Ovih dana velika afera potresa Katoličku Crkvu u Hrvatskoj.
Dvojica dekana, prof. dr. sc. Josip Šimunović s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i prof. dr. sc. Ivan Šestak s Fakulteta filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, te prof. dr.sc. Tonči Matulić član komisije Iustitia et pax pri HBK podržali su ustroj i izvedbu programa Rodnih studija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Šestak i Matulić su za Rodne studije glasali dvaput, a Šimunović tri puta. Sva trojica glasali su “za” 5. lipnja 2024. na Vijeću društveno-humanističkog područja kojemu je prof. dr. sc. Tonči ujedno i zamjenik predsjednika te na Senatu Sveučilišta u Zagrebu 11. lipnja 2024. Osim toga Šimunović je glasao za Rodne studije i 12. prosinca 2023. na sjednici odbora za Proračun Sveučilišta u Zagrebu.
Iako je kasnije ministar Fuchs odgodio ustroj Rodnih studija neviđeni je to presedan u stavovima Katoličke Crkve pa tako i Katoličke Crkve u Hrvatskoj.
Da rodna ideologija „zamagljuje razlike i vrijednost muškaraca i žena“, izjavio je papa Franjo u ožujku ove godine u intervjuu za argentinske dnevne novine “La Nación” i dodao kako je rodna ideologija danas, jedna od najopasnijih ideoloških kolonizacija.
Dvojica katoličkih dekana i jedan član komisije Iustitia et pax tako su se svojom podrškom rodnim studijima direktno suprotstavili crkvenom nauku i stavovima pape Franje.
Potpuni odmak trojice katoličkih intelektualaca od učenja Crkve i njihov glas za vrednote “ovoga svijeta” gotovo je ostao skriven za sve osim malog broja uključenih u spomenuta tijela.
Ipak, mjesec i pol nakon što su sporne sjednice održane, Hrvatski tjednik objavio je tekst Andree Černivec “Maske su pale” s ovom informacijom i tezom kako je i sam Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša dao dopuštenje za ovaj čin.
Tjedan dana nakon objave u Hrvatskom tjedniku, dvojica dekana objavili su priopćenje za javnost u kojem odgovaraju na teze iz tog teksta dok se prof. dr. sc. Matulić u njemu ne spominje. Cijeli tekst priopćenja možete pročitati ovdje.
Otvorena pitanja nakon priopćenja dvojice dekana katoličkih fakulteta
Osim samog čina davanja podrške Rodnim studijima od stane trojice katoličkih intelektualaca i ovo priopćenje dvojice dekana ostavlja cijeli niz otvorenih pitanja od kojih je prvo zašto u priopćenju nema prof. dr.sc. Tončija Matulića, inače zamjenika predsjednika Vijeća društveno humanističkog područja Zagrebačkog sveučilišta.
No vratimo se tekstu priopćenja;
Dekani tamo navode kako su “sporna glasovanja njihov vlastiti i samostalan čin kao dvojice dekana koji nije bio ničim i nikim uvjetovan”.
Ovdje se nameće pitanje kako je moguće da predstavnici Katoličke Crkve koji sudjeluju u raznim obrazovnim i drugim upravnim tijelima poput ove dvojice dekana, kako sami navode, nisu ničime i nikime uvjetovani, a glasovanje o ovako važnim pitanjima je njihov vlastiti i samostalni čin?
Kad već odlučuju samostalno kako je moguće da ne postoji nikakva procedura koja bi omogućila evaluaciju njihovih odluka?
Ako je točno što dekani navode to bi značilo da u našoj Crkvi ne postoji mehanizam odlučivanja niti mehanizam kontrole, a svaki pojedinac koji zastupa Katoličku Crkvu u nekim tijelima sam je sebi savjetnik i recenzent, nitko ga ne provjerava i u ime Katoličke Crkve može samostalno donositi odluke čak i kad one idu direktno protiv njena nauka.
Dekani nadalje navode kako se radilo o grešci i nerazboritosti, ali i kako je “njihovo glasovanje bilo administrativni i rutinski čin uvjetovan povjerenjem u sustav i nadležna sveučilišna tijelâ.
Postavlja se i pitanje zbog čega dekani imaju tako neograničeno povjerenje u sustav bez da propituju moralne i duhovne konzekvence mogućih odluka?
Nije li upravo taj sustav na svojoj najvišoj zakonodavnoj razini usvojio Istanbulsku konvenciju kao temeljni dokument iz kojeg i proizlazi mogućnost pokretanja Rodnih studija?
