Nedavna imenovanja novih kardinala iznova su uzburkala katoličku javnost. Naime, papa Franjo je najavio kako će na konzistoriju 8. prosinca 2024. biti imenovan 21 novi kardinal. Oni će s postojećih 122 kardinala birača (tj.onoh koji imaju pravo glasa na konklavama) suodlučivati o smjeru kojim će se Katolička Crkva kretati u vremenima koja nas čekaju nakon pontifikata pape Franje.
Kardinali su ključne osobe u Katoličkoj crkvi zbog njihove uloge u vođenju i održavanju crkvenih struktura te zbog svoje bliske suradnje s papom. Ne samo da biraju papu, nego su mu i savjetnici, rukovode vatikanskim dikasterijima i važnim tijelima, duhovni su lideri u svojim zajednicama i državama te predstavljaju univerzalnost crkve jer dolaze iz međnarodnog okruženja.
Zanimljivo je za istaknuti da njihova crvena odora simbolizira spremnost da brane vjeru, čak i do prolijevanja krvi, a njihov status nosi autoritet i duhovnu težinu unutar Crkve.
Geopolitička realnost u predvorju rata
Ova vremena u kojima živimo već zaslužuju epitet „posebnih”. Ona nam mogu ukazati na sve ono što nas očekuje u skoroj budućnosti. U Europi bukti rat kakvog nije bilo od kraja Drugog svjetskog rata. Nuklearna velesila Rusija u sukobu je sa zapadnim svijetom na teritoriju susjedne joj Ukrajine.
Nakon početnih odbacivanja ozbiljnosti situacije i uspjeha zapadne vojno-političke propagande koja je uvjeravala svoje stanovnike kako Rusija samo što nije pokleknula i kako se raspada njena ekonomska i vojna stabilnost, svjedoci smo kako se događa upravo suprotno i kako Zapad nema pravi odgovor na rusku spremnost odigravanja presudne uloge u vlastitom susjedstvu u pogledu njegovih vojnih i političkih savezništava.
Sjedinjene Američke Države kao jedini jamac ravnoteže straha i posljedično, ruskog suzdržavanja od angažiranja većih snaga i razornijih oružja, opterećene su vlastitim političkim, kulturološkim i svjetonazorskim sukobima.
Predstojeći predsjednički izbori te bi sukobe mogli uvesti u iduću fazu. Nakon što neopredijeljenih više gotovo i nema i nakon što su svi zauzeli svoje pozicije u ideološkim rovovima samo nas korak dijeli od iskapanja stvarnih, ratnih rovova.
Hollywoodski blockbusteri o građanskom ratu prvi su znaci kamo smjeraju ti sukobi baš kao i tri nedavna pokušaja atentata na bivšeg predsjednika Donalda Trumpa koji je, usprkos krivotvorenim anketama, izgledni pobjednik predstojećih predsjedničkih izbora. Koliko god se lijevi komentatori trudili ignorirati ovu činjenicu i umanjiti njezinu važnost čak i optuživati Trumpa kako je sam kriv za inscenaciju tih pokušaja atentata, ipak moramo konstatirati kako ne pamtimo kad su se izbori održavali u ovakvoj napetosti.
Teško je zamisliti da će vladajuća garnitura američkih vlastodržaca dopustiti pobjedu omraženog im republikanskog kandidata. Ako procijene da nemaju šanse, vrlo je izvjesno da će isprovocirati političku i sigurnosnu nestabilnost i tako pokušati zadržati vlast. Bude li neki idući atentat uspješan, kaos u Americi ne će se moći izbjeći.
Ako razum ipak pobijedi i izbori prođu koliko toliko mirno i Trump se vrati u Bijelu kuću, možemo očekivati postupno micanje fokusa američke vanjske politike s europskih zbivanja.
Trump će se baviti ekonomskim pitanjima, problemima s migracijama i svojim susjedstvom, a njegova vanjskopolitička oštrica bit će usmjerena protiv Kine koju on, kao uostalom i nova američka vanjskopolitička doktrina, drži većom prijetnjom Americi nego što je to Rusija. Isto tako, možemo očekivati sve manji američki angažman u NATO savezu.
