Polemika oko podrške Rodnim studijima od strane katoličkih intelektualaca još se uvijek ne stišava. Ono što je donekle umirujuće i budi nadu iz perspektive vjernika katolika jest intervju kojeg je Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša dao Darku Pavičiću za blagdanski dvobroj Večernjeg lista.
Potpuno jasno i nedvosmisleno mons. Kutleša ističe kako je “neprihvatljivo nametanje studijskih programa kakvi su Rodni studiji te kako je neprihvatljiva svaka ideologija roda i rodnih teorija koje su suprotne Božjem stvoriteljskom planu i koje razdvajaju rod i spol.”
Nadbiskupov stav o pobačaju i eutanaziji i ponavljanje zahtjeva da se čovjekov život poštuje od začeća do naravne smrti kao i isticanje kako crkva ne može zastupati oblike životnog partnerstva koji su suprotne Božjem nalogu prokreacije popravlja ozračje povjerenja u našu Crkvu i njenog najutjecajnijeg biskupa mons. Dražena Kutlešu.
Ovaj intervju vodio je, kako smo već istakli, Darko Pavičić, jedan od najuglednijih hrvatskih novinara koji prati događanja u Crkvi i izvještava o duhovnim temama. Njegova knjiga “Međugorje – prvih sedam dana” obavezno je štivo koje bi svoje mjesto moralo naći na policama svakog katoličkog vjernika u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Nakon Velike Gospe, 17.08. Večernji list je objavio još jedan tekst istog autora pod naslovom “Što se zapravo krije iza dva udara iz Crkve na mons. Dražena Kutlešu: Ni jedna optužba nije istinita”.
U tekstu autor ističe kako je jedan udar trebao prikazati Nadbiskupa kao zagovornika Rodne ideologije, a drugi kao zaštitnika zlostavljača.
Jedan od tih udara dakle, stiže iz Nacionala. Tamo se plasira teza kako je mons. Kutleša skrivao pedofilske zlostavljače.
Pavičić ističe u svom tekstu kako je Nadbiskup sve učinio sukladno kanonskom postupku te zlostavljača privremeno udaljio iz službe, a trajno će biti udaljen kad postupak završi.
Nadbiskup Kutleša doista je u potpunosti slijedio sve odredbe crkvenih i civilnih zakona. Ovdje treba istaknuti i kako je učinak u oba slučaja (suspenzija, privremeno udaljavanje) isti, a taj je da je zlostavljač uklonjen iz službe, dok je razlika u pravnoj formulaciji odnosno pravnom statusu zlostavljača.
Procedura jednostavno ne dopušta suspenziju prije nego postupak bude gotov, a to bismo svi trebali pozdraviti u svakom slučaju. Donošenje presude bez provedenog postupka pripada nekim drugim vremenima u koje se kao društvo ne želimo i nećemo vraćati.
Plan medijskih napada na Crkvu i njegovi ciljevi
Ovdje je važno napomenuti kako je uređivačka politika ovog tjednika takva da je tu gotovo nemoguće pronaći tekstove koji bi Crkvu prikazali u neutralnim kontekstu, a kamo li pozitivnom i na te se napade nadbiskupu valja priviknuti.
Međutim, činjenica da je iz pera njihova Drage Pilsela već stigao i novi napad, samo dva dana nakon prvog ukazuje na jasan plan koji iza njega stoji.
Taj plan čak ne mora nužno biti materijalan i natipkan na nekakvom dokumentu, on jednostavno može egzistirati u duhovnoj dimenziji i kao takav biti dio šireg plana vjekovne borbe između Crkve i vrata paklenih koja je pokušavaju nadvladati.
Taj novi napad na Katoličku Crkvu po stilu i rječniku, a osobito po argumentaciji u potpunosti odgovara totalitarističkoj propagandi. Tekst je prepun mržnje i prezira i optužuje biskupe za nešto što nema nikakve veze s njima i njihovim radom ili njihovim stavovima.
Poznato je koja se duhovna perspektiva koristi ovim alatima. Optuživati biskupe kako su krivi zbog toga što je netko pjevao ustaške pjesme izvan je svake logike.
Biblijski nas tekstovi poučavaju o tome tko je otac laži i tužitelj braće.
U svom tekstu autor na kraju poručuje biskupima; Dosta je više bilo! Ako nisu sposobni učiti i živjeti Evanđelje, neka pokupe prnje i odu odavde.
Ove riječi možemo shvatiti kao najavu progona kršćana; optužbe za djela koja crkveni oci nisu počinili, njihovo vrijeđanje i omalovažavanje i na posljetku progon.
Ali vratimo se planu, natipkanom ili onom iskonskom u eteru duhovne stvarnosti.
Tekstovi koji najviše crkvene velikodostojnike prikazuju kao zaštitnike pedofila i promicatelje nacizma koji su već plasirani kao i slični tekstovi koji će tek biti plasirani imaju zadatak stvarati atmosferu linča.
U izmijenjenim društveno političkim okolnostima u nestabilnim vremenima u kakvim živimo i uslijed određenog nesretnog razvoja događaja mogu dovesti do nasilja kao i progona svećenika i vjernika.
Ali ufajući se u Božju pomoć i vjekovnu sklonost hrvatskog naroda kršćanskoj vjeri pa do toga ne dođe i taj cilj ne bude postignut, ovakvi tekstovi imaju i druge svrhe.
Odvratne optužbe o podržavanju nacizma i pedofilije sasvim sigurno neće kod vjernika sjesti na plodno tlo, ali će ih zbuniti i u kakofoniji napada na Crkvu, vjernici više neće moći ispravno procijeniti što je podvala, a što opravdana kritika.
Tako će i medijski pokušaji da se ukaže na opasnosti koje crkvu izjedaju iznutra biti prikazani kao “samo još jedan napad na Crkvu”, a glasnici takvih opravdanih kritika pribrojeni korpusu neprijatelja Crkve.
Tako bi navodne proceduralne greške, pjevanje ustaških pjesama i slični motivi koji bi se mogli plasirati idućih dana u ovom ili sličnim medijima trebali okupirati pažnju javnosti i potpuno relativizirati dosad najveću aferu unutar Crkve u Hrvatskoj, a to je podrška dijela njene intelektualne elite uspostavljanju Rodnih studija.
U tjedniku Nacional, kao i u drugim lijevo liberalnim medijima koji će se pridružiti napadima, podršku katoličkih intelektualaca Rodnim studijima vrlo izvjesno pozdravljaju.
Oni bi najsretniji bili kad bi s vrha Zagrebačke katedrale zavijorila zastava u duginim bojama i zato će sve napraviti da zaštite one koji na tom projektu unutar katoličke crkve u Hrvatskoj već rade.
Ovu tezu potvrđuje i činjenica da vijest o podršci Rodnim studijima od strane katoličkih intelektualaca u većini mainstream medija jedva da je i bila spomenuta i to tek kad su dekani poslali priopćenje i kad je više nisu mogli ignorirati.
Osim što relativiziraju stvarnu aferu, ovakvi tekstovi Biskupe tjeraju u defenzivu. Čine ih ranjivima i lakšim plijenom za kompromis.
Vrlo vjerojatno će im s više razina, medijskih, ali i političkih biti sugerirano kako će pozitivan stav prema LGBT zajednici i Rodnim studijima otupiti oštricu javnosti i kako je taj potez koristan za Crkvu da bi nesmetano mogla dalje nastaviti sa svojim radom.
Zastava duginih boja koja visi s crkava bit će jasan znak da je Crkva raskrstila s fašizmom i nacizmom, a struja koja već djeluje unutar Crkve to će sve pripremiti unaprijed, da ne kažemo da već na tome i radi.
Ali, tu popis učinaka ovih napada još uvijek nije gotov.
Ove medijske napade jednako tako možemo shvatiti i kao opomenu mons. Kutleši odnosno kao znak što bi mu se moglo dogoditi ako odluči dirnuti u osinje gnijezdo i rasvijetliti aferu podrške Rodnim studijima do kraja. Optužbe mogu postati argumentiranije i potkrijepljene dokazima kao što se svojevremeno dogodilo kardinalu Georgu Pellu.
Smjer iz kojeg dolazi najveći udar na Crkvu
U drugom pravcu napada, kako to opisuje Pavičić, onom koji dolazi iz Hrvatskog tjednika doista je plasirana teza kako je nadbiskup Kutleša dao dopuštenje za podršku Rodnim studijima.
Iako ne vjerujemo u tu tezu ovdje treba biti objektivan i priznati kako je priopćenje dvojice katoličkih dekana kao i objašnjenje kojeg je Pavičić iščitao iz njega i ponudio kao odgovor na ovu tezu u najmanju ruku manjkavo.
