ovci ove godine ne možete (iako ste zemlju od okupacije oslobodili ratujući cijelom bojišnicom od Nuštra do Dubrovnika), jer problematičan je amblem pod kojim ste ratovali i na čijoj je uniformi ušiveno znamenje pronađeno u ekshumaciji Žarka Manjkasa Crvenkape u Vukovaru. ”Svoj dio posla ćete moći napraviti iza 14 sati. Iz članka 51. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, zbog učestalog kršenja mjera svake godine za Oluju ne možete ući u Knin. Svoj dio protokola možete napraviti iza 14 sati.”
I nikom ništa!
Da je u Domovinskom ratu vrijedilo načelo prvo političari i to oni koji su kreativno (anemični) i manje kreativno ali doduše iskrenije (studiranje) izbjegli ratnu u borbenom/neborbenom sektoru obvezu danas bismo pisali povijest rekordne inflacije u takozvanoj državi srpskih krajišnika.4 No, tada su hrabrost, odlučnost i beskompromisnost prevladavali, a ishod je nakon herojske obrane Vukovara, Petrinje, Gline, Dubrovnika, Gospića, Kiseljaka, Viteza, Rame i drugih jednako bitnih i povijesno zabilježenih gradova i mjesta bila toliko sanjana sloboda.
Zlatarski sudbeni sustav
Da citiram Antu Casha, i njegovu uspješnicu Ante: “…i rodjeni i umrli i vinčani i kršteni
i krizmani, brate, svi…” se u ovom slučaju ne zovu Ante već su se upregnuli u Ministarstvu vanjskih poslova ne bi li osmero hrvatskih državljana iz afere Zambija ali i cijeli posvojiteljski lanac na temeljima takozvanog zlatarskog sudbenog sustava oslobodili od odgovornosti za potencijalno trgovanje djecom i kršenje hrvatskih i kongoanskih zakona. Usprkos zabrani međunarodnog posvajanja djece, zabrani posvajanja ‘transrodnim’ osobama, ne postojanje procedure legalizacije stranih javnih isprava i drugim upitnim postupcima osmero hrvatskih državljana dobilo je svu moralnu, pravnu, medijsku potporu vladajućih.
I nikom ništa!
Quod licet Iovi non licet bovi
Kako je moguće? I nikom ništa!
Ljevica je takva kakva je. Ona je odraz zeitgesta u kojem živimo. Perverzna, banalna i vulgarna. Intelektualno nepoštena do razine da ju se s razlogom godinama kruni kao “šampionku licemjerja”. Bez namjere da debatira. Životnog svjetonazora koji ljudsku interakciju, zajednicu i u konačnici njezine fundamente promatra isključivo kroz poziciju have i have not odnosno onih koji moć posjeduju i onih koji nisu te sreće. Ta ropkinja vlastitih strasti onaj libido dominandi5 o kojem progovara Augustin u davnoj i nikad aktualnijoj riznici antičke mudrosti sigurno ju ne oplemenjuje i motivira za kreposna djela. Svojim strastima želi ugoditi, a s posljedicama neobuzdane slobode ne želi se suočiti. U podjelu vaših kućanskih poslova želi se umiješati, a opasnije od svega vašu djecu želi preodgojiti. Sve to u vremenu nikad veće politizacije svih aspekata ljudskog života. Pa sad vi računajte tko se od tog tsunamija pale ljudske naravi, koja namjerava igrati kontra postavljenih pravila prirodnoga zakona, može sakriti.
Što se prije pomirimo s tom realnošću više ćemo energije i snage moći posvetiti radu i aktivnostima koje će imati značajniji utjecaj na politički život u Hrvatskoj u odnosu na konstantno reagiranje koje začinimo onom otužnom “I nikom ništa!” završnicom. Nije cilj pobjeći od političke borbe već ju voditi metodama koje ne djeluju defetistički i iscrpljujuće kao konstantno naricanje nad sudbinom desnice kojoj se ne dopušta isto što i ljevici. Ne dopušta joj se iz već poznatih razloga društvenog utjecaja i moći u medijskim, financijskim i političkim krugovima koje svoje izvorišne osnove pronalaze u komunističkoj Jugoslaviji. Notirali smo to nebrojeno puta! Quod licet Iovi non licet bovi ili po naški što je dopušteno Pupovcu nije dopušteno Skeji.
Vrli novi svijet
Znamo za ljevičarsko licemjerje, znamo za njihove podlosti i lukavštine kojima protunaravnosti normaliziraju, a stoljetne vrijednosti ismijavajući (tu se krije srž lukavosti) odbacuju nauštrb nove slike Starog kontinenta skicirane u programima Soroševog Otvorenog društva. Da nastavim s dobrom tradicijom opet ću spomenuti dio onoga što se provlači i normalizira. Definicija žene koja odudara od osnovnoškolske definicije s nastavnog predmeta Biologija. Masovni priljev afričkog i bliskoistočnog dominantno muškog stanovništva nadahnuto vjerom o integraciji istih u Zapadni civilizacijski krug. Pokušaj promjene jezika kao temeljnog gradivnog tkiva poimanja životne stvarnosti pa nas tako ekspoziture Vrlog novog svijeta uče kako su kućanski poslovi po novome postali reproduktivni rad, protunaravni čini ljubav, a pobačaj žensko pravo, odnosno budimo trans/rodno korektni, sveopće ljudsko pravo. Jer i muškarci mogu postati trudni. Idem brzo dalje jer previše je upitnika iznad glave, a razumu prihvatljivih argumenata niotkud.