Što se događalo kad se pripremalo uvođenje Istanbulske konvencije u Hrvatsko zakonodavstvo i što su o toj temi govorili predstavnici Katoličke Crkve u raznim upravnim i savjetodavnim tijelima?
Koliko je glasova katoličkih predstavnika u upravnim i ostalim tijelima zbog povjerenja u sustav već do sada otišlo za krive odluke, a nije bilo novinara koji bi to istražili i informaciju dostavili javnosti?
U priopćenju se dalje navodi:
“Osim stotina drugih točaka i podtočaka, proteklih mjeseci na dnevnome redu sjednicâ Senata, bilo je i 70-ak studijskih programa, izmjena i dopuna postojećih ili uvođenja novih. Objektivno je bilo nemoguće u sve imati uvid jer ih je mnogo i jer ih prati opsežna dokumentacija.”
Ovdje se s pravom možemo pitati zašto Katolička Crkva u Hrvatskoj nema mehanizam koji bi predstavnicima u upravnim tijelima omogućio da se savjetuju oko važnih pitanja prije sjednica na kojima moraju o njima glasati?
Zašto dekani fakulteta nemaju svoj tim koji bi im pomogao u proučavanju opsežne dokumentacije?
Zapisnik sa sjednice Senata Sveučilišta u Zagrebu
Potražili smo javno dostupne podatke sa spornih sjednica i na stranicama Zagrebačkog sveučilišta pronašli zapisnik sa sjednice Senata Sveučilišta u Zagrebu kojoj je prisustvovao prof. dr. sc. Josip Šimunović, a kojeg možete pogledati ovdje.
U zapisniku, koji ukupno ima 24 stranice, na jednoj i pol stranici (3. i polovina 4.) izneseno je četrnaest točaka dnevnog reda, a na još jednoj (10.) je izvještaj s rasprave o sedmoj točki tj. Rodnim studijima.
Napominjemo kako ovo, dakako, nisu materijali za pripremu sjednice već zapisnik s iste.
U izvještaju smo pronašli još jedan izrazito zanimljiv podatak, a koji nam otkriva kako je i Odbor za proračun Zagrebačkog sveučilišta također dao pozitivno mišljenje o Rodnim studijima na svojoj sjednici.
Kad smo na stranicama Zagrebačkog sveučilišta potražili podatke o članovima ovog odbora naletjeli smo na poznato ime. Naime, jedan od članova tog odbora je prof.dr.sc. Josip Šimunović, a ova činjenica dosad nije nigdje spominjana pa tako ni u priopćenju dvojice dekana što ozbiljno dovodi u pitanje iskrenost dekana.
Zapisnik sa sjednice Odbora za proračun nije javno objavljen no malo je vjerojatno da je na dva različita tijela o istoj temi profesor Šimunović glasao različito.
Profesor Šimunović tako je na sjednicama triju različitih tijela, one Odbora za proračun, Vijeća Društveno humanističkog područja i sjednici Senata Zagrebačkog sveučilišta glasao pozitivno vezano uz pokretanje Rodnih studija.
Bez obzira na opravdanje o opsežnosti materijala koje dekani navode, iz zapisnika je razvidno da je proces glasovanja o Rodnim studijima na sjednici Senata izgledao otprilike ovako:
“Senat Sveučilišta u Zagrebu prihvaća Odluku o ustroju i izvedbi za novi sveučilišni diplomski studijski program Rodni studiji (dvopredmetni) Sveučilišta u Zagrebu Filozofskoga fakulteta. Tko je za? “
I ta je odluka donesena. Jednoglasno.
Ovdje doista nije nužno proučavati stotine stranica materijala jer je već iz samog naziva točke dnevnog reda potpuno jasno o čemu se radi.
“Formalna i nenamjerna slabost zbog dovođenja u zabludu”
Iako dekani ističu da se radilo o formalnoj i nenamjernoj slabosti, kad uzmemo u obzir da im se ta slabost dogodila dvaput, a profesoru Šimunoviću triput, doista se postavlja pitanje je li možda profesor odnosno jesu li sva trojica katoličkih intelektualaca koji su podržali uvođenje Rodnih studija žrtve paranormalnih pojava prouzročenih prakticiranjem okultnih obreda od strane protivnika Kristova nauka koje su ih natjerale da postupaju suprotno svojoj volji i razumu.
Nauk Katoličke Crkve poznaje takve pojave, uostalom biskupije imaju službu egzorcista, a okultizam je u današnje vrijeme vidljiv na svakom koraku.
