Sveto pismo o posljednjim vremenima
Pogledajmo što o naznakama skorašnjih vremena nudi Sveto pismo, kao izvor svih mudrosti i Živa Riječ, Bog sam. Pri tom valja imati na umu kako je Božja Riječ uvijek aktualna i kako su se najavljeni događaji u njoj već odigrali, ali i kako se oni, kao u nekoj povijesnoj spirali, uvijek iznova ponavljaju, svaki put u sve dramatičnijem obujmu, intenzitetu i sveobuhvatnosti sve do konačnog ispunjenja.
Da bi proučavanje tih vječnih istina bilo smisleno, možemo krenuti od Lukina evanđelja 21, 9-19 u kojem nam Isus govori:
„A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak. Tada im kaza: „Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva.
Bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba. No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja.
Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti. Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti. Jer to su dani odmazde, da se ispuni sve što je pisano.“
U ovom odlomku Isus najavljuje ratove i bolesti, glad i progone, ali nas i ohrabruje. Upućuje nas kako se sve to mora dogoditi jer je to naš put. U vatri ćemo biti kušani kako bismo se pročistili da besprijekorno čisti uđemo u Njegovo kraljevstvo. Bez te vatre progona i muke vrlo se teško možemo dovesti u stanje da budemo dostojni Njegove vječne blizine.
Smrt nas ne može dohvatiti budemo li slušali Njegove riječi. To nam potvrđuje u naizgled proturječnostima kad najprije govori kako će neke od nas i ubiti, ali i da nam vlas s glave neće pasti. On nas poziva da uvijek pred sobom imamo život vječni. Oduzimanje ovozemaljskog života ne otkida nam ni vlas s glave u vječnom životu, onom jedinom istinskom i pravom životu.
Zbog toga se kršćanin ne treba prepuštati očaju. Poziv „ne boj se“ ponavlja se točno 365 puta u Bibliji, za svaki dan u godini po jednom. Ne bojte se, jer On nas je otkupio!
Mržnja prema kršćanima u današnjem je svijetu gotovo opipljiva. Paljenje crkava, napadi na molitelje, šerijatski zakoni kao i uvođenje sankcija zbog citiranja Svetog pisma u zakonodavstvu zapadnih zemalja kad je riječ o odnosu prema homoseksualnosti, to potvrđuju.
Otvaranje Olimpijskih igara u Parizu, otvaranje tunela St. Gothard u Švicarskoj, umjetnost Marine Abramović i sličnih konceptualnih umjetnika, prijenosi pobačaja uživo na internetu i javna zalaganja za depopulaciju odrazi su neskrivenog sotonizma koji u današnjem društvu postaje svakodnevna pojava.
Kršćanima prijete skori progoni. Ali ne svim kršćanima. Progoni čekaju one kršćane, osobito katolike, koji ne će pristajati na promjene koje će donijeti modernističko katoličanstvo. A te će se promjene uvoditi postupno i usporedno s drugim dramatičnim događajima i ne će svugdje biti iste. Progon će provoditi civilne vlasti, a izostat će tamo gdje će vlast biti naklonjena istinskom Kristovom nauku.
Kako se trebamo odnositi prema papi Franji, kardinalima i promjenama koje se unose u crkveni nauk?
Prije svega ne smijemo dopustiti da nam bilo koja pojava ili događaj unosi nemir u srce. Činjenica da živimo baš u ovim vremenima za sve nas je izrazito milosna. Imamo prigodu ostati vjerni Kristovu nauku i kako On kaže „svojom se postojanošću spasiti“. Prigodu za postojanost ne ćemo imati ako izostane kušnja, ali ako je ona prisutna, trebamo je promatrati kao vjerodajnicuo koju ćemo upravo tom postojanošću ovjeriti i tako se domoći vječne radosti. Trebamo moliti za Papu i za našu Crkvu.
Odlaskom iz Crkve mi se ne ćemo spasiti, odbacit ćemo postojanost i potrgati vjerodajnicu umjesto da je ovjerimo. Za nas katolike nema druge opcije nego boriti se za Crkvu iznutra. Izbor modernističkih kardinala nešto je što Bog dopušta. Gospodin nam upravo na taj način otvara vrata te ostavlja mogućnost da Ga slijedimo i nošenjem svojih križeva uđemo u zajedništvo s Njim. Vrlo je izgledno da će jednom i na papinskoj stolici sjediti Bezakonik jer nam sveti Pavao u 2. Solunjanima govori:
„Neka vas nitko ne zavede ni na koji način. Jer ako prije ne dođe onaj otpad i ne otkrije se Čovjek bezakonja, Sin propasti, Protivnik, onaj koji uzdiže sebe protiv svega što se zove Bog ili svetinja, dotle da i u Božji hram zasjedne gradeći se Bogom…“
Ako je taj događaj opisan u Svetom pismu, kolike su šanse da se on ne dogodi?
Te su šanse nikakve, ravne su nuli, a mogućnost da se to dogodi za naših života dodatno nam treba ozariti srca. Veliki je to blagoslov i prilika za svakog od nas- vjernika.