Potrebno je raditi na tome da se političke i društvene zamisli državnog uređenja ukorijenjene u idealima i zamislima generacija prije nas predstave u ozračju koje ne obilježava malodušnost kao i sad već ukorijenjena reakcija “I nikom ništa” na ljevičarsko iživljavanje nad istinom, pravdom i ljubavlju. Istina, pravda i ljubav predznak su nečega za što se vrijedi boriti i od čega ne treba odustajati ma s koliko bujica raznih “izama” i fobija bili optuženi, medijski posramljivani ili čak zbog/ na temelju njih kazneno gonjeni.
Obrazac djelovanja po kojem ljevica igra na kartu stvaranja moralne panike neposredno nakon što artikulirate političku misao baziranu na istini, pravdi i ljubavi više ne prolazi. I to ne samo kod dijela društva koje nam je vrijednosno blisko, nego i kod onih koji se nalaze na centru. U trenutcima u kojima zdravi razum gubi tlo pod nogama ljevičarskog “ljubav je ljubav” narativa možemo i moramo artikulirati misao koja se ne reducira na defetističko zapomaganje o onome što već znamo.
Što nam je činiti?
Rješenje vidim u ozbiljnom shvaćanju vrijednosti koje zastupamo i iza kojih imenom i prezimenom stojimo. Svijest o tome da branimo same temelje naše domovine trebala bi biti dovoljna kako bi prestali s praksom “posipanja pepelom” i predvidljivog ispričavanja misleći kako smo taktički odigrali na “dobre karte” uspjevši barem trunčicu konzervativnih vrijednosti verbalizirati u onim mrvicama od vremena koji gospodari sa srednjostrujaškog medijskog stola dopuštaju onima koji još uvijek vjeruju u brak kao zajednicu muškarca i žene. Od 2013. godine i ustavne vrijednosti, ali nemjerljive s pravnim slavolukom koji se podiže u crtici iz preambule Ustava o navodnim antifašističkim temeljima suvremene Hrvatske.
Ozbiljno shvatiti vrijednosti koje zastupamo, a nadam se i živimo osnova je beskompromisnoj obrani koja se ne zaustavlja i ne ispričava nakon prvih javnih posramljivanja o izmima i fobijama koje “konzervativna čudovišta” zastupaju u kulturi koja postaje sve osjetljivija i sve više emocionalnim nagonima vođena. Čvrste i žilave vrijednosti koje iza sebe imaju vremensku prokušanost ne podnose mekoću i mlakost. One koje bujice sa Zapada i Istoka stoljećima pokušavaju srušiti ne smijemo svesti na crticu u izbornim programima stranaka koje se zalažu za “obiteljske vrijednosti”.
Defetistički i na trenutke kukavički pristup desnice temama koje mediji i ljevica definira kao “osjetljive” opravdava mišlju kako “još nije trenutak” i “kako treba biti lukav”. Problem je što je u kontekstu sve većeg sužavanja slobode govora tih “trenutaka” sve manje, i kako konkretnih plodova taktike “lukavosti” nema. Ako smo se već odlučili živjeti, baštiniti i u javnosti isticati vrijednosni sustav koji je duboko ukorijenjen u samu bit’ čovjeka, onda moramo biti svjesni kako u svijetu koji ne prepoznaje osnovne biološke datosti moramo “vikati s krovova” ono što je kršćansko-europska civilizacija stoljećima podrazumijevala, i na čemu je izgradila sve one monumentalnosti koje i danas ostavljaju bez daha milijune turista koji posjećuju Pariz, Barcelonu, Firenzu, Budimpeštu, Beč i druge europske gradove.
Nota bene dragi čitatelju! Desničarsko naricanje nad vlastitim udesom ujedno znači i nepovoljan razvoj prilika za naravne Božje plodove u koji desnica vjeruje: obitelj, narod i domovinu.
Mi, baštinici stoljetnih vrijednosti naših predaka koje su ovu zemlju očuvale kroz svjetske ratove, bolesti, razne političke sustave, tiranije i agresore ne možemo ovo vrijeme u kojem se odlučuje o duhovnoj, moralnoj i etničkoj budućnosti Hrvatske isključivo naricati nad sudbinom i budućnosti. Moramo pronaći kreativne načine pomoću kojih ćemo doprijeti do šireg pučanstva i razbiti tu već opjevanu Hrvatsku potištenost i sluganstvo koje se uvijek iznova ponavlja u političkoj “eliti” ali treba biti iskren – i u narodu. Tada ćemo u Kninu gledati festival hrabrosti i odlučnosti ukorijenjenima u ljubavi prema domovini, a vrijednosti “anemije” i “studiranja dok bojišnica određuje budućnost našeg naroda” poslat ćemo u ropotarnicu povijesti.