U svakom slučaju, SAD će biti fokusiran na svoje probleme.
Rusija će tako dobiti slobodne ruke za prekrajanje Europe po vlastitom ukusu. Njezin plan je izbiti na granice NATO-a kao što je s plan NATO-a s Ukrajinom bio izbijanje na granice Rusije.
Vrlo je upitno što će se događati u zemljama istočne Europe čija javnost ne želi sukob s Rusijom. Javno mnijenje u Bugarskoj, Rumunjskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Slovačkoj i Mađarskoj vrlo je skeptično prema zaoštravanju odnosa s Rusijom.
S druge strane, Emanuel Macron već je u više navrata pokazao da Putinu ne namjerava oprostiti poraze koje je od njegovih snaga doživio na afričkom kontinentu i sve će učiniti da u budući sukob s Rusijom uvuče što veći broj europskih država.
Njemačka vanjska politika drži se rezervirana no većinu je svoje industrije prenamijenila u ratnu. Na našu veliku žalost i hrvatski premijer pristajanjem na Macronove igre rata sve čini kako bi svome narodu stavio metu na čelo.
Istovremeno, na Bliskom istoku, duhovnom središtu svijeta, događa se rat koji poprima obrise velikog vjerskog rata.
Izrael je sve osamljeniji u svojim nastojanjima oko obračuna s državnim i političkim organizacijama čiji je javno obzanjen cilj i njegovo uništenje. U tom obračunu ne bira sredstva i bilo svjetske javnosti okreće se protiv njega.
Metodama ratovanja koje koristi, Izrael odašilje poruku kako je ovaj puta odlučan ići do kraja, a država Iran i vojno političke organizacije pod njegovim utjecajem, Hamas i Hezbolah, njegovi su neskriveni vojni ciljevi. Strah od dovršetka iranske nuklearne bombe, za kojeg u Izraelu nagađaju da će uslijediti za godinu dana, bio je motiv za ulazak u rat, a stvarne namjere da se uspostavi nekakvo primirje jednostavno – nema. Dojam je da će taj rat završiti potpunim uništenjem jedne od zaraćenih strana.
Na Dalekom istoku, čeka se samo iskra koja će zapaliti novo veliko ratno žarište u kojem se naziru sukobi Kine i Tajvana, Sjeverne i Južne Koreje, a ni Indija i Pakistan ne izgledaju kao velike vojne sile koje će mirno iz prikrajka promatrati svjetski sukob u nastajanju.
Ovo su geopolitičke okolnosti u kojima se nalazi današnji svijet.
Druge nevolje
Njima valja pridodati ekonomske posljedice pandemije Covida, zapadnih sankcija Rusiji i američkih sankcija Kini te najave novih pandemija od strane Svjetske zdravstvene organizacije.
Ova potonja je u diplomatskoj ofenzivi kojom pokušava privoljeti vlade suverenih država da joj u slučaju pojave neke nove globalne zdravstvene prijetnje potpuno prepuste upravljanje pandemijom u njihovim državama.
Teško je zamisliti iduću pandemiju koja bi iznova bila pretežito marketinška sa smrtnošću u promilima kao što je to bio slučaj s Covidom.
Prije možemo pretpostavljati kako će kod neke nove pandemije, kad se jednom pojavi, smrtnost biti značajnija, a zaštita cjepivom učinkovitija, no njegove konačne posljedice mnogo razornije.
Na sve ove nedaće nadovezuju se i klimatske promjene. Tvrditi kako su klimatske promjene izmišljene bilo bi isto što i tvrditi kako je Covid 19 izmišljotina i kako ta bolest ne postoji. Međutim, ako razmišljamo o uzroku tih pojava, onda je nastanak bolesti kao posljedica prelaska virusa sa šišmiša na čovjeka podjednako uvjerljiv kao i pojava klimatskih promjena zbog učinka CO2 u zemljinoj atmosferi.