Isticanjem, kako kažu, “da je do pogreške došlo zbog dovođenja u zabludu i propusta sustava da izloži pravo stanje stvari” stvara se dojam kako nisu bili upućeni u prirodu Rodnih studija. Kao da žele reći da ih je sustav o tome trebao obavijestiti, da ih je trebao podučiti što su to Rodni studiji, a to je propustio učiniti i tako ih doveo u zabludu jer su oni vjerujući sustavu onda procijenili da je ustroj Rodnih studija vrijedan njihove podrške.
Sa žaljenjem moramo konstatirati kako je ovo objašnjenje jednostavno neprihvatljivo. Ipak se ovdje radi o vrhunskim katoličkim intelektualcima kojima su osnovni pojmovi sasvim sigurno dovoljno poznati.
Neko objašnjenje za ovaj čin mora postojati i bilo bi izrazito dobro da pretpostavljeni dvojici dekana kao i prof. dr. sc. Matuliću do njega i dođu prije nego odluče što će poduzimati po ovom slučaju.
Naime, prateći dalje priopćenje, dekani iskazuju duboko kajanje i nude svoje mandate pretpostavljenima tj. prof.dr. sc. Josip Šimunović Zagrebačkom nadbiskupu mons. Josipu Kutleši, a prof.dr. sc. Ivan Šestak p. Sebastianu Šujeviću, provincijalu Hrvatske pokrajine Družbe Isusove.
Ovdje se postavlja pitanje je li samo prihvaćanje ostavki dovoljno i bi li se ovaj presedan trebalo iskoristiti za rast kako cjelokupne organizacije tako i pojedinaca koji su sagriješili?
Još jednom ističemo kako je nužno ustanoviti zbog čega su dvojica dekana i jedan član komisije Iustitia et pax tako postupili dvaput i pri tom uzeti u obzir da je profesor Šimunović to učinio čak tri puta. Radi se o trojici vrijednih ljudi, istaknutim intelektualcima koji možda doista trebaju neku vrstu duhovne pomoći.
Jednako je nužno uspostaviti mehanizme i procese koji će onemogućiti da se ovakvi i slični propusti dogode i u budućnosti.
Je li Zagrebački nadbiskup dao dopuštenje?
U drugom dijelu priopćenja dekani opširno obrazlažu kako Zagrebački nadbiskup nije imao nikakvih saznanja o ovom njihovom činu te kako je potpuno pogrešna insinuacija u Hrvatskom tjedniku da je mons. Dražen Kutleša mogao utjecati na prof.dr.sc. Ivana Šestaka jer mu on i nije nadređen s obzirom na to da Šestak pripada redu Družbe Isusove i kao takav odgovara svom provincijalu.
Ovdje moramo primijetiti kako je potpuno jasno objašnjeno da formalne nadređenosti Zagrebačkog nadbiskupa pripadniku reda Družbe Isusove prof. Šestaku nema, no jednako tako treba istaknuti i kako autor priopćenja zanemaruje činjenicu da je mons. Dražen Kutleša “de facto” prvi čovjek Crkve u Hrvatskoj.
Njegov utjecaj i značenje kod vjernika proizlazi iz njegove službe, a nadograđuju se njegovim habitusom, djelovanjem i odlukama koje donosi. Služba Zagrebačkog nadbiskupa dugo je već najutjecajnija u Crkvi u Hrvatskoj pa su tako svak u svoje vrijeme presudan utjecaj na crkvena događanja u Hrvatskoj imali i blaženi Alojzije Stepinac i kardinal Franjo Šeper i kardinal Franjo Kuharić kao i prethodnik mons. Kutleše, kardinal Josip Bozanić. Ne ulazeći ni u kakve špekulacije, ovakva argumentacija više šteti nego koristi tezi koju dekani u tom dijelu svog priopćenja žele istaknuti.
A, ako pak želimo špekulirati, onda ne možemo u potpunosti niti negirati mogućnost da je mons. Kutleša mogao znati za ovaj čin dvojice dekana. Upravo to neobično inzistiranje na činjenici da Zagrebački nadbiskup nema ovlasti nad profesorom Šestakom ostavlja prostor za špekulacije. Isto tako, za očekivati bi bilo i da ga član komisije Iustitia et pax, profsor Matulić, obavijesti o događanjima na odboru kojemu je zamjenik predsjednika, osobito stoga što je sjednica njegova odbora prethodila vijeću Senata.
U tom je slučaju onda ponuda ostavki samo farsa koja neće biti prihvaćena, a podrška Rodnim studijima u ključnim tijelima obrazovnog sustava dio je većeg aranžmana s Vladom Republike Hrvatske na kojoj ona inzistira zbog obveza koje prema Europskoj uniji odnosno nekim njenim krugovima imaju naši politički čelnici. U takvom aranžmanu Crkva bi za uzvrat dobila izdašno financiranje iz državnog proračuna za katoličke fakultete i druge obrazovne institucije.