Upravo zbog toga pozvani smo djelovati na području na kojem nas je Gospodin postavio, u svojoj obitelji, u svojoj župi, biskupiji, na radnom mjestu, u svom narodu. Mnogi naši suvremenici ne žele razmišljati na ovaj način. Zatvaraju oči i i poput “nojeva” glave guraju u pijesak. Strah od promjene, od križa, od rata, od gladi paralizirajuć je. Radije će napadati one koje
Gospodin potakne na pripremanje vjernika za nadolazeće kušnje i prokazivati ih kao širitelje panike, sektaše i teoretičare zavjere. Spominjat će i kako je Gospodin rekao (Mt 24,36) „a o onom danu i času nitko ne zna, ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac“, a zaboravit će na njegove riječi o znakovima vremena: „Pogledajte smokvu i sva stabla. Kad već propupaju, i sami vidite i znate: blizu je već ljeto. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je kraljevstvo Božje“ (Lk 21,29–31).
Hrvatska i njeno duhovno vodstvo u vremenima nevolje
Postavlja se pitanje i kako bi se naši biskupi trebali postaviti u toj situaciji. Oni, baš kao i svi mi vjernici, moraju ostati vjerni Petrovoj stolici dok god bude postojala euharistija i dok god nove odredbe ne budu predstavljale neprihvatljiv odmak od Kristova nauka. Kad se jednom to dogodi tada će i oni morati stati u obranu Krista po svaku cijenu. U međuvremenu trebaju koristiti sve duhovne alate koje imaju na raspolaganju da zaštite svoje stado od grabežljivaca u janjećoj koži koji sve više šire svoj utjecaj u Crkvi. Njihove homilije trebaju ohrabrivati povjerene im duše da ostanu pravovjerni.
Trebaju imati hrabrost jednog Ivana Krstitelja i upozoravati vlastodršce kako se trebaju vratiti načelima Crkve i odbaciti grješnost ovoga svijeta. Trebaju se glasno založiti protiv kulture smrti koja agresivno zagovara pobačaj i eutanaziju. Trebaju se unutar svog područja djelovanja odupirati rodnoj teoriji i woke kulturi koje iskrivljavaju vječne istine.
Takvi pastiri s pravom će baštiniti apostolsku slavu.
Iz povijesti trebaju uzimati pozitivne primjere djelovanja biskupskih konferencija poput one portugalske kad je u Fatimi 1931. pred više stotina tisuća ljudi Portugal posvećen Bezgrješnom Srcu Marijinu, 1938. posveta je ponovljena, a njihov narod ostao je pošteđen strahota Drugog svjetskog rata.
U dramatičnim događajima koji će pogoditi svijet postojat će oaze koje će navijestiti pobjedu Bezgrješna Srca Marijina koja će se nakon vremena nevolje proširiti na sve narode. Takva jedna oaza može biti i Hrvatska. Četrdeset i tri godine Gospinih ukazanja u Međugorju, baš nama, našem hrvatskom narodu, daju pravo tome se nadati.
Dodatni optimizam bude proroštva koja su o Hrvatskoj izrekli duhovni autoriteti, a jedno od najupečatljivijih je svakako ono koje je Gospa dala slugi Božjem don Stefanu Gobbiju za vrijeme posjeta Zagrebu, 20. rujna 1996. dio kojeg slijedi u nastavku:
„Došao je čas odlučujuće bitke. Sotona je već došao do vrhunca svoje moći i sada, također i u Crkvi, dovršit će (svoje djelo), koliko mu je Gospodin dopustio za Njeno najbolnije čišćenje. Časovi, koje ćete proživjeti, spadaju među najvažnije, jer svi događaji koje sam vam prorekla, ispunit će se.
Ne boj se malo stado. Isus vas je okupio u nebeskom pašnjaku svoje božanske Ljubavi. On vas vodi savršenom ispunjenju Očeve Volje. Isus želi biti od vas proslavljen.
Došao je čas u kojem ćete Isusa savršeno proslaviti. Vi ste utjeha njegovoj napuštenosti; vi ste duboka radost njegova Božanskog srca.
Ne boj se malo stado. Budite moja mala djeca, koju sam okupila sa svih strana svijeta, za veliku bitku između Boga i Sotone, između sila dobra i sila zla.
Gospodin će pobijediti preko Mene, svoje male Sluškinje. Ja ću pobijediti pomoću vas, moja mala djeco.
Ono što se dogodilo u ovoj Naciji postaje znak za sve. Zbog svoje vjernosti Isusu i vašoj nebeskoj Majci, Crkvi i papi, Sotona je navalio na nju, u pokušaju da je uništi. Imajući na umu ovaj cilj, udružile su se sve sotonske i masonske sile. Međutim, Ja sam sama označila čas njihova poraza. Tako će biti za čitavo čovječanstvo. Zato vas pozivam na pouzdanje i nadu.“
I ovo nam proroštvo potvrđuje kako je Gospodin dozvolio kušnju za veliko čišćenje Crkve. Potvrđuje i nužnost vjernosti Isusu, Gospi, Crkvi i predaji kako bismo dočekali puninu pobjede nad Zlom.
Kakav nas kraj čeka?
I za kraj poslužit ćemo se još jednim ulomkom iz Svetog pisma koji će dodatno potvrditi kako nas nadolazeći događaji ni na koji način ne trebaju uznemiravati:
„Za malo muke zadobili su dobra velika jer Bog ih je stavio na kušnju i našao da su ga dostojni. Iskušao ih je kao zlato u taljiku i primio ih kao žrtvu paljenicu. Zato će se u vrijeme posjeta njegova zasjati te će vrcati kao iskre u strnjici. Sudit će pucima i vladati narodima i Gospodin će kraljevat’ nad njima uvijeke“ (Mudr 3, 5–7).
Predthodni dio:
Imenovanja novih kardinala u kontekstu znakova vremena, Svetog pisma i svetačkih objava (1. dio)