Sinodalnost i promjene u Katoličkoj Crkvi
U svim ovim opisanim okolnostima, koje mogu potrajati još godinama (ili možda i samo mjesecima) u Katoličkoj Crkvi događaju se krucijalna promjene. Sinodalnost odijeva Crkvu u novo ruho, mijenja se crkveni stav prema homoseksualnosti, rodnoj teoriji, feminizmu, ređenju žena, celibatu, evangelizaciji, a neke časne sestre se čak otvoreno zalažu za pobačaj…
Izborom novih kardinala među kojima se ističe dominikanac Timothy Radcliffe, zagriženi pobornik homoseksualnih nježnosti, odnos snaga između, da pojednostavimo, tradicionalista i modernista uvelike se prometnuo u korist modernista.
Katolička crkva je modernizam smatrala velikom prijetnjom sve do Drugog vatikanskog koncila kad su određene ideje modernizma prošle ispod radara.
Koliko se modernizam smatrao opasnim za Crkvu najbolje govori činjenica da je Papa Pio X. uveo “Zakletvu protiv modernizma” (Sacrorum Antistitum) 1910. godine, koju su morali potpisati svi katolički klerici i teolozi, obvezujući ih na odbacivanje modernističkih ideja.
Zastanimo na trenutak i pogledajmo što nam govori svetačka predaja i iskustva katoličkih mistika o ovoj temi?
Svetačka predaja o posljednjim vremenima
Sveta Brigita Švedska (1303.–1373.), mističarka, suzaštitnica Europe:
“Vrijeme će se Antikrista približiti kada se mjera nepravičnosti prelije i kada zloća naraste do globalnih razmjera, kada kršćani budu ljubili krivovjerja, a nepravednici gazili sluge Božje.”
Sveta Hildegarda (1098.– 1179.), crkvena naučiteljica, proročica:
„Nakon Antikristova rođenja pojavit će se lažni učitelji i doktrine, nakon čega će uslijediti ratovi, glad i pošast… Namamit će ljude k sebi dajući im potpuno izuzeće od pridržavanja svih božanskih i crkvenih zapovijedi, opraštajući im grijehe, te tražeći od njih da povjeruju u njegovo božanstvo. Prezret će i odbaciti krštenje i evanđelje. Odbacit će sve zakone, sav moral i vjerska načela, kako bi svijet privukao k sebi. Udijelit će posvemašnju slobodu od Božjih i crkvenih zapovijedi, te svakome dopustiti da živi u skladu sa svojim strastima.
Vjeru će nastojati ‘prilagoditi potrebama’. Reći će da ne trebate postiti niti svoj život ‘zagorčavati’ odricanjem. Bit će dovoljno ljubiti Boga. Propovijedat će slobodnu ljubav i raskinuti obiteljske spone, te tvrditi kako grijesi i poroci nisu to što jesu. Dolasku će Antikrista neposredno prethoditi glad i potresi.”
Marija Valtorta (1897.–1961.), talijanska mističarka, spisateljica, čija je djela preporučivao sveti Padre Pio:
„U to vrijeme, koje će neizbježno doći, u kome će se tmine boriti protiv svjetlosti, bestijalnost protiv duha, sotonine pristaše protiv preostale djece Božje, Babilon protiv nebeskog Jeruzalema, kad će se babilonske pohote, trostruke pohote, razliti poput smradnih voda i infiltrirati se posvuda, sve do kuće Božje, kako je već bilo i kako je rečeno da mora ponovno biti, u to vrijeme otvorene odvojenosti djece Božje od djece Sotonine, u kome će djeca Božja postići snagu duha koja do sada nikada nije postignuta, a djeca Sotonina snagu zla tako veliku da si nijedna pamet ne može predočiti kakva će stvarno biti, doći će nova evangelizacija, potpuno nova evangelizacija, koja zasad pokazuje prva buđenja kojima se ljudi suprotstavljaju.“
Kako se postaviti prema nadolazećim promjenama?
