Kako hrvatska nogometna reprezentacija na Europskom prvenstvu u Njemačkoj (EURO 2024) igra još najmanje dvije utakmice (u Hamburgu i Leipzigu), a vjerojatno će ih biti još (bar se nakon prvog poraza protiv Španjolske nadamo da će biti tako), to možemo očekivati i nove pohode državnih dužnosnika na Euro – i to o državnom trošku. A to ni politički ni moralno nije opravdano.
Dakle, u Berlin na utakmicu Hrvatska-Španjolska vladinim zrakoplovom otputovali su predsjednik Sabora Gordan Jandroković sa svojim mlađim sinom, potpredsjednik Vlade i ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković, potpredsjednik Vlade i ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić i ministar turizma i sporta Tonči Glavina sa suradnicima. Putovanje su proglašeno službenim, na poziv.
Naravno da nismo dobili podrobnije podatke o tome tko je ovu, inače raznorodnu delegaciju, zvao u Njemačku (inače se uobičajilo da se jedino na finala ovakvih natjecanja pozivaju državnici zemalja sudionica završne utakmice), o čemu će tamo članovi delegacije razgovarati i s kim, zašto će se razgovarati sada a nije se moglo mjesec dana prije ili mjesec dana kasnije od Eura, tko to na „službene sastanke” vodi djecu…
Niz pitanja može se nastaviti, ali što god pitali i kakve god odgovore dobili svima je jasno: jedini razlog odlaska delegacije važnih funkcionara parlamenta i vlade u Njemačku, kako god se opravdavali, jest gledanje nogometne utakmice hrvatske reprezentacije na državni račun. Sve ostalo je dim i magla.
Pa kada smo to ustanovili da je bila riječ o privatnom izletu, valja postaviti još jedan set pitanja. Može li se za privatni posjet državnih dužnosnika jednom javnom događaju (u zemlji ili inozemstvu, svejedno) koristiti vladin, znači državni zrakoplov?
Je li dovoljno bilo samo proglasiti da delegacija u tijeku Eura „službeno” leti u Njemačku da bi besplatno koristila državni resurs za svoje privatne potrebe?
Kako se već mjesecima zna kada će se odigrati utakmice grupne faze Eura, to su dotična gospoda mogla „službeno” poletjeti za Berlin i redovitom linijom Croatia Airlinesa, da ne govorimo da su svojim novcima mogli platiti i let i noćenje u Berlinu i sve druge troškove uključujući i ulaznicu (koju su sigurno dobili na dar od dragih im nogometaša).
Sve bi se to, naravno, moglo da živimo u nekoj od skandinavskih država gdje pljušte ostavke i kada se u žurbi službenom karticom plati nekakav privatni račun od 10 ili manje eura.
Ali živimo u Hrvatskoj gdje i oni koji se zaklinju u svoju zemlju, često i preko granica dobrog ukusa, ne skanjuju se da se ogrebu na račun iste te voljene države. I k tome sve to prikazuju kao državnički posao, toliko važan da na put povedu i dijete.
Navodno su sport i politika odvojeni. Posebno FIFA i UEFA inzistiraju na svojoj autonomnosti i na načelu da se politika se ne smije miješati u odlučivanje o izboru dužnosnika nacionalnih organizacija, njihovih članica.
Autonomnost FIFA-e i njene europske podružnice UEFA-e, međutim, često se zlorabila i zlorabi za financijske malverzacije vodećih dužnosnika ovih organizacija, ali je njihova moć takva da praktički, pozivajući se na ovo načelo kada im odgovara, djeluju kao države u državama.
A da je tanka granica između „odvojenosti” sporta i politike pokazuju brojni primjeri iz prošlosti kada su se ove organizacije pravile slijepe na političko upletanje u nogometne poslove, dakako kad im je to odgovaralo.
Zadnji takav primjer je blagonaklon stav (okretanje pogleda na drugu stranu) predsjednika UEFA-e Aleksandra Čeferina na višegodišnje upravljanje Fudbalskim savezom Srbije od strane Vučićevog režima.
No, kako god bilo, važno je podcrtati da nogometne organizacije, od klubova pa do svjetske federacije, spadaju u privatnu sferu. Čak i hrvatska nogometna reprezentacija, kao i sve nogometne reprezentacije ovog svijeta, spada u privatnu sferu jer je riječ o momčadi pod okriljem Hrvatskog nogometnog saveza, organizacije koja je statutom i drugim aktima odvojena od države.
Dakle, Europsko prvenstvo u nogometu, bez obzira na to što je riječ o javnom događaju, privatni je a ne državni događaj, koliko god prije početka utakmica svirale državne himne ili tijekom natjecanja trajao nacionalni zanos navijača.
A to drugim riječima znači da nije opravdano u oblatni državnog interesa skrivati niti jedan privatni trošak ili interes državnih dužnosnika kada putuju gledati utakmice Eura, koliko god se njima ili neupućenim građanima činilo da je to „normalno”.
Jer nije normalno ni moralno, a najmanje politički mudro, ponovit ću još jednom, svoj privatni interes da gledaš jednu nogometnu utakmicu pravdati državnim interesima odnosno potrebama. I onda sve to financirati novcima poreznih obveznika.
To nisu državni poslovi, to je – korupcija. Ni više ni manje.
Španjolska s 3-0 porazila Hrvatsku u prvoj utakmici Eura u Berlinu
Tamburaški sastav Garavi ima navijački bećarac za Euro 2024.
Hrvatski ‘navijački show’ uoči susreta ‘Vatrenih’ i ‘Furije’ u Berlinu
