Dana 6. siječnja 2024. oko 22:30, u Vukovaru se dogodio divljački napad u kojem su pretučeni petnaestogodišnji dječaci, koji su pri tome zadobili teške ozljede. Tijekom sutrašnjeg dana, nakon proširenih vijesti o nedopustivom događaju, putem društvenih mreža oglasili su se brojni Vukovarci, kako viđeniji građani, tako i brojni drugi, neovisno o nacionalnoj pripadnosti, osuđujući ovo nedjelo.
Prva medijska izvješća govorila su o sukobu dviju navijačkih skupina među kojima ima i maloljetnika, a o svemu se oglasilo i srpsko Ministarstvo vanjskih poslova, navodeći da “među ozlijeđenima u spomenutoj tučnjavi NEMA srpskih državljana, kao NI pripadnika srpske zajednice u Hrvatskoj”.
Ono što je bilo odmah poznato, podatak je kako se među ozlijeđenom djecom nalazi i unuk poznatog vukovarskog branitelja, ali i unuk branitelja mučki ubijenog na stratištu Ovčara, nakon sloma obrane Vukovara.
Isti dan, na lokalnom portalu Press 032 objavljen je tekst pod nazivom Omerta među vukovarskim političarima, koji govori o šutnji vukovarskih političara, odreda svih, od vladajućih do opozicije, uključujući i zamjenika gradonačelnika iz srpskih redova, a kao jedan od mogućih razloga tome, autor članka navodi da „ovaj put nije bio međunacionalni incident, pa vukovarski političari već 24 sata razmišljaju što i kako poduzeti, što napisati, koga prozvati i optužiti“.
Ali, avaj. Već sljedeći dan, otac dva, također teško ozlijeđena dječaka, daje izjavu u kojoj potreseno opisuje nasilje koje su napadnuti dječaci proživjeli, njihove ozlijede te spominje kako je pravoslavac i da mu je Božić, a on svoju djecu nije imao za stolom. I tu počinje histerija.
Dana 9. prosinca 2024. gotovo puna tri dana od gore opisanog događaja, Klub SDSS-a hitno saziva izvanrednu konferenciju za medije u Hrvatskom saboru, na kojoj se novinarima prvo obratio zastupnik Boris Milošević, a potom je za mikrofon stao najbolji dramski glumac među političarima. Drhtavim glasom, s dramatičnom pauzom iza svake rečenice kako samo on to zna, u maniru „’ajmo sad malo o meni“, Njegovo veličanstvo Milorad Pupovac, između ostalog je rekao:
„Nasilje ima svoje političke pokrovitelje i poticatelje te ima toleranciju prema nasilju umjesto toleranciju prema razlikama. Vrijeme je da se u Vukovaru gradi tolerancija prema razlikama pa da se tolerancija prema nasilju kakvo se godinama manifestira od grupa koje uvažavaju neku vrstu zaštite od institucija države, da se s tim prestane. Želimo da ljudi iz politike ne potiču ekstremizam, kao što je bio slučaj s našim dolaskom u Vukovar i izražavanjem pijeteta. Lako je moguće da je dio tih navijača bio među onima koji su nas čekali na Dunavu, neka se danas ne prave da ne znaju ništa, znaju itekako dobro“.
U nastavku će dodati – “Od 2019. upozoravamo na ovakve slučajeve i tražimo djelovanje. Uspjeli smo kod dijela populacije. Nismo uspjeli tamo gdje naša moć ne doseže, tamo gdje je to pod kontrolom gradske uprave i gdje država nije napravila ono što je trebala…“
I kao što za SDSS povijest prestaje s Drugim svjetskim ratom, tako i huligansko nasilje prestaje s 2019. pa nikako doći do 2021. Naime, prije godinu i pol dana, također u Vukovaru, u 7:30 sati, u pekarnici, pretučen je, također, maloljetnik. Trinaestogodišnjeg dječaka pretukao je tridesetogodišnji „navijač“ Partizana aka huligan iz navijačke skupine Grobari, ponavljač, rekli bi nježno, od ranije poznat policiji zbog sličnih napada i sudjelovanja u tučnjavama između navijačkih skupina.
Iz policije je priopćeno kako je vjerojatni motiv međunacionalna netrpeljivost, a povod napadu bila je zaštitna maska s hrvatskim nacionalnim obilježjima koju je nosio 13-godišnji dječak. Zbog tog događaja, iako se odmah znala nacionalnost počinitelja nasilja, Milorad Pupovac i njegov d.o.o. nisu sazvali hitnu pressicu. U obraćanju javnosti, dva dana kasnije, rekao je:
„U ime SDSS-a želim obitelji dječaka izraziti našu ispriku zbog onoga što je doživjelo njihovo dijete. Ne može postojati nikakvo opravdanje za ovaj nasilnički čin bez obzira na to što je osoba koja je posegnula za nasiljem ili njezina obitelj proživljavala tijekom rata“.