Jesu li ova proroštva razlog za paniku? Možemo li očekivati skori kraj svijeta? Kako se zaštititi? Imamo li ikakvu šansu?
Odgovori na ova pitanja dvojaki su. Rekli bismo, čak su dijametralno suprotni. Ovise o stanju duha. U nastavku teksta obratit ćemo se onom dijelu naših čitatelja čije stanje duha određuje Onaj koji je Put Istina i Život.
Za razliku od njih, svi oni koji cilj svoga postojanja nalaze u materijalističkom poimanju stvarnosti, kojima je imovina jamac njihove sigurnosti, a užitak primarni smisao, ne trebaju dalje čitati ovaj tekst. U njemu ne će pronaći odgovore na svoja pitanja, iznimka su tek oni među njima koji uspiju otvoriti svoje srce i dopustiti mogućnost postojanja i drugog puta do punine vlastitog ostvarenja.
Put je to koji jedini nudi odgovore na sva pitanja, ali koji se može razumjeti samo srcem. Na tom putu pridružit će se onima koji svoje čežnje, želje i djela već suobličuju svome Spasitelju, pridružit će se onima koji slijede Isusa Krista.
Sveto pismo o posljednjim vremenima
Pogledajmo što o naznakama skorašnjih vremena nudi Sveto pismo, kao izvor svih mudrosti i Živa Riječ, Bog sam. Pri tom valja imati na umu kako je Božja Riječ uvijek aktualna i kako su se najavljeni događaji u njoj već odigrali, ali i kako se oni, kao u nekoj povijesnoj spirali, uvijek iznova ponavljaju, svaki put u sve dramatičnijem obujmu, intenzitetu i sveobuhvatnosti sve do konačnog ispunjenja.
Da bi proučavanje tih vječnih istina bilo smisleno, možemo krenuti od Lukina evanđelja 21, 9-19 u kojem nam Isus govori:
„A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak. Tada im kaza: „Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva.
Bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba. No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja.
Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti. Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti. Jer to su dani odmazde, da se ispuni sve što je pisano.“
U ovom odlomku Isus najavljuje ratove i bolesti, glad i progone, ali nas i ohrabruje. Upućuje nas kako se sve to mora dogoditi jer je to naš put. U vatri ćemo biti kušani kako bismo se pročistili da besprijekorno čisti uđemo u Njegovo kraljevstvo. Bez te vatre progona i muke vrlo se teško možemo dovesti u stanje da budemo dostojni Njegove vječne blizine.
Smrt nas ne može dohvatiti budemo li slušali Njegove riječi. To nam potvrđuje u naizgled proturječnostima kad najprije govori kako će neke od nas i ubiti, ali i da nam vlas s glave neće pasti. On nas poziva da uvijek pred sobom imamo život vječni. Oduzimanje ovozemaljskog života ne otkida nam ni vlas s glave u vječnom životu, onom jedinom istinskom i pravom životu.
Zbog toga se kršćanin ne treba prepuštati očaju. Poziv „ne boj se“ ponavlja se točno 365 puta u Bibliji, za svaki dan u godini po jednom. Ne bojte se, jer On nas je otkupio!
Mržnja prema kršćanima u današnjem je svijetu gotovo opipljiva. Paljenje crkava, napadi na molitelje, šerijatski zakoni kao i uvođenje sankcija zbog citiranja Svetog pisma u zakonodavstvu zapadnih zemalja kad je riječ o odnosu prema homoseksualnosti, to potvrđuju.
Otvaranje Olimpijskih igara u Parizu, otvaranje tunela St. Gothard u Švicarskoj, umjetnost Marine Abramović i sličnih konceptualnih umjetnika, prijenosi pobačaja uživo na internetu i javna zalaganja za depopulaciju odrazi su neskrivenog sotonizma koji u današnjem društvu postaje svakodnevna pojava.
