Ženska supermoć: Glas koji gradi i riječ koja razara
Ovo je jedna od onih tabu-tema koja je unatoč tome vječni povod za zbijanje kojekakvih šala. O ženama, tim strašnim ženama. Moj se muž na ovu temu voli našaliti onom poznatom: “Muškarac je glava kuće, ali žena je vrat koji tu glavu okreće.“ I ima u tome puno istine.
Mislim da je izvorište u samoj ženskoj biologiji. Naime, znanost potvrđuje da je ženska glagoljivost odnosno potreba za komunikacijom biološki imperativ za opstanak.
U prvim mjesecima života dijete kroz neprestanu struju riječi i majčinu prisutnost dobiva nužnu hranu za razvoj duha i intelekta jer kontinuirano verbalno obraćanje doslovno gradi djetetov mozak.
Dijete može imati svu potrebnu fizičku skrb i njegu, ali ako mu se uskrati živa riječ, ono doživotno ostaje emocionalno i kognitivno osakaćeno. I u tome je naša biološka supermoć – naš glas gradi život.
Tamna strana komunikacijske moći
Ali svaka moć ima i svoju tamnu stranu. Ženska je „agresija“ tiha, suptilna i operira na frekvencijama koje muškarci često uopće ne registriraju dok ne bude prekasno. Kad se taj nevjerojatni komunikacijski dar zloupotrijebi, on postaje najsavršenije oružje na svijetu.
Dok se muškarac bori „šakama“, manipulativna se žena koristi verbalnom arhitekturom, gradeći labirinte krivnje i sumnje iz kojih se nikakvom fizičkom snagom ne može izići. Upravo je u tome paradoks ljepšeg spola. Naš operativni sustav nije programiran za brze fizičke pobjede, već za dugu igru moći.
Muškarac će u afektu lupiti šakom o stol i time često završiti sukob, a manipulativna će se žena koristiti pasivnom agresijom kao metodom iscrpljivanja.
Perfidna dinamika odnosa među ženama
Kad se kaže da je žena ženi vuk, misli se na taj perfidni natjecateljski duh koji se ne rješava otvorenim kartama, već lažnom solidarnošću. To su oni “osmijesi” iza kojih se krije skeniranje slabosti, komplimenti upakirani u celofanske uvrede i čekanje trenutka u kojemu će nečija reputacija postati moneta za ostvarivanje ciljeva.
Zato ovo nije tekst protiv žena – ovo je ogledalo. Pišem ovo jer ženska perspektiva ima tu težinu da stvari nazove pravim imenom, a da ne bude proglašena mržnjom.
Priznajem, često osjećam iskrenu sućut prema izmanipuliranim muškarcima koji, u svojoj izravnosti, i ne slute u kakvu su mrežu uhvaćeni. (No, ruku na srce, moram i ovo naglasiti: kad muškarci ipak odluče postati ti koji manipuliraju, kad usvoje sve ove suptilne metode, tad postaju najgora verzija čak i najgore žene. Nisam se tome samo jednom osvjedočila.)
Poziv na odgovornost i autentičnost
Zato, muškarci dragi, naučite čitati između redaka. Ne dopustite da vas suza ili maska krhkosti oslijepe pred činjenicama. Vaša je fizička snaga nemoćna protiv socijalnog inženjeringa ako mu ne prepoznate uzorak.
A žene moje drage, priznajmo postojanje ove tame u svojim redovima. Naša rječitost i emocionalna inteligencija sveti su darovi koji bi nam trebali služiti onako kako se priroda njima koristi u onim prvim mjesecima majčinstva – da gradimo, povezujemo i udišemo život, a ne da inteligentnom zlobom pretvaramo domove u bojišta bez pobjednika. Jer u konačnici – najmoćnija žena nije ona koja manipulacijom drži uzde, već ona čija riječ liječi, a prisutnost donosi mir.
Sve ostalo je samo jeftina igra moći na štetu vlastitog dostojanstva.
Više od iste autorice:
Zagrebački ideološki aparthejd, površnost i strvinari na društvenim mrežama
Anatomija jugonostalgije: ‘Ko nas bre zavadi?
Kako nas love na udicu: od Shakire i Thompsona do Tereze i suza za krvnika