Potpuno ispod radara, prošao je kraj posljednje rečenice, u kojem Milorad Pupovac provlači suptilno „ali“ koje će prepoznati pripadnici srpske zajednice u Vukovaru, a kojima je poznato da je počinitelju tijekom agresije na Vukovar poginuo otac, pripadnik pobunjenih Srba koji su Grad napadali iz Borova Sela. Nekoliko dana „tresla se gora“, a potom, „rodio se miš“.
Događaj je pao u zaborav, šira javnost nije dobila povratnu informaciju što se s počiniteljem dogodilo nakon njegovog izlaska iz istražnog zatvora, odnosno, kakvu je i je li uopće dobio adekvatnu kaznu za počinjeno nedjelo i je li mu drugi dio Pupovčeve rečenice bio olakotna okolnost pri donošenju presude. Poruka o brzom i učinkovitom kažnjavanju huliganskih napada nije poslana, a da je, možda se ovaj, o kojem danas govorimo, ne bi dogodio.
Ovih je dana Pupovčevo glasilo koje plaćaju porezni obveznici, Novosti, izvijestilo o počinjenju kaznenog djela koje se također dogodilo u noći pravoslavnog Božića kada je na staju u obiteljsko-poljoprivrednom gospodarstvu u vlasništvu srpskog povratnika u Dugom dolu, u općini Krnjak, bačena bomba. Ipak, kad bi se svijećom pretražio cijeli portal uzduž i poprijeko, nije moguće pronaći ni slovo o incidentima koji su se u isto vrijeme dogodili u selima s većinskim srpskim stanovništvom, Bršadinu i Trpinji. Naravno, to nije zataškavanje ili saniranje štete, nego da se čitateljstvo ne zamara trivijalnim stvarima.
Ipak, jedan od primjera da je bolje ne napisati ništa, nego svašta i kako se stvara kaos opasniji od huligana, kolumna je Borisa Vlašića s nadnaslovom – Lov na „srpsku djecu“ i naslovom – „U Vukovaru vlada bezakonje, a život se odvija po pravilima bandi“. Dibidusima je nemoguće objasniti da u Vukovaru ima manje incidenata i kriminala ili ništa više, negoli u drugim gradovima i da se upravo zbog ovakvih i sličnih naslova i tekstova u kojima se požar gasi benzinom, događa polarizacija i zauzimaju strane, što je više nego vidljivo po komentarima na društvenim mrežama koji postaju sve ružniji, pa je doista za zapitati se, kome to odgovara? Građanima Vukovara sigurno, ne.

Pri obraćanju medijima, kako prije godinu i pol dana, kad je počinitelj divljačkog napada bio pripadnik srpske nacionalne manjine, tako i sadašnjeg, kada su počinitelji Hrvati, Milorad Pupovac okrivio je aktualnu vlast u Vukovaru, optužujući je za političko piromanstvo. O Pupovčevom licemjerstvu, dana 10. siječnja 2024. na Radiju Nacional, u emisiji Gost dana, govorio je čak i Fred Matić, europarlamentarac iz redova SDP-a. Kako navodi portal Nacional.hr, Matić se „posebno osvrnuo na dvoličnost Milorada Pupovca i SDSS-a koji održavaju na vlasti Andreja Plenkovića čija politika je dio problema koji se manifestira u Vukovaru:
‘Pupovac je dio te vlade, ako ti se ne sviđa što radi onda istupi iz nje. SDSS ništa ne izuzima od odgovornosti, gospodin Pupovac također pokušava poentirati na ovome. Ne slaže se s politikom ove Vlade, ali kada ode kod Plenkovića i dobije neke novce cijela priča se zaboravi’“.
U drugom tekstu, Nacional.hr piše da je ZVO (Zajedničko veće opština) u svom priopćenju ustvrdilo kako “napad u kojem veća grupa mladića naoružana suzavcem i hladnim oružjem usred bijela dana napadne dvojicu mladića s leđa nikad ne može i ne smije biti kvalificiran kao navijački sukob”, dodajući kako je “takva kvalifikacija samo pokušaj da se opravdaju postupci određenog kruga ljudi koji u posljednje vrijeme utjeruju strah u kosti preostalim Srbima u Vukovaru i okolini”, pa je za zapitati se, gdje su u priopćenju nestala još dva teško ozlijeđena dječaka koji su nisu Srbi i čija obitelj dolazi iz braniteljske populacije?!
Do mirnog prosvjeda pod nazivom Stop nasilju koji je najavljen za subotu, 13. siječnja 2024. u Vukovaru, ispast će kako je na pravoslavni Badnjak u Vukovaru, zapravo pretučen Milorad Pupovac.