Naime, u tekstu se prenose riječi koje Nadbiskup Kutleša iznosi u intervjuu i one nam prikazuju nadbiskupov stav, ali ovdje se ne radi o njegovom stavu. Mi vjerujemo Nadbiskupu, ali ne vjerujemo dekanima.
Ovdje se radi o potpuno neuvjerljivom priopćenju dvojice dekana koje Nadbiskup niti ne spominje u svom intervjuu. Zato ga navodi Pavičić i prihvaća opravdanje da nisu vidjeli u hrpi materijala za što su glasali.
Iz zapisnika sa sjednice Senata Sveučilišta kojeg možete pogledati ovdje lako je napraviti rekonstrukciju glasovanja o toj točki dnevnog reda. Radi se o jednoj rečenici.“Senat Sveučilišta u Zagrebu prihvaća Odluku o ustroju i izvedbi za novi sveučilišni diplomski studijski program Rodni studiji (dvopredmetni) Sveučilišta u Zagrebu Filozofskoga fakulteta. Tko je za? “
Objašnjenje da se radilo o hrpi materijala jednostavno je neprihvatljivo.
Nadalje, tijelo Zagrebačkog sveučilišta koje je prvo imalo na svom dnevnom redu točku o Rodnim studijima je Vijeće društveno humanističkog područja. Tamo je zamjenik predsjednika prof. dr.sc. Tonči Matulić, a članovi dekan prof. dr. sc. Ivan Šestak koji je pisao priopćenje nakon otkrića afere i ni jednom jedinom riječju nije spomenuo Matulića, potpredsjednika tijela u kojem je glasao za Rodne studije, kao i još jednog člana o kojemu do sada uopće nije bilo riječi, a to je prof. dr. sc. Ante Crnčević. Popis članova možete pogledati OVDJE.
Dakle, sad već imamo četiri katolička intelektualca, četiri profesora od kojih dvojicu dekana katoličkih fakulteta i jednog člana komisije HBK Iustitia et pax koji su podržali Rodne studije i koji o tome nisu obavijestili ni Zagrebačkog nadbiskupa ni HBK pa ni komisiju HBK Iustitia et pax.
I još jednom, ovdje moramo naznačiti kako je nepobitno dokazano da je profesor Šimunović za Rodne studije glasao tri puta, Matulić i Šestak dvaput.
Nije li to smjer iz kojeg dolazi najveći napad na mons. Kutlešu i Katoličku Crkvu u Hrvatskoj?
Udar ili dobronamjerno signaliziranje?
Mi smo doista uvjereni kako Zagrebački nadbiskup ne podržava rodnu ideologiju niti Rodne studije. Vjerujemo i da nije znao što se događa, ali ako on ne poduzme odgovarajuće mjere nakon što su, njemu iza leđa, ne jedan, ne dva, nego četvorica istaknutih svećenika otkazali poslušnost crkvenom nauku kojeg on iskreno drži, ostat će vrata potpuno otvorena raznim špekulacijama pa tako i onoj koju Darko Pavičić apostrofira navodeći kako su neki katolički krugovi otišli čak tako daleko da su ustvrdili kako je Kutleša time”kupovao ljubav države odnosno želio osigurati financije za Hrvatsko katoličko sveučilište”, a koju smo mi naveli u našem tekstu Najveća afera Katoličke Crkve u Hrvatskoj: Zašto su trojica svećenika podržala pokretanje Rodnih studija?
Još ćemo jednom ponoviti kako u tekstu izrijekom piše da ne želimo vjerovati u scenarij kako se tu radilo o kompromisu odnosno trampi. I nadalje zadržavamo taj stav.
No, zbog interesa javnosti, zbog povjerenja u Crkvu i u naše pastire potrebno je ustanoviti što se točno dogodilo. Koga predstavljaju četvorica katoličkih intelektualaca i kako to da su sva četvorica napravili isti propust?
Objašnjenje iz priopćenja dvojice dekana izgleda kao ruganje vjernicima. Prvo, u njemu skrivaju drugu dvojicu podržavatelja Rodnih studija, a potom se pravdaju kako od hrpe materijala nisu shvatili o čemu se radi. Zar sva četvorica i to dvojica dvaput, a jedan od njih čak triput?
Naime, podsjećamo na činjenicu iznesenu u tekstu “Najveća afera Katolilčke crkve u Hrvatskoj” kako su profesori Matulić i Šestak glasali za Rodne studije i na sjednici Vijeća društvenopolitičkog područja i na sjednici Senata, a profesor Šimunović je podršku Rodnim studijima, osim na ova dva tijela dao već prije na sjednici Odbora za proračun Zagrebačkog sveučilišta. Sve ovo sasvim jasno ukazuje na činjenicu da je ta podrška došla svjesno i namjerno.