Podlogu za te konstrukcije neki nalaze u činjenici da je Hrvatsko katoličko sveučilište doista jedini fakultet koji ima status privatnog (nije državni), a gotovo se u cijelosti financira iz državnog proračuna baš kao i većina ostalih katoličkih obrazovnih ustanova.
Ovu činjenicu lijevo-liberalni mediji kao što su Index, Nacional, Novi list, T-portal i drugi već godinama ističu u svojim kritikama na račun Vlade Republike Hrvatske.
Slijedeći tu logiku, priopćenje komisije Iustitia et pax o najavi uvođenja Rodnih studija u tom je slučaju samo smokvin list koji bi trebao primiriti vjernike. Činjenica da je prof. dr. sc. Tonči Matulić član komisije, a ujedno i potpredsjednik Vijeća društveno humanističkog područja koje je dalo zeleno svijetlo Rodnim studijima dodatno podgrijava ovu tezu.
U takav scenarij doista ne želimo vjerovati.
No, kad bi tako i bilo i kad bi čin podrške dvojice dekana i jednog člana komisije Iustitia et pax Rodnim studijima bio odobren od nadređenih baš kao i kad bi taj čin bio samo autonomni pokušaj trojice katoličkih intelektualaca da ojačaju vlastite karijere u obrazovnom sustavu (bez znanja nadređenih), u oba slučaja možemo razumjeti kako je ono što im je u tom trenutku možda i izgledalo samo kao mali kompromis, kao trampa dobara, ustvari ispalo nešto mnogo, mnogo opasnije što može imati ozbiljne i dalekosežne posljedice za Crkvu u Hrvatskoj, a onda posljedično i za cijeli hrvatski narod.
Doista, podrška Rodnim studijima na kojima će se u početku školovati manji broj studenata, a zauzvrat koje će, osim vlastitih pozicija, dobiti i izdašno financiranje obrazovnih ustanova iz kojih će proizići budući dobri vjernici, svećenici, teolozi i vjeroučitelji zvuči kao dobra ponuda. No je li to doista tako?
Naime, vrlo je izgledno da će Rodni studiji ako se jednom ustroje odgojiti buduće predavače o rodnim temama koji će obavljati edukaciju u osnovnim i srednjim školama, a potom i u vrtićima, pa ćemo dobiti rodno kvalificirane socijalne radnike, zatim savjetnike u ministarstvima i ostalim institucijama i da ćemo vrlo brzo doći u situaciju kao u Njemačkoj u kojoj s crkava vijore dugine zastave, a katolički LGBT aktivisti propovijedaju s ambona. “Zar ne znate da malo kvasca sve tijesto ukvasa”?
Dobri se ciljevi ne mogu postići uz pomoć nečega što komotno možemo nazvati podrškom zlu.
Da bi to lakše poimali vrlo je korisno uvažavati i narodne mudrosti poput one: “Tko s vragom tikve sadi o glavu mu se razbijaju,” a poučno proučavati iz Svetog pisma što se događalo s izabranim narodom kad su njegovi državni i vjerski poglavari koketirali s Baalom i ostalim zlima.
Medijska blokada
Da bi se dobila potpuna slika zanimljivo je pogledati i kakav je status ova afera imala u medijima.
Zvuči nevjerojatno kako nijedan mainstream medij u Hrvatskoj puna dva mjeseca nije prenio vijest kako su trojica istaknutih intelektualca u hijerarhiji Katoličke Crkve dali svoju podršku uspostavi Rodnih studija na Zagrebačkom sveučilištu.
Jednako nevjerojatno je da se najutjecajniji liberalni mediji nisu naslađivali ovom činjenicom osobito kad znamo kako im naslovnice pune već i vijesti poput one kako bivši nogometaš Zlatan Ibrahimović ne vjeruje u Boga ili kako je jedan katolički svećenik u Italiji u svojoj župi upriličio LGBT jaslice.
Omerta srednjostrujaških medija vrlo je znakovita i doista upućuje na mogućnost kako su kao i prilikom izvještavanja o pandemiji opet odnekud dobili mig, ovaj put da ne talasaju s likovanjem o pobjedi unutar redova mrskog im ideološkog neprijatelja, barem dok pobjeda ne bude potpuna, a prvi studenti ne budu upisani na Rodne studije.