Kršćanima prijete skori progoni. Ali ne svim kršćanima. Progoni čekaju one kršćane, osobito katolike, koji ne će pristajati na promjene koje će donijeti modernističko katoličanstvo. A te će se promjene uvoditi postupno i usporedno s drugim dramatičnim događajima i ne će svugdje biti iste. Progon će provoditi civilne vlasti, a izostat će tamo gdje će vlast biti naklonjena istinskom Kristovom nauku.
Kako se trebamo odnositi prema papi Franji, kardinalima i promjenama koje se unose u crkveni nauk?
Prije svega ne smijemo dopustiti da nam bilo koja pojava ili događaj unosi nemir u srce. Činjenica da živimo baš u ovim vremenima za sve nas je izrazito milosna. Imamo prigodu ostati vjerni Kristovu nauku i kako On kaže „svojom se postojanošću spasiti“. Prigodu za postojanost ne ćemo imati ako izostane kušnja, ali ako je ona prisutna, trebamo je promatrati kao vjerodajnicuo koju ćemo upravo tom postojanošću ovjeriti i tako se domoći vječne radosti. Trebamo moliti za Papu i za našu Crkvu.
Odlaskom iz Crkve mi se ne ćemo spasiti, odbacit ćemo postojanost i potrgati vjerodajnicu umjesto da je ovjerimo. Za nas katolike nema druge opcije nego boriti se za Crkvu iznutra. Izbor modernističkih kardinala nešto je što Bog dopušta. Gospodin nam upravo na taj način otvara vrata te ostavlja mogućnost da Ga slijedimo i nošenjem svojih križeva uđemo u zajedništvo s Njim. Vrlo je izgledno da će jednom i na papinskoj stolici sjediti Bezakonik jer nam sveti Pavao u 2. Solunjanima govori:
„Neka vas nitko ne zavede ni na koji način. Jer ako prije ne dođe onaj otpad i ne otkrije se Čovjek bezakonja, Sin propasti, Protivnik, onaj koji uzdiže sebe protiv svega što se zove Bog ili svetinja, dotle da i u Božji hram zasjedne gradeći se Bogom…“
Ako je taj događaj opisan u Svetom pismu, kolike su šanse da se on ne dogodi?
Te su šanse nikakve, ravne su nuli, a mogućnost da se to dogodi za naših života dodatno nam treba ozariti srca. Veliki je to blagoslov i prilika za svakog od nas- vjernika.
Upravo zbog toga pozvani smo djelovati na području na kojem nas je Gospodin postavio, u svojoj obitelji, u svojoj župi, biskupiji, na radnom mjestu, u svom narodu. Mnogi naši suvremenici ne žele razmišljati na ovaj način. Zatvaraju oči i i poput “nojeva” glave guraju u pijesak. Strah od promjene, od križa, od rata, od gladi paralizirajuć je. Radije će napadati one koje
Gospodin potakne na pripremanje vjernika za nadolazeće kušnje i prokazivati ih kao širitelje panike, sektaše i teoretičare zavjere. Spominjat će i kako je Gospodin rekao (Mt 24,36) „a o onom danu i času nitko ne zna, ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac“, a zaboravit će na njegove riječi o znakovima vremena: „Pogledajte smokvu i sva stabla. Kad već propupaju, i sami vidite i znate: blizu je već ljeto. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je kraljevstvo Božje“ (Lk 21,29–31).
Hrvatska i njeno duhovno vodstvo u vremenima nevolje
Postavlja se pitanje i kako bi se naši biskupi trebali postaviti u toj situaciji. Oni, baš kao i svi mi vjernici, moraju ostati vjerni Petrovoj stolici dok god bude postojala euharistija i dok god nove odredbe ne budu predstavljale neprihvatljiv odmak od Kristova nauka. Kad se jednom to dogodi tada će i oni morati stati u obranu Krista po svaku cijenu. U međuvremenu trebaju koristiti sve duhovne alate koje imaju na raspolaganju da zaštite svoje stado od grabežljivaca u janjećoj koži koji sve više šire svoj utjecaj u Crkvi. Njihove homilije trebaju ohrabrivati povjerene im duše da ostanu pravovjerni.