Zbog svega ovoga iznošenje špekulacija u tekstu “Najveća afera Katoličke crkve u Hrvatskoj” o mogućim razlozima potpuno nerazumljive podrške sotonističkim ideologijama od strane čak četvorice katoličkih intelektualaca ne treba shvatiti kao udar Dijaloga na mons. Kutlešu već kao dobronamjerno signaliziranje na pitanja koja pritišću prosječnog i poprilično zabrinutog vjernika koji traži logične odgovore.
U najboljoj namjeri moramo konstatirati kako će, nažalost, vrata špekulacijama ostati otvorena dok god ova afera ne dobije svoj epilog.
Epilog najvećeg udara na Crkvu
Upravo zbog toga, da onemogući bilo kakve špekulacije i da kod vjernika odbaci svaku sumnju, Nadbiskup Kutleša bi trebao prihvatiti ostavku prof.dr.sc. Josipa Šimunovića, a založiti se kod provincijala Družbe Isusove da na jednak način postupi s prof. dr. sc. Ivanom Šestakom.
Jednako tako, teško je vjerničkom puku objasniti kako unutar tako važne komisije kao što je Iustitia et pax i dalje djeluje osoba koja je zamjenik predsjednika Vijeća društveno humanističkog područja, tijela u kojem je skupa s još trojicom drugih katoličkih profesora podržao Rodne studije. Njegova je odgovornost najveća, on je u normalnim okolnostima trebao obavijestiti i Nadbiskupa i komisiju i upozoriti profesora Šimunovića što mu dolazi na idućoj sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu da ovaj to slučajno nije znao, ali po svemu sudeći itekako je znao.
Naravno, treba dopustiti i mogućnost da su dvojica katoličkih svećenika profesora doista dvaput nehotice podržala uvođenje Rodnih studija, a jedan čak i triput, premda je vjerojatnost za to doista minimalna, ali u tom su slučaju oni potpuno nezainteresirani ili nesposobni za obnašanje bilo kakvih funkcija i ta činjenica ne mijenja bitno na stvari.
Dakle, da bi povjerenje vjernika u Hrvatskoj u svoje pastire ostalo puno, vrh naše Crkve morao bi sankcionirati Šimunovića, Šestaka, Matulića i Crnčevića.
Izostanak bilo kakvih sankcija mogao bi poljuljati i mnoge vrijedne i autentične svećenike kojima se nikad ne bi dogodilo da podrže Rodne studije i sotonističku ideologiju koju ona propagira. Ni namjerno, ni slučajno.
Vremena koja su zahtjevna u svakom pogledu pa tako i duhovnom iziskuju odlučnost u suprotstavljanju zlu. U protivnom, sve veći broj vjernika tražit će utjehu i sigurnost u drugim kršćanskim denominacijama i vjerskim zajednicama, a to se već počelo događati.
Izostanak misa tijekom lockdowna, neprincipijelno zagovaranje cjepiva kod kojih je u tijeku proizvodnje korišteno tkivo proizvedeno od stanica abortiranih beba otvorilo je taj proces, dokument o blagoslovu istospolnih parova ga je ubrzao, a podrška četvorice katoličkih intelektualaca, svećenika, Rodnim studijima će ga ubaciti u novu brzinu ako ne bude odgovarajuće reakcije.
I zato svaki vjernik, ali baš svaki, od biskupa preko novinara do čitača na misi i dalje, svak se mora izložiti, izaći iz svoje zone komfora i prihvatiti kako mu je Gospodin dao mogućnost da doprinese svome i spasenju povjerenih mu duša. I prije nego se mnogi nadamo doći ćemo u situaciju da nas Gospodin pita:” Što si učinio sa svojim talentima?”
Zbog toga Nadbiskup Kutleša treba povući poteze koji će biti epilog najveće afere u Crkvi u Hrvatskoj i jasno joj trasirati put, a kolega Pavičić i ja, svaki na svom mediju, sa svojim specifičnim utjecajem i dosegom moramo o tome pisati, naravno, pod uvjetom da nam urednici to dopuste, a ako nas i pokušaju ušutkati, Istinu ne mogu jer “ako mi ušutimo kamenje će progovoriti!
Techno party skriven iza eko kampa ili kako sam postao klečavac