Da je šutnja sveopća svjedoči i činjenica da su i konzervativni mediji kao i oni duhovne tematike samo šturo izvijestili o ovom događaju i to tek nakon što je afera isplivala u javnost zahvaljujući tekstu u Hrvatskom tjedniku od 1. kolovoza ili da budemo precizniji, nije ni tada, nego tek kad je prof. dr. sc. Ivan Šestak, prisiljen reakcijom javnosti, napisao priopćenje u svoje i ime svog kolege, a objavila ga IKA i ostali crkveni mediji.
Tek tada ova vijest dolazi na stranice hrvatskih medija, a i tada tek kao prenošenje priopćenja i to mjesec i pol nakon spornih sjednica i tjedan dana nakon teksta u Hrvatskom tjedniku, bez obzira na nesumnjivu atraktivnost teme koja bi zasigurno izazvala pažnju čitatelja i da je objavljena ranije.
Naslov na jednom istaknutom konzervativnom portalu izrijekom navodi kako se radilo o “nehotičnoj podršci”, a uz tekst Šestakova priopćenja objavljeno je i priopćenje Komisije „Iustitia et pax“ HBK od 10. srpnja 2024. koje ističe kako treba onemogućiti ideološki aktivizam.
Ovakva oprema teksta priopćenja dvojice dekana sugerira čitatelju kako se doista radilo o nehotičnoj pogrešci i jasno se prikazuje koji je stav HBK po ovom pitanju.
Rodni studiji iznova će doći na dnevni red
O kakvoj se pogrešci točno radilo pokazat će nam daljnji postupci pretpostavljenih dvojici dekana i jednom članu komisije Iustitia et pax kao i službene reakcije crkvenih otaca u bliskoj budućnosti.
Naime, treba podsjetiti kako je reakcija javnosti na najavu ministarstva o uspostavi Rodnih studija bila do te mjere žestoka da je ministar Fuchs na kraju morao odgoditi uvođenje tog programa. Ministar je obrazložio kako uvođenje Rodnih studija odgađa zbog proceduralnih pogrešaka odnosno nepoštivanja nove procedure koja je nedavno donesena.
Opći je dojam kako je pravi razlog ipak bio umanjivanje političke štete koja je bila opipljiva premda je na spomenutim tijelima inicijativa dobila neupitnu podršku, a pridružili su joj se, eto i trojica katoličkih intelektualaca, članova dvaju tijela Zagrebačkog sveučilišta. I nema sumnje da će kad procedura bude valjana, a politička se klima “popravi” Rodni studiji iznova doći na ministrov dnevni red.
Epilog
Sve ovo događa se u vrijeme kad su zagovornici rodne ideologije u domaćem javnom prostoru u ozbiljnoj defenzivi, kad je ceremonija otvaranja Olimpijskih igara u Parizu pokazala svu grotesknost rodne izopačenosti da su čak i apologeti lijevo liberalne ideje koji su zadržali zrno razboritosti u ozbiljnim promišljanjima ima li smisla podržavati sve ekstremniji odmak od prirodnih odnosa i zdravog razuma.
Pravi je trenutak da se naši pastiri, ohrabre i osim deklarativnih povuku i konkretne poteze. Najveća afera Katoličke Crkve u Hrvatskoj mora dobiti svoj epilog. Pokajanje dvojice dekana dobro je došlo i pohvalno je, sada trebaju uslijediti idući koraci.
Nužno je da ljudi koji vode Crkvu u Hrvatskoj objektivno sagledaju sve moguće posljedice uvođenja Rodnih studija u naš obrazovni sustav i da, koliko god puta bude trebalo, i koliko god da ih to bude koštalo, nedvosmisleno iznesu što nauk Katoličke Crkve govori o vrijednostima koje su zastupljene u Istanbulskoj konvenciji, što govori o pobačaju, a što o homoseksualnosti i da pročiste korov u vlastitim redovima jer vremena koja dolaze to od njih traže. Zbog vjernika. I zbog njih samih.
Sve drugo bila bi igra skrivača s vlastitim Utemeljiteljem, a to je sam Gospodin Isus Krist.
Sudbina Katoličke Crkve u Hrvatskoj, a time i Hrvatske države i naroda u njihovim je rukama “jer ako sol obljutavi, čime će se ona soliti”?
Neka im primjer našeg sveca, blaženog kardinala Alojzija Stepinca bude putokaz da znaju kako se postaviti i u najtežim trenucima.
Otvaranje olimpijskih igara u Francuskoj: Pariz 2024. kao Berlin 1936. – okultizam i ratni bubnjevi
Techno party skriven iza eko kampa ili kako sam postao klečavac
Krv Hrvatskih branitelja duhovni je zalog da crveni, crni, žuti i zeleni vragovi neće uspjeti