Trebaju imati hrabrost jednog Ivana Krstitelja i upozoravati vlastodršce kako se trebaju vratiti načelima Crkve i odbaciti grješnost ovoga svijeta. Trebaju se glasno založiti protiv kulture smrti koja agresivno zagovara pobačaj i eutanaziju. Trebaju se unutar svog područja djelovanja odupirati rodnoj teoriji i woke kulturi koje iskrivljavaju vječne istine.
Takvi pastiri s pravom će baštiniti apostolsku slavu.
Iz povijesti trebaju uzimati pozitivne primjere djelovanja biskupskih konferencija poput one portugalske kad je u Fatimi 1931. pred više stotina tisuća ljudi Portugal posvećen Bezgrješnom Srcu Marijinu, 1938. posveta je ponovljena, a njihov narod ostao je pošteđen strahota Drugog svjetskog rata.
U dramatičnim događajima koji će pogoditi svijet postojat će oaze koje će navijestiti pobjedu Bezgrješna Srca Marijina koja će se nakon vremena nevolje proširiti na sve narode. Takva jedna oaza može biti i Hrvatska. Četrdeset i tri godine Gospinih ukazanja u Međugorju, baš nama, našem hrvatskom narodu, daju pravo tome se nadati.
Dodatni optimizam bude proroštva koja su o Hrvatskoj izrekli duhovni autoriteti, a jedno od najupečatljivijih je svakako ono koje je Gospa dala slugi Božjem don Stefanu Gobbiju za vrijeme posjeta Zagrebu, 20. rujna 1996. dio kojeg slijedi u nastavku:
„Došao je čas odlučujuće bitke. Sotona je već došao do vrhunca svoje moći i sada, također i u Crkvi, dovršit će (svoje djelo), koliko mu je Gospodin dopustio za Njeno najbolnije čišćenje. Časovi, koje ćete proživjeti, spadaju među najvažnije, jer svi događaji koje sam vam prorekla, ispunit će se.
Ne boj se malo stado. Isus vas je okupio u nebeskom pašnjaku svoje božanske Ljubavi. On vas vodi savršenom ispunjenju Očeve Volje. Isus želi biti od vas proslavljen.
Došao je čas u kojem ćete Isusa savršeno proslaviti. Vi ste utjeha njegovoj napuštenosti; vi ste duboka radost njegova Božanskog srca.
Ne boj se malo stado. Budite moja mala djeca, koju sam okupila sa svih strana svijeta, za veliku bitku između Boga i Sotone, između sila dobra i sila zla.
Gospodin će pobijediti preko Mene, svoje male Sluškinje. Ja ću pobijediti pomoću vas, moja mala djeco.
Ono što se dogodilo u ovoj Naciji postaje znak za sve. Zbog svoje vjernosti Isusu i vašoj nebeskoj Majci, Crkvi i papi, Sotona je navalio na nju, u pokušaju da je uništi. Imajući na umu ovaj cilj, udružile su se sve sotonske i masonske sile. Međutim, Ja sam sama označila čas njihova poraza. Tako će biti za čitavo čovječanstvo. Zato vas pozivam na pouzdanje i nadu.“
I ovo nam proroštvo potvrđuje kako je Gospodin dozvolio kušnju za veliko čišćenje Crkve. Potvrđuje i nužnost vjernosti Isusu, Gospi, Crkvi i predaji kako bismo dočekali puninu pobjede nad Zlom.
Kakav nas kraj čeka?
I za kraj poslužit ćemo se još jednim ulomkom iz Svetog pisma koji će dodatno potvrditi kako nas nadolazeći događaji ni na koji način ne trebaju uznemiravati:
Za malo muke zadobili su dobra velika jer Bog ih je stavio na kušnju i našao da su ga dostojni.
Iskušao ih je kao zlato u taljiku i primio ih kao žrtvu paljenicu. Zato će se u vrijeme posjeta njegova zasjati te će vrcati kao iskre u strnjici.
Sudit će pucima i vladati narodima i Gospodin će kraljevat’ nad njima uvijeke